- 1 -

Broj: Gž-2497/2016.

 

 

                           

 

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

           Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Siniše Senjanovića i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe C. d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe M.M., zastupane po branitelju F.B., odvjetniku iz Z., zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2., te članka 190. stavka 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama od 22. travnja 2016., broj: 99. Pp G-7695/15, na sjednici vijeća održanoj dana 18. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe C. d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe M.M. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kn (tristo kuna) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kn (pettisuća kuna) i II-okr. odgovorna osoba ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 kn (tisućupetsto kuna), zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2., članka 190. stavka 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.

 

Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu i to I-okr. u iznosu od 350,00 kn (tristopedeset kuna), te II-okr. u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna).

 

              Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka, navodeći da se u ugovoru o naknadi za javno korištenje glazbe ne spominje da će se u slučaju neprijavljivanja glazbenih, zabavnih i ostalih priredbi, uključujući i koncerte održane tijekom 2014. smatrati da je korisnik koristio autorska djela bez odobrenja, već se upravo u članku 5. st. 3. ugovora navodi kako je korisnik u slučaju održavanja neprijavljivane priredbe u obvezi platiti dvostruki iznos pune naknade, te korisnikovo korištenja autorskih djela bez odobrenja definirano je jedino u članku 7. st. 2. navedenog ugovora i to samo kao posljedica raskida istog. Okrivljeni se pozivaju na članak 5. st. 4. navedenog ugovora o naknadi za javno korištenje glazbe koji predviđa da se iznos naknade uvećava za 50% ukoliko korisnik ne dostavi popis izvedenih djela, a na što se sud nije osvrnuo, već je ocijenio da okrivljenici nisu imali odobrenje za korištenje autorskih djela, te nije obrazložio zašto dvostruki iznos pune naknade nije uzeo kao odlučnu činjenicu u odnosu na utvrđenje relevantne činjenice.

 

Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

             

              Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Prekršajni sud u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djela.

 

Naime, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka G.K., referenta ….., te podneska tužitelja, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2., članka 190. stavka 1.i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

 

Navodi žalitelja da u ugovoru o naknadi za javno korištenje glazbe ne spominje se da će se u slučaju neprijavljivanja glazbenih, zabavnih i ostalih priredbi, uključujući i koncerte održane tijekom 2014. smatrati da je korisnik koristio autorska djela bez odobrenja, već se upravo u članku 5. st. 3. ugovora navodi kako je korisnik u slučaju održavanja neprijavljivane priredbe u obvezi platiti dvostruki iznos pune naknade, te korisnikovo korištenja autorskih djela bez odobrenja definirano je jedino u članku 7. st. 2. navedenog ugovora i to samo kao posljedica raskida istog, a okrivljeni se pozivaju na članak 5. st. 4. navedenog ugovora o naknadi za javno korištenje glazbe koji predviđa da se iznos naknade uvećava za 50% ukoliko korisnik ne dostavi popis izvedenih djela, a na što se sud nije osvrnuo, već je ocijenio da okrivljenici nisu imali odobrenje za korištenje autorskih djela, te nije obrazložio zašto dvostruki iznos pune naknade nije uzeo kao odlučnu činjenicu u odnosu na utvrđenje relevantne činjenice, neosnovani su. Naime, na temelju iskaza svjedoka G.K., referenta ……., utvrđeno je da je kritične zgode održavana svadbena večera te su izvedbom u živo priopćavana autorska glazbena djela, te je uvidom u podnesak tužitelja utvrđeno da okrivljenici nisu dostavili podatke o izvedbi autorskih glazbenih djela u propisanom roku, niti ne posjeduju odobrenje za javno priopćavanje glazbe, jer je u sklopljenom ugovoru između okrivljenika i tužitelja točno navedeno za koje razdoblje i za koje priredbe se odnosi isti, a njime nije obuhvaćena priredba koja je predmet ovog postupka, te je navedeno razvidno i iz priloženog ugovora, kojim je odredbom članka 7. propisano da okrivljenici posjeduju odobrenje uz uvjet urednog plaćanja naknade, pa stoga okrivljenici nisu imali propisano odobrenje za javno priopćavanje glazbe, te se okrivljenici neutemeljeno pozivaju na sklopljeni ugovor s …….., što je prvostupanjski sud valjano obrazložio u presudi.

 

Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i da su primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te iste nisu prestroge.

 

Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu utemeljena, a troškovi su odmjereni blizu donje granice propisanih okvira paušalnih troškova prekršajnog postupka.

 

Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

 

U Zagrebu 18. listopada 2017.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.