- 1 -              II Kž 381/2017.-4

Broj: II Kž 381/2017.-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Miroslava Šovanja i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. X., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Poli od 27. rujna 2017. broj Kov-9/17 (Kov-10/17), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba optuženog K. X. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Poli, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog K. X., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. -  dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. X. po branitelju, odvjetniku S. M., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor protiv okrivljenika i isti odmah pusti na slobodu ili da se istražni zatvor zamijeni jamstvom u iznosu od 50.000,00 kuna.

Žalba nije osnovana.

Naime, optuženi K. X. ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da ista ne opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv tog optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Međutim, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, kako u pogledu opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., tako i posebne pretpostavke te potom ispravno zaključio da one opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08, to je činjenično stanje u pobijanom rješenju potpuno i pravilno utvrđeno.

Pri tome, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje žalbenim navodima optuženika kojima osporava postojanje osnovane sumnje da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnicom Županijskog državnog odvjetništva u Puli-Poli od 21. rujna 2017. broj KMP-DO-5/2017-148. Međutim, suprotno tom žalbenom navodu, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz dokaza na kojima se navedena optužnica temelji, a koje je prvostupanjski sud i naveo u obrazloženju pobijanog rješenja. K tome, optužnica je u međuvremenu potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Puli-Poli od 10. listopada 2017. broj Kov-9/17-164., pri čemu se napominje da je prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora dovoljno utvrditi odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo, dok će ocjenu dokaza dati raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

Nadalje, neosnovani su i žalbeni navodi optuženika kojima ističe da ne postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik, u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i time postati nedostupan tijelima kaznenog progona. Naime, optuženik je državljanin Republike Kosovo koji boravi na području Republike Slovenije, a za područje Republike Hrvatske nije vezan niti obiteljski niti poslovno, a niti u Republici Hrvatskoj ima imovinu. K tome, nakon počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik osnovano sumnjiv, ne samo da je optuženik napustio mjesto događaja, već je nedugo potom zatečen na graničnom prijelazu K. jer je htio napustiti područje Republike Hrvatske. Dakle, sve navedene okolnosti, dovedene u vezu s težinom kaznenog djela za koje se optuženik tereti, u svojoj ukupnosti, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i konkretnu opasnost, da će optuženi K. X., u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i time postati nedostupan tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, upravo u cilju izbjegavanja moguće kaznene odgovornosti. To tim više što optuženik ima državljanstvo Republike Kosovo, pa njegovim odlaskom na Kosovo ne bi mogao biti realiziran europski uhidbeni nalog jer Republika Kosovo nije članica Europske unije, a niti izručuje svoje državljane. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud odlučio o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

U odnosu na primjenu blažih mjera, prvostupanjski je sud valjano obrazložio zašto smatra mjeru istražnog zatvora u konkretnom slučaju nužnom i zašto istu nije prihvatljivo zamijeniti blažim mjerama i to, kako mjerama opreza, tako ni jamstvom. I ovaj drugostupanjski sud nalazi da se svrha daljnje primjene istražnog zatvora za sada, a s obzirom na značaj okolnosti koje upućuju na opasnost da će optuženi K. X., u slučaju puštanja na slobodu pobjeći, ne bi mogla postići primjenom predloženog jamstva u iznosu od 50.000,00 kuna, a kako to u žalbi predlaže optuženik.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. listopada 2017.