- 1 -              Rev 302/15-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 302/15-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. Š. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Lj. M. iz S., koju zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, te po protutužbi tuženice-protutužiteljice Lj. M. iz S., koju zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik u Z., protiv tužitelja-protutuženika P. Š. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., radi činidbe, odlučujući o reviziji tuženice-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-9310/11-2 od 16. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-596/08-32 od 17. lipnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija tuženice-protutužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se kako tužitelj P. Š. iz Z. ima jače pravo na nekretnini označenoj kao k.č.br. 2358/1, livada „S.“ od 150 čhv upisana u zk.ul. 1173 k.o. G. od tuženice Lj. M. iz S.,  pa se stoga ovoj nalaže da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini, i to u roku od 15 dana jer će u protivnom istu u cijelosti zamijeniti ova presuda.

 

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice Lj. M. koji glasi:

„Nalaže se tužitelju P. Š. iz Z. da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude poruši sve što je na nekretnini kč.br. 2358/1 upisanoj u zk.ul. 1173 k.o. G., nezakonito izgradio koja je vlasništvo tuženice Lj. M. iz S., kao i da s te nekretnine ukloni sav građevinski materijal u posjed ovu nekretninu Lj. M. vrati i to u stanju kakvo je bilo prije te gradnje, kao i da joj nadoknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja ove presude do plateža, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

III. Nalaže se tuženici Lj. M. da tužitelju P. Š. plati 24.298,34 kn na ime naknade troškova postupka, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženice-protutužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica-protutužiteljica ne navodeći određeno revizijske navode, uz prijedlog da se pobijana odluka ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija tuženice-protutužiteljice nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa, ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b toga Zakona.

 

Tužitelj tužbenim zahtjevom u ovom postupku zahtijeva utvrđenje da ima jače pravo na predmetnoj nekretnini od tuženice, te izdavanje tabularne isprave, dok tuženica-protutužiteljica u ovom postupku zahtijeva da se naloži tužitelju da poruši sve što je na predmetnoj nekretnini tužitelj izgradio, da ukloni sav građevinski materijal, te da predmetnu nekretninu preda u posjed tuženici i to u stanju kakvo je bilo prije te gradnje.

 

Predmetni spor nije parnični postupak koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa u smislu odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. ZPP.

 

Nadalje, pobijana drugostupanjska presuda nije donesena primjenom odredaba čl. 373.a i čl. 373.b ZPP pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP.

 

Zbog toga se o dopuštenosti predmetne revizije prosuđuje po vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP, kojim je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi  iznos 200.000,00 kuna.

 

S obzirom da se tužbeni i protutužbeni zahtjev u ovom postupku ne odnose na novčanu svotu, za oba zahtjeva mjerodavna je, u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP, vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi, odnosno u protutužbi, koja je po svom procesnom karakteru samostalna tužba, tako da se vrijednost predmeta spora za tužbu i protutužbu utvrđuje samostalno.

 

U konkretnom slučaju tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu 101.000,00 kuna, pa ista ne prelazi granični iznos za dopuštenost revizije.

 

Nadalje, odredbom čl. 40. st. 5. ZPP, koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08) propisano je da će se, ako prvostupanjski sud u slučaju iz čl. 40. st. 4. ZPP ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrati da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna.

 

Stoga, s obzirom da iz spisa proizlazi da tuženica-protutužiteljica u protutužbi nije naznačila vrijednost predmeta spora u smislu čl. 40. st. 2. ZPP, niti je prvostupanjski sud utvrdio vrijednost predmeta spora u odnosu na protutužbeni zahtjev do zaključenja glavna rasprave, to se smatra da vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva u ovom postupku iznosi 50.000,00 kuna, slijedom čega ista također ne prelazi granični iznos za dopuštenost revizije.

 

Prema tome, s obzirom da vrijednost predmeta spora mjerodavna za dopuštenost revizije ne prelazi 200.000,00 kn ni u odnosu na tužbeni zahtjev, kao ni u odnosu na zahtjev po protutužbi, to predmetna revizija nije dopuštena ni prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP.

 

Nadalje, revizijski sud je odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP ocijenio da revizija tuženice-protutužiteljice nije dopuštena ni pozivom na navedene zakonske odredbe.

 

Naime, tuženica-protutužiteljica u reviziji nije određeno naznačila pravno pitanje zbog kojega je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je revizija sastavljena kao redovna revizija podnesena zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Zbog navedenog je, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 18. listopada 2017.