- 1 -              Rev 2340/17-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2340/17-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Z., kojeg zastupa punomoćnica Lj. N., odvjetnica u Z., protiv tuženika V. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3696/10-2 od 9. listopada 2012., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-487/09-9 od 18. prosinca 2009., u sjednici održanoj 18. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj Grad Zagreb stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao z.k.čbr.506 k.o. S., u naravi oranica Z. u P., površine 710 čhv, upisane u zk.ul.br.1763 k.o. S., što je tuženi V. d.o.o. dužan priznati i trpjeti provedbu uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju podmiri troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana".

 

II Nalaže se Gradu Zagrebu da isplati tuženiku V. d.o.o. parnični trošak u iznosu od 6.150,00 kn, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-487/09 od 18. prosinca 2009., i sudi:

 

Utvrđuje se da je tužitelj Grad Zagreb stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj kao z.k.čbr. 506 k.o.S., u naravi oranica Z. u P., površine 710 čhv, upisane u zk.ul.br. 1763 k.o. S., što je tuženi V. d.o.o. dužan priznati i trpjeti provedbu uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužitelja.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.068,75 kuna, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku i predložio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku presudu i postupiti sukladno čl. 395. Zakona o parničnom postupku.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

S obzirom da je tuženik u reviziji naveo da reviziju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ovaj sud ispitao je jesu li u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za dopuštenost te revizije.

 

Odredbom čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

 

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

U ovoj pravnoj stvari tužitelj je postavio nenovčani tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini označenoj kao zk. č. br. 506 k.o. S., u naravi oranica Z. u P., površine 710 čhv, upisane  u zk. ul. br. 1763 k.o. S. te da tuženik trpi uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini.

 

Iz spisa proizlazi da je tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 101.000,00 kuna.

 

Budući da vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 101.000,00 kuna to protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti redovnu reviziju na temelju čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

 

Nadalje, kako iz obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da ta presuda nije donesena na temelju čl. 373.a ZPP niti čl. 373.b ZPP, a u konkretnom slučaju drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa to u ovoj j pravnoj stvari nisu ispunjene niti  niti zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju čl. 382. st. 1. točka 2. i točka 3. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. toga stavka.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz citiranih odredbi ZPP proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da podnesena izvanredna revizija kumulativno ispunjava slijedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz navođenje propisa i drugih važećih izvora koji se na njega odnose te moraju biti određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena pa se revizijski sud ne može upuštati u ispitivanje njezine osnovanosti.

 

Odlučujući o dopuštenosti tuženikove revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP vijeće je ocijenilo da revizija nije dopuštena jer tuženik u reviziji nije određeno naznačio niti jedno postupovnopravno niti materijalnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.

 

Osim toga, ovdje treba navesti da je revident predmetnu reviziju sastavio kao redovnu reviziju podnesenu zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Međutim, revizijske navode kojima tuženik u izvanrednoj reviziji obrazlaže revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenu njihove osnovanosti. To stoga što se revizijski sud, odlučujući o izvanrednoj reviziji, ne može na isti način kao kod redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, upuštati u ispitivanje osnovanosti, odnosno neosnovanosti revizijskih razloga zbog kojih je izvanredna revizija podnesena u situaciji kad revident u reviziji propusti određeno i jasno navesti, odnosno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je izvanredna revizija u konkretnom slučaju podnesena.

 

Prema tome, predmetna revizija ne sadrži niti sve ono što su sukladno odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP tuženici bili dužni navesti u reviziji da bi izvanredna revizija bila dopuštena.

 

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. čl. 392. st. 1. ZPP te čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 18. listopada 2017.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.