- 1 -              Revt 350/14-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 350/14-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B.-K. iz Z., koju zastupa punomoćnica I. M.-G., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. i partneri u Z., protiv tuženika J. O. d.d., S., kojeg zastupa punomoćnik N. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & partneri u Z., radi utvrđenja da nije valjan opoziv odluke Nadzornog odbora tuženika (vps 168.000,00 kn), odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4221/13-3 od 9. srpnja 2014., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1531/09 od 27. veljače 2013., u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2017.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je konstitutivni tužbeni zahtjev da se poništi odluka tuženika o opozivu tužiteljice kao člana Uprave tada M. o. d.d. (sada tuženika) od 8. lipnja 1999.

 

Naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 68.488,02 kn.

 

Drugostupanjskom presudom pozivom na odredbu čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 43/13 - dalje: ZPP) preinačena je prvostupanjska presuda tako što je suđeno:

 

»I. Utvrđuje se da nije valjan opoziv odluke M. O. d.d., Z., kao pravnog prednika tuženika J. O. d.d., S., od 8. lipnja 1999. o imenovanju tužiteljice S. B. K. kao člana Uprave M. O. d.d., Z.

 

II. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu 54.274,90 kn.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 8.429,95 kn.«

 

Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik ističući da reviziju izjavljuje na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, u kojoj postavlja više pravnih pitanja, u prvom redu vezanih uz temeljni prigovor da je drugostupanjska presuda donesena "extra petitum", dakle da sud nije odlučivao u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP), čime je sadržajno istaknut prigovor prekoračenja  tužbenog zahtjeva do kojeg je došlo u drugostupanjskom postupku (dakle da je pred drugostupanjskim sudom počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. u vezi sa čl. 385. st. 2. ZPP).

 

U prvom redu treba reći da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, u kojem slučaju suglasno čl. 382. st. 1.  toč. 3. ZPP stranka može podnijeti  redovnu reviziju propisanu tom zakonskom odredbom.

 

Zbog toga, revizijski sud je predmetnu reviziju sagledao kao reviziju izjavljenu na temelju čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, a ne na onu podnesenu prema čl. 382. st. 2. ZPP, budući da su pretpostavke za podnošenje revizije iz. čl. 382. st. 1. ZPP u svakom slučaju ispunjene, dok je reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP dopušteno podnijeti samo kad nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je konstitutivna tužba kojom je traženo poništenje opoziva tužiteljice kao člana Uprave.

 

Suglasno čl. 244. st. 2. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj  111/93 i 34/99 - dalje: ZTD) propisano je da je opoziv valjan dok se njegova nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom.

 

              Naime, nadzorni odbor može opozvati svoju odluku o imenovanju člana uprave kada za to postoje važni razlozi, a važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti i nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva, na što se predmetna odluka o opozivu i poziva.

 

              Iz navedene odredbe može se sagledati i sadržaj tužbenog zahtjeva ("… dok se nevaljanost opoziva ne utvrdi sudskom odlukom…"), zbog čega, prema shvaćanju revizijskog suda, navođenjem u izreci pobijane drugostupanjske presude "… Utvrđuje se da nije valjan opoziv odluke…", nije riječ o nikakvoj objektivnoj preinaci tužbe izvršenoj od strane drugostupanjskog suda i time prekoračenju tužbenog zahtjeva, već samo o jezičnoj intervenciji, odnosno jezičnom usuglašavanju tužbenog zahtjeva s tekstom samom Zakona, čime identitet predmeta spora nije u ničemu izmijenjen.

 

              U odnosu na daljnji prigovor vezan uz pravodobnost podnesene tužbe treba odgovoriti da je navedeni prigovor istaknut tek u revizijskom stupnju postupka.

 

              Da bi se mogla ocijeniti osnovanost tog prigovora treba nadalje istaknuti da za početak tijeka roka za podnošenje tužbe nije mjerodavno vrijeme kada je  tužiteljica "obaviještena" o odluci, kako se to tvrdi u reviziji, već kada joj je predmetna odluka dostavljena.

 

              Prema tome, da bi se mogla ocijeniti osnovanost navedenog prigovora, nije raspravljena odlučna činjenica kada je predmetna odluka dostavljena tužiteljici, niti se u reviziji uopće navodi kada je odluka dostavljena tužiteljici, a suglasno čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je bio ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Zbog navedenog ni izloženi prigovor nije mogao biti prihvaćen, čime se u ničemu ne dovodi u sumnju pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odluci broj Gzz-303/03.

 

              U odnosu na daljnje – materijalnopravne prigovore, treba reći da odredba čl. 396.a st. 1. ZPP daje ovlaštenje revizijskom suda kada odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP da se umjesto posebnog obrazloženja pozove na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća, ili na razloge neke ranije odluke revizijskog suda.

 

              U predmetnom slučaju u ostalom dijelu revizijski sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude na koje podnositelja revizije i upućuje.

 

              Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena.

 

              Suglasno odredbi čl. 396.a st. 2. ZPP revizijski sud će na internetskim stranicama uz svoju presudu objaviti i razloge drugostupanjske presude na koje se poziva.

 

Zagreb, 18. listopada 2017.