Baza je ažurirana 02.03.2026. zaključno sa NN 148/25 EU 2024/2679
1
Broj: K-23/16-37
Broj: K-23/16-37
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao sud prvoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Gorana Miličevića, kao predsjednika vijeća, Željka Marina kao člana vijeća, sudaca porotnika Zdravka Bujanić, Ružice Kovačević i Nike Jozinović, te Melite Tandara, kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv optuženika S. L. iz N., zbog kaznenih djela protiv života i tijela - pokušaj teškog ubojstva, opisano i kažnjivo po čl. 111. st. 1. toč. 6. u svezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona (NN broj: 125/11., 144/12. 56/15., 61/15. nastavno KZ/11), protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11, protiv osobne slobode – prijetnja, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj: K-DO-18/2016 od 7. listopada 2016. godine, nakon provedene i zaključene javne rasprave na dan 5. lipnja 2017. godine, te donesene i javno objavljene presude u prisutnosti županijskog državnog odvjetnika Suzane Čučković, optuženika S. L., branitelja po službenoj dužnosti S. Š., odvjetnika iz V., opunomoćenika oštećenika M. M. odvjetnika S. P., na dan 5. lipnja 2017. godine,
p r e s u d i o j e
optuženi S. L., zvanog "S.", OIB.., sina J. i A. rođene B., rođenog ... u N., s prebivalištem u N., državljanina Republike Hrvatske, umirovljenika, HRVI, mirovina od 5.100,00 kn, razvedenog, oca dvoje maloljetne djece u dobi od 15 i 16 godina, pismenog sa završenom srednjom stručnom spremom, vlasnika obiteljske kuće na adresi prebivališta, razvodnika, odlikovanog Spomenicom Domovinskog rata i Zahvalnicom prvi hrvatski redarstvenik, osuđivanog, ne vodi se drugi kazneni postupak, u istražnom zatvoru Zatvora u Osijeku po rješenju suca istrage Županijskog suda u Vukovaru broj Kir-228/16 od 22. srpnja 2016.,
k r i v j e
što je:
toč. 1) dana 20. srpnja 2016., oko 21,30 sati, u N., u dvorištu svoje obiteljske kuće, u nakani zastrašivanja, policijskim službenicima M. M. i I. B., revoltiran što postupaju prema njemu, istima rekao "Ne ulazite mi u dvorište, majku vam jebem, sve ću vas pobiti, bacit ću bombu!", što je iste uznemirilo, nakon čega mu je prišao M. M., kojom prilikom je došlo do naguravanja sa istima, budući se opirao uhićenju, te u nakani da usmrti M. M., preklopnim nožem dužine oštrice 8,3 cm, kojeg je držao u ruci, ubo ga u predjelu lijeve strane prsnog koša, uslijed čega je isti zadobio ubodnoprobojnu ranu u predjelu lijeve strane prsnog koša, koja ozljeda je teške naravi,
dakle, s namjerom da ubije službenu osobu u vezi s njezinim obavljanjem službene dužnosti, poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teškog ubojstva, te drugima ozbiljno prijetio da će ih usmrtiti, a djelo je počinjeno prema službenim osobama u vezi s njihovim radom,
toč. 2) dana 21. lipnja 2016., oko 20,15 sati, u mjestu kao pod toč. 1), u.., nakon verbalne svađe s A. K., u nakani da istog teško ozlijedi, zatvorenim dlanom ruke, udario ga u predjelu glave, kojom prilikom je isti zadobio istrgnuće četiri zuba i nagnječnu ranu gornje usne usta, koje skupno predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu,
dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,
toč. 3) istoga dana i u mjestu kao pod toč. 1), oko 21,00 sat, u .., u nakani zastrašivanja H. K., istom rekao "Riješio sam tvog starog, riješit ću i tebe mrmonja debeli, odrobijat ću vas!", što je istog uznemirilo i uplašilo,
dakle, drugom ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,
čime je počinio kaznena djela i to pod toč. 1) protiv života i tijela - pokušaj teškog ubojstva opisano i kažnjivo po čl. 111. st. 1. toč. 6. u svezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – nastavno: KZ/11) i protiv osobne slobode – prijetnja opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, pod toč. 2) protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ, te pod toč. 3) protiv osobne slobode – prijetnja opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ.
Na osnovu članka 41., 44., 47., i 49. stavak 1. točka 1. i članka 51. KZ/11, optuženom Slavku Landeka
u t v r đ u j e s e
- za kazneno djelo opisana pod točkom I. optužnice, protiv života i tijela - pokušaj teškog ubojstva, opisano i kažnjivo po čl. 111. st. 1. toč. 6. u svezi čl. 34. st. 1. KZ/11.,
kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine
-za kazneno djelo opisana pod točkom I. optužnice, protiv osobne slobode – prijetnja opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.,
kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci
- za kaznena djela opisana pod točkom II. optužnice,protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11.,
kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine
- za kaznena djela opisana pod točkom III. optužnice,protiv osobne slobode – prijetnja, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.,
kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci
te se potom optuženi S. L.
o s u đ u j e
NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD
6 (ŠEST) GODINA
Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2016. do 5. lipnja 2017. godine.
Temeljem članka 68. KZ/11 optuženom S. L.izriče se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u okviru zatvorskog sustava.
Mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u okviru zatvorskog sustava može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, s tim što će sud po proteku prve godine od dolaska počinitelja na izvršenje mjere i potom najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti za njezinim nastavkom i o tome donijeti rješenje.
Temeljem članka 79. KZ/11 od optuženog S. L. oduzima se nožić dužine 8,3 cm, marke "Stainless", obzirom da je isti upotrijebljen za počinjenje kaznenog djela.
Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine“ broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012.- odluka Ustavnog suda 121/2011., 143/2012., 56/2013., 145/2013. i 152/20114., –nastavno ZKP/08) oštećenici M. M., I. B., A. K. i H. K. se s imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu.
Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1., 6. i 8. ZKP/08 optuženi je dužan naknaditi sudu troškove kaznenog postupka, i to: na ime troškova svjedoka iznos od ukupno 681,80 kuna, troškova vještačenja u iznosu od 4.898,00 kuna, na ime paušala iznos od 2.500,00 kuna, a oštećeniku M. M. na ime nagrade i nužnih izdataka njegova opunomoćenika ukupan iznos od 17.857,50 kuna.
Obrazloženje
Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, optužnicom broj: K-DO-18/2016. od 17. listopada 2016. godine, optužilo je S. L., zbog kaznenih djela protiv života i tijela - pokušaj teškog ubojstva, opisano i kažnjivo po čl. 111. st. 1. toč. 6. u svezi čl. 34. st. 1. KZ/11, protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11, protiv osobne slobode – prijetnja, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11.
Pozvan da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, optuženik S. L. iskazao je da se ne smatra krivim za učin kaznenih djela koja su mu stavljena na teret optužnicom i nije zahtijevao da bude ispitan na početku dokaznog postupka, pa ga je sud ispitao na kraju dokaznog postupka.
Tijekom dokaznog postupka pročitan je zapisnik o očevidu broj KR-DO-431/2016-8 od 22. srpnja 2016. (list 13-15),zapisnik o zaprimanju kaznene prijave H. K. sastavljen u Policijskoj postaji Otok broj KU-49/16 od 21. srpnja 2016. (list 51),izvršen je uvid u medicinsku dokumentacija za oštećenika A. K. (list 121-124), izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za oštećenika M. M.(list 136-141), uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka od 2. rujna 2016. (list 144-147), izvršen je uvid u fotodokumentaciju očevida broj UO-333/16 od 23. rujna 2016. (list 170-177), izvršen je uvid u fotodokumentaciju broj OKA-079/16 od 29. rujna 2016. (list 178-187) uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi oštećenika-svjedoka I. K., M. M., svjedoka A. K., A. K., H. K., na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u podatke u kaznene evidencije.
Na osnovu ovako provedenog dokaznog postupka cijeneći svaki dokaz zasebno, te u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nalazi dokazano da je optuženi S. L.počinio kazneno djelo na način kako mu je to optužnicom stavljeno na teret.
Optuženi S. L. u svojoj obrani je naveo vezano za točku 1. optužnice da je kritičnog dana u kritično vrijeme sjedio u ljetnoj kuhinji u svojoj obiteljskoj kući i već tada je bio pod utjecajem alkohola, te terapije koju inače koristi, kada je u jednom trenutku s ulice čuo neku buku, i tada je izašao van i vidio njemu nepoznate osobe, te je došlo do svađe. U jednom trenutku te nepoznate osobe su htjele nasilno uči u njegovo dvorište,što on nije dozvolio, te mu se pojavila slika iz rata, i u tim osobama je vidio neprijatelja, te je reagirao na način kako je reagirao, odnosno te osobe su njega uhvatile za vrat, i on se bojao za svoj život i branio se od toga napada. Ne sjeća se da su mu se te osobe predstavile. Nakon svega iskreno žali zbog cijelog događaja, te se kaje zbog svega. Nije primijetio kritične zgode da su te osobe na sebi imale nekakve uniforme, jer da je vidio da se radilo o djelatnicima policije čiji je i sam bio pripadnik nikada ne bi podigao ruku na svoju uniformu. Kao što je već rekao ne sjeća se da li su se isti predstavili, te mu rekli tko su. Kritične zgode popio je svoju redovnu terapiju koju inače pije Normabel, Praxiten, Serokvel, a pio je i pivo i rakiju, no ne zna u kojoj količini. Kritične zgode popravljao je komarnik, pa je tom zgodom koristio mali preklopni nož, koji mu je ostao u džepu. Nije se direktno ispričao oštećeniku, no sutradan u policijskoj postaji nakon što se otrijeznio zamolio je svog bivšeg kolegu da posjeti u bolnici M., te da mu se ispriča u njegovo ime.
Vezano za točku 2. optužnice naveo je da se sjeća kritičnog dana jer je toga dana gledao utakmicu, nogometno prvenstvo, te je poslije utakmice otišao do svoga susjeda s tim da su njegovi sinovi na njihovu kuću postavili hrvatsku zastavu, te dolaskom ispred kuće Anđelka Kulić koji je sjedio na stolici, istoga je upitao gdje mu je hrvatska zastava na kući, na što mu je isti odgovorio da to samo tuđmanovci, bojovnici i umirovljenici ističu Hrvatske zastave, na što je on njemu rekao da je komunjara i udbaš, te je nakon toga verbalnog sukoba isti ustao sa stolice, te je uzeo u ruku i krenuo prema njemu, na što ga je on zatvorenim dijelom ruke udario u predjelu glave. Nakon čega je otišao u svoje dvorište u svoju kuću. On je iz domoljublja na kuću stavio zastavu s obzirom da je na prvenstvu igrala i Hrvatska. Kritične zgode nije konzumirao alkohol, a sa oštećenim i njegovim starijim sinom nije bio u svađi, dok je u svađi bio s njegovom suprugom i mlađim sinom, odnosno s istima nije komunicirao, zašutjeli su jedni od drugih. Oštećeni je sjedio na aluminijskoj stolici sa naslonom. Oštećeni je stariji od njega, te su po izgledu podjednaki,vezano za tjelesnu građu.
Vezano za točku 3. optužnice navodi da se ne sjeća uopće da je toga dana vidio H. K., a kamoli da je sa istim razgovarao ili mu eventualno prijetio. Razveden je već 4 godine, i skrbi o dva sina, koja su mu sudski dodijeljena na roditeljsku skrb. Od A. K. jednom zgodom posudio je 100 kuna, te je to zaboravio i nije vratio novac, i tada je došlo do zahladnjenja odnosa između njih, jer dotičnu je pozdravio, a ona mu nije odzdravila. Njegovi sinovi su stari 16 i 17 godina, i trenutno žive zajedno s majkom u njegovoj obiteljskoj kući, u N., s tim da je ista prije ovoga događaja živjela u K. Kao što je to već napomenuo ničega se ne sjeća vezano za činjenične navode točke 3. optužnice. On je dosada prekršajno kažnjavan, vezano za nasilje u obitelji, a u odnosu na njegovu bivšu suprugu. Vezno za izjavu, pred vještakom psihijatrijske struke pojašnjava da su od završetka pa do brakorazvodne parnice njegovi sinovi živjeli s njim, a da je jedan sin početkom ove školske godine otišao na školovanje i živi kod tete u Hercegovini, a dok je drugi živio s njim. Njegova bivša supruga nema nikakvih primanja, te je istu opunomoćio da podiže njegovu mirovinu, s kojom izdržava sebe i njegove sinove, a njemu pošalje koliko može. Drugo nije imao što navesti u svojoj obrani.
Svjedok-oštećenik I. B. (list 107) u svom iskazu je naveo da je kritičnog dana radio kao policijski službenik Policijske postaje Otok u ophodnji zajedno sa policijskim službenikom M. M. i taj dan su počeli raditi u 19,00 sati i oni su jedini radili na poslovima ophodnje koja se sastojala u postupanju po dojavama građana i vezano za poslove prometa, a dojave su dobivali od pomoćnika šefa smjene. Koliko se može sjetiti izjavio je da su zaprimili preko UKV veze dojavu od pomoćnika šefa smjene P. P. da odu u mjesto N. koje je udaljeno 12 km od O. jer su se to vrijeme nalazili u ophodnji u samom gradu O. On im je dojavio da je Policijska postaja Otok odnosno dežurstvo zaprimilo dojavu od R. K. iz N., koja živi na adresi N., i koja je snaha A. K. i koja je dok se nalazila u svom vrtu čula da S. L., koji je njihov susjed pravi probleme svojim susjedima prvenstveno A. K. i njenom sinu H., ali sadržaj o čemu se točno radilo nisu znali, ali su da bi to razjasnili i da bi mogli postupati kao policijski službenici poslani da obave obavijesni razgovor sa S. L. i A. K. da bi vidjeli o kakvim se problemima radi i zašto je došlo do narušavanja javnog reda i mira. Po njegovom sjećanju ovu dojavu dežurnog pomoćnika šefa smjene dobili su negdje oko 21,05 sati i onda su se M. M. i on uputili službenim vozilom u mjesto N. Koliko mu je poznato, budući da se često nalazi i u mjestu N. i po raznim dojavama da je S. L. dosta problematična osoba prvenstveno vezano za nasilje u obitelji prema supruzi i djeci tako da S. L. poznaje kroz poslove službe jer inače ga privatno ne poznaje ali je jedno vrijeme, negdje iza 90-ih godina radio kao policijski službenik na poslovima vlako pratnje na željezničkom kolodvoru u V. ali ne zna koliko dugo je radio i da je poslije prešao u Hrvatsku vojsku i ne zna do kada je bio tamo, ali pouzdano zna da se on jedno već izvjesno vrijeme nalazi u mirovini. Ne zna da li S. L. ima kakvih zdravstvenih problema vezano za njegovo službeno postupanje prema njemu, ali zna da je većinom pod utjecajem alkohola i ti obiteljski problemi su posljedica njegovog konzumiranja alkohola. Po ovoj dojavi došli su kod A. K. koja se nalazi na istoj adresi kao i R. K., jer je ona njoj svekrva, a inače je R. K. policijska službenica koja radi u R. ali je u to vrijeme na rodiljnom dopustu jer majku ima u N., a koliko mu je poznato muž R. K. nije bio kod kuće jer koliko ima saznanja on radi negdje na platformi, ali je bio njegov brat H. K. U razgovoru s A. K. saznali su da je došlo do prijetnje od strane S. L. njenom sinu H. K., te su nakon toga pozvali navedenog da im da izjavu vezano za to. Budući da su A. K. i S. L. susjedi iako između kuća je razmak odnosno ograda koja ih dijeli negdje oko 30-ak m, nisu ga vidjeli niti čuli, nego tek kada je došao H. K. on je vjerojatno kada je njega vidio iz svoga dvorišta došao do početka kuće H. K. odnosno A. K.i čuo je da mu je prijetio „Riješio sam ti starog pa ću riješiti i tebe debeli mrmonja“. Budući da radi vrlo često po službenom zadatku u mjestu N. zna skoro sve mještane pa tako zna i H. K.i koliko mu je poznato negdje mjesec dana prije ovog događaja S. L.je navodno izbio zube njegovom ocu A. K. ali on u svezi toga događaja nije postupao. Nakon toga oštećenik H. K.ušao je u svoje dvorište jer je prethodno sa svojim automobilom došao iz pravca P. i parkirao se ispred kuće tako da su se oni našli ispred kuće K. kada je S. L. uputio prijetnje H. K. koji je potom ušao u svoje dvorište u kojem su bili kolega i on gdje su ga čekali da obave obavijesni razgovor i zbog toga što je ovaj prijetio rekli su K. da uđe u svoju kuću i njih dvojica su izašli van iz dvorišta K. tako što je on prvi izašao, a potom M. M.i kada su izašli vidjeli su da je S. L.preskočio metalnu ogradu visine oko 110 cm u svoje dvorište i on se zaustavio negdje oko 2 m od dvorišne ograde blizu jednog stabla i kolega M. M. mu je rekao „Stoj, policija“ , a kako su bili u službenoj uniformi on je morao znati da su oni došli kao službene osobe odnosno policajci. Rekao mu je da izađe iz dvorišta kako bi mogli s njim obaviti razgovor, a nisu ulazili u njegovo dvorište kako bi obavili službenu radnju obavijesnog razgovora s njim jer je dvorišna ograda bila zaključana i misli da on ulazi i izlazi iz svog dvorišta preskačući ogradu i on je napravio korak dva prema njima, a još se nalazeći u svom dvorištu i kada je bio blizu oko 1 m od ograde pokušali su ga uhvatiti i prebaciti preko ograde, međutim u tome nisu uspjeli i dok se nalazio u dvorištu, a oni izvan dvorišta na ulici odnosno na nogostupu S. L. im je rekao „Ne ulazite u dvorište, majku vam jebem, sve ću vas pobiti, bacit ću bombu“, a budući da u njegovom dvorištu nije bilo dvorišne ili ulične rasvjete nisu mogli vidjeti da li on zaista ima kod sebe nešto pa čak i bombu kojom je on prijetio pa su se zbog toga i ustrašili i nije im bilo svejedno budući da je znao da je on zaista problematična osoba i moglo se svašta očekivati od njega. Nakon toga policijski službenik M. M. je preskočio ogradu i uhvatio ga i dovukao do ograde i oni su ga ponovno pokušali prebaciti izvan njegovog dvorišta ali nisu ga uspjeli prebaciti i M. je ponovno preskočio dvorišnu ogradu i našao se na nogostupu s ulične strane i pokušao ga uhvatiti za ruku. Za to vrijeme okrivljenika je držao rukom oko vrata i on je za to vrijeme mlatarao rukama naslonjen na dvorišnoj ogradi i nisu vidjeli da on ima bilo što u ruci. Približio mu se M. i dok je bio u njegovoj neposrednoj blizini i okrenut licem prema S. L. i za koje vrijeme je i dalje isti mlatarao rukama i otimao se budući da ga je držao i kada je M. pokušao da ga uhvati za okrivljenikovu desnu ruku odjednom je M. skočio u stranu i pao na lijevi bok i tada mu je ispala motorola i rekao „Ubo me nožem“, a misleći na okrivljenika odnosno da mu je ovaj zadao ubod nožem budući čitavo to vrijeme nisu primijetili da ima nešto u ruci i odakle ga je mogao izvaditi. Kad mu je rekao M. da je uboden odveo ga je do službenog vozila i zamolio H. K. da ga svojim osobnim vozilom odveze u hitnu pomoć, a izvijestili su i šefa smjene mobitelom što se kritične zgode dogodilo. Nakon toga ostao je u osiguranju okrivljenikove kuće kako ne bi ovaj mogao pobjeći sve do dolaska pripadnika interventne policije i nakon 15-ak minuta kada su oni došli napustio je lice mjesta i nakon toga sačinio službene zabilješke vezano za ovaj događaj i vidio je kad su oni izveli okrivljenika iz kuće i odveli ga u službene prostorije PP Otok. Nakon što je H. K. odvezao M. M. radi pružanja liječničke pomoći ušao je u okrivljenikovu kuću gdje se nalazio njegov 16-godišnji sin i to kada je isti već bio odveden i kada je bio na osiguranju radi obavljanja očevida vidio je da se na stolu u ljetnoj kuhinji nalazi nož za koji pretpostavlja da je tim nožem i uboden M. M. i radi se o nožu kao tzv. skakavcu ili „škrci“ sa oštricom po njegovoj procjeni duljine 6-7 cm i on se preklapa, ali ne zna pobliže ostale detalje vezano za taj nož. Kada su došli po opisanoj dojavi i kada su vidjeli okrivljenika po njegovom agresivnom ponašanju, govoru, kretanju, a inače zna da konzumira alkohol, je i tada ocijenio da se nalazi pod vidnim utjecajem alkohola i bez obzira na takvo njegovo stanje oni su uobičajeno rutinski postupali prema njemu i postupili bi isto i da je bio u trijeznom stanju, a koliko je naknadno saznao njemu je izmjerena količina alkohola u krvi nešto oko 1,90 g/kg. Drugo nije imao što za iskazati.
Svjedok oštećenik M. M.u svome iskazu je naveo da kao policijski službenik radi od 2009. godine i do 2012. godine radio je u Postaji prometne policije Zagreb, a nakon toga je radio u Policijskoj postaji Vrbanja sve do 1. kolovoza 2012. u temeljnoj policiji, a nakon toga u Policijskoj postaji Otok na poslovima temeljne policije. Koliko se sjeća to je bilo 20. srpnja 2016. kada je sa službom počeo u 19,00 sati u poslovima ophodnje na više mjesta koje obuhvaća nadležnost ove postaje i to zajedno sa policijskim službenikom I. B.. Radili su na poslovima kontrole prometa u mjestu O. od 20,00 sati do 21,00 sat i negdje odmah iza toga pomoćnik šefa smjene P. P. dojavio je kolegi I. B. da se vrate u postaju koja se nalazi na oko 300 m udaljenosti od mjesta gdje su se oni nalazili, ali mu nije točno rekao o čemu se radi i oni su službenim vozilom došli u postaju. Tada im je pomoćnik šefa smjene rekao da su nešto ranije prije nego što su došli zaprimili dojavu od R. K., za koju ja zna kao i njegov kolega I. B. da se radi o policijskoj službenici, koja je dojavila da je njena svekrva A. K.iz N., , da ima problema sa S. L. u smislu da on napada ili A. K. ili nekoga drugoga ali očito da se radilo o nečem ozbiljnijem i zbog toga ih je on i uputio u mjesto dojave i onda su službenim vozilom otišli u N. , koje mjesto je udaljeno negdje oko 15-ak km od O. i po navedenoj dojavi vozilom su došli na kolni ulaz A. K., a kada su se zaustavili vozilom nisu nikoga zatekli niti vidjeli niti bliže niti dalje iako postoji ulična rasvjeta. Došli su do ulaznih vrata dvorišne ograde A. K., ni tada nisu ništa vidjeli niti čuli, a znali su da je njen susjed lijevo od njene kuće kada se ulazi u dvorište S. L., kojega je kroz službu upoznao jer su prema njemu postupali također po dojavama supruge vezano za obiteljsko nasilje i prema njoj i prema djeci i kada su postupali prema njemu on nikada nije bio agresivan prema njemu kao policijskom službeniku niti sa drugim policijskim službenicima s kojima je bio u službi i postupao je prema njihovim nalozima i oni su sve službene radnje obavili bez ikakvih njegovih protivljenja ili pružanja otpora. Kada su i prije postupali prema njemu on je tada znao biti u alkoholiziranom stanju i po njegovoj ocjeni u pijanom stanju ali i u takvom stanju on nije prema njima pokazivao nikakvu agresivnost i pretpostavlja da je on u takvom stanju pokazivao agresivnost prema svojoj obitelji i zbog toga su i bile dojave prvenstveno njegove supruge i koliko zna on je živio sa suprugom i sa svoja dva sina i zajedno su živjeli u kućanstvu do prije jedno godinu dana i misli da su djeca živjela s njim a da je supruga bila izvan kuće odnosno živjela je u drugoj kući, ali te detalje točno ne zna. Pozvonili su na zvonu koje se nalazi na kući i izašla je osoba za koju je kasnije saznao da se radi o A. K. iako nju osobno poznaje kolega koje je bio s njim I. B. Ona je rekla da je negdje iza 20,30 sati se nalazila u vrtu svoje obiteljske kuće, a sa mjesta gdje on ja nalazio misli da niti ona može vidjeti svog susjeda S. L.jer postoje fizičke prepreke i rekla je da S. L.koji je mogao jer nije bila sigurna se nalaziti u svom dvorištu ili ispred svoje kuće odnosno na nogostupu nekome nešto vikao „Riješio sam tvog starog riješit ću i tebe debeli“, a te riječi su se odnosile na njenog sina Hrvoja Kulića koji je bio ispred kuće a kasnije je došao u dvorište nakon toga što mu je ovaj rekao otišao je svojoj kući autom u mjesto P. R. K. tada nisu zatekli, s njom nisu nikakve obavijesne razgovore obavljali u svezi njene dojave. Nakon što je H. K.otišao kući A. K.je nazvala telefonom R. K., njenu snahu, te joj je ispričala ovaj događaj i zbog toga je ova i dojavila policiji o tomu. Kako su rekli da moraju obaviti također razgovor i sa njenim sinom H. na okolnosti ovog događaja odnosno prijetnje koju je uputio S. L.ona ga je nazvala i rekla da se vrati kod nje kući kako bi obavili s njim razgovor. U dvorištu su čekali H. K. i kada je on došao vidjeli su da je on vidno uplašen i upravo on je rekao da dok je ulazio u dvorište, ispred njegove kuće da ga ponovno napada S. L. i da mu ponovno prijeti govoreći mu isto ono što je ranije mu rekao s time da mu je još dodao riječi „mrmonja debeli“. Budući da su saznali da se S. L. nalazi na ulici izašli su iz dvorišta na ulicu ali tada nisu vidjeli tamo nikoga ali je kolega B. rekao da je vidio L. da je preskočio žičanu ogradu svoga dvorišta i ušao u dvorište i uz ogradu su krenuli prema dvorišnim vratima S. L. i vidjeli su ga da stoji i to su dobro vidjeli jer postoji ulična rasvjeta koja upire direktno prema njemu. Kada su ga vidjeli stali su kraj ograde i rekao mu je „Policija, L. dođite do nas da obavimo s vama razgovor“, a on je njima rekao „Ne ulazite mi u dvorište, majku vam jebem, sve ću vas pobiti, bacit ću bombu“, nakon toga mu je rekao da su došli samo da obave s njim razgovor i on je ponovno ponovio ove riječi koje je maloprije rekao i krenuo je korak – dva prema njima dvojici. On je držao ruke spuštene prema dolje sa stisnutim pesnicama i vidjeli bi da li on ima nešto u ruci jer taj prostor je bio osvijetljen i mogli su sve dobro vidjeti glede njegovoga i kretanja i uopće njegovoga ponašanja kritične zgode. Nakon što je krenuo korak – dva on je zastao i ispružio desnu nogu naprijed, a ruke je držao i dalje u onom položaju i rekao „Bacit ću bombu na vas, ode po bombu“ i kako je M. M. bio uz rub ograde istu je prekoračio i ušao na taj način u dvorište, dok je B. bio naslonjen na ogradu s ulične strane, a M. je lijevom rukom uhvatio L. za njegovu desnu podlakticu i rekao mu „Uhićen si ideš s nama u postaju“, a nakon toga ga je uhvatio i desnom rukom za rame i on je pružao otpor odnosno počeo se otimati, M. se okrenuo za 180 stupnjeva i naslonio ga na ogradu zadnjim dijelom njegovog tijela i tada su bili okrenuti jedan prema drugome licem u lice i kako je on bio naslonjen na ogradu B. ga je obuhvatio desnom rukom oko vrata i osjetio je udarac njegovom desnom rukom u predjelu ispod pazuha lijeve strane rebara i od tog udarca je osjetio strašnu bol, ali nije u prvi mah bio svjestan da je uboden i vidio je i osjetio da on nečim povlači od rebara po prsima prema njegovoj desnoj ruci u predjelu desnog ramena i onda je vidio samo oštricu noža, misli da je bila duljine negdje 5-6 cm. Okrivljenik je više puta zamahivao desnom rukom ali je sve mislio da se radi o namjeri da ga udari jer nije primijetio da ima nož dok ga nije ubo, a to je trajalo kratko. Kad je osjetio strašnu bol i vidio da se radi o nožu koji je okrivljenik imao u ruci odgurnuo ga je od sebe i za to vrijeme ga je još uvijek Božić držao, te mu je rekao „Pazi baja ima nož“. Ponovno je prekoračio ogradu kako bi ga mogli bolje uhvatiti jer ga je B. još držao i htjeli su da na taj način ga neutraliziraju odnosno da savladaju njegov otpor i da uporabe sredstva vezivanja. Kako je osjetio sve jaču bol u tome nisu uspjeli jer je osjetio slabost i bol na strani tijela gdje je uboden i od bolova je sjeo dolje na tlo i motorolom zvao šefa smjene i rekao mu „Šalji mi hitnu L. me ubo nožem“ i to mu ponovio još jednom. Vidio je da se okrivljenik uspio oteti B. i pobjegao je u dvorište i još je nešto govorio ali nije više siguran što je govorio, i B. ga je odveo nakon toga do vozila a svojim vozilom u hitnu ga je odvezao H. K. i u međuvremenu je hitna pomoć koja je krenula iz V. se susrela sa vozilom H. K. i prebačen je u vozilo hitne pomoći i odvezen na hitni prijem u OŽB Vinkovci i nakon toga je odmah hitno operiran i u bolnici je bio do 29. srpnja 2016. Ima posljedice od ovog ozljeđivanja i još uvijek se nalazi na bolovanju, na kontrole je išao svaki tjedan, a sada ide svaka dva tjedna, i vjerojatno će biti na bolovanju najmanje 6 mjeseci i da li će biti nekakvih trajnih posljedica zasad mu nije poznato a inače je morao mirovati kako ne bi došlo do pogoršanja. Misli da je S. L. morao znati da je policijski službenik jer je u okviru službe postupao a sa njim nikakvih privatnih kontakata i odnosa nije imao osim ovih službenih koje je naveo. Budući da se službeno vozilo nalazilo u blizini njegovoga dvorišta i kuće a i sam je bio do ulaznih vrata K. on je znao da su oni došli u vezi njega i da su došli da obave službene radnje obavljanjem obavijesnog razgovora a to su mu i izričito i rekli. Kako su mogli njega dobro vidjeti zbog ulične rasvjete koja je upirala prema njemu on je također mogao jasno i dobro vidjeti njih jer je također svjetlo dolazilo njima iza leđa i mogao je on bolje vidjeti njih nego oni njega. Drugo nije imao što za iskazati.
Svjedok oštećenik A. K. u svome iskazu je naveo da budući je rođen u N. okrivljenika poznaje još od djetinjstva i susjedi su već dugi niz godina jer je bio u roditeljskoj kući, a koliko mu je poznato okrivljenikovi roditelji su kupili obiteljsku kuću tako da su oni odonda susjedi sa okrivljenikom. Odnosi su u početku odnosno dugi niz godina bili vrlo dobri tako da su čak i u kumskim vezama tj. njegov stariji sin je bio vjenčani kum okrivljenikovom sinu J. L. i toliko su se sprijateljili da su dolazili jedni drugima na rođendane djece i na bilo koje događaje, a odnosili su se na rođendane djece i sl. Ovakvi odnosi između njegove obitelji i okrivljenikove obitelji bili su dobri sve dok okrivljenikovi roditelji nisu umrli otprilike prije 10-ak godina. I nakon toga i dalje su bili dobri jer je okrivljeniku posuđivao novac i pomagao mu na bilo koji drugi način i odjednom nešto prije dvije godine on je dok se nalazio u dvorištu obiteljske kuće počeo vrijeđati, prijetiti, govoriti svašta njemu, njegovoj supruzi, djeci iako ga inače ne može fizički vidjeti iz svoga dvorišta jer dvorišta dijeli obiteljska kuća okrivljenika, ali iz svoga vrta odnosno sa ulice može vidjeti okrivljenika. Taj događaj je prijavio njegov sin H. K. i ovakvo njegovo ponašanje se i kasnije ponavljalo i to je uredno prijavljivao policiji međutim policija je dolazila po njegovom pozivu ali ništa konkretno nije vidio da je po tome učinjeno tako da ne zna da li je od strane policije pokrenut bilo kakav postupak protiv okrivljenika zbog takvog njegovog ponašanja. Kritične zgode, tj. dana 21. lipnja 2016. sjedio je ispred svoje kuće i bio je sam i misli da je to bilo negdje oko 20,30 do 21,00 sat i vidio je da je okrivljenik izašao iz svog dvorišta na nogostup i tada su bili na udaljenosti negdje oko 7-10 m i kako se ispred njegove kuće ili tu negdje u blizini nalazi rasvjetni stup i kako je bilo osvijetljeno okrivljenik je njega vidio, a vidio je i on njega i tom prilikom mu je govorio da je komunjara, da je špijun i po njegovoj ocjeni budući da je okrivljenika cijeli dan čuo da galami iz svog dvorišta, a to se odnosilo kako prema njemu tako i prema njegovoj obitelji, isti je bio vidno alkoholiziran i koliko mu je poznato on često konzumira alkohol i to kada ima novaca. Okrivljenik živi od vojne mirovine i taj dan kada se ovo dogodilo u okrivljenikovoj kući nije bio nitko osim njega i njegovog starijeg sina, a njegov drugi sin je po njegovim spoznajama otišao kod okrivljenikove sestre u Hercegovinu, a kako se okrivljenik razveo od supruge i ona faktički više ne živi s njim, nego privatno stanuje negdje u N. ili K. Njegove te uvrede da je komunjara i špijun koje su bez ikakve osnove, a osim toga govorio mu je i da je lopov iako je s njim ranije bio u vrlo dobrim odnosima i za takvo njegovo ponašanje nije bilo nikakvoga razloga jer mu za to nije dao nikakav povod. Nakon kraćeg vremena se ustao i ponovno mu rekao da ništa prema njemu nije loše napravio niti je bilo ikakvog razloga da se on prema njemu tako ponaša, međutim on se trčećim korakom zaletio prema njemu i desnom šakom ga udario u predjelu lijeve strane lica i od tog udarca nije pao i okrivljenik je odmah nakon toga pobjegao u svoje dvorište, a on je zadobio tjelesne ozljede. Drugo nije imao što za iskazati.
Svjedok oštećenik H. K. u svome iskazu je naveo da okrivljenika S.L. poznaje dugi niz godina jer su susjedi i bili su u dobrim susjedskim odnosima, pa je da bi to potvrdio njegov brat kršteni kum okrivljenikovu sinu i takvi odnosi su bili sve do negdje unazad dvije godine i to uoči crkvenog goda Sv. Kate odnosno 24. studenog 2014. kada ga je njegova majka po njenom kazivanju zatekla u pušnici, ali nije također po njenom kazivanju ništa uspio odnijeti i nakon toga su se distancirali od njega. Inače sa okrivljenikom nije osobno komunicirao ne samo zbog toga nego općenito jer je on doista problematične naravi, često zna biti alkoholiziran i zna dovoditi u neugodnu situaciju tako što provocira, ali ne može određeno reći u čemu se to provociranje sastoji. Koliko mu je poznato, a kao što je rekao za njega taj čovjek ništa ne znači i kada ga je vidio i prolazio kraj njega prolazio je kako se kaže kao pored turskog groblja tako da ga i odnosi njegova oca i majke i okrivljenika nisu posebno zanimali i oni se nisu posebno ni žalili na njegovo ponašanje osim ponekad posebno majka se znala prituživati na njegovo ponašanje. Poštuje ga kao susjeda ali zbog onoga što je on njima napravio kao što je rekao nije želio imati nikakvog kontakta s njim bez obzira što su njihovi odnosi prije toga bili dobri. Ne zna kojeg točno dana, ali misli da je to bilo 21. lipnja 2016. nazvala ga je R. K. , koja je supruga njegova brata, koji također žive u N., na istoj adresi kao i roditelji, ali su fizički par kuća dalje od roditelja, i rekla mu „Gospodin L. ti je udario tatu“ i odmah se vratio iz sela kući i vidio oca kako krvari sa oblogom na licu i odvezao ga na hitnu u V. Otac mu je rekao da je on sjedio pred kućom i da se S. L. zaletio i udario ga. Nakon toga što se događalo odnosno kakvi su odnosi bili između roditelja i okrivljenika nisu mu poznati sve do 20. srpnja 2016. kada je negdje poslijepodne ili predvečer oko 20,30 sati došao osobnim vozilom ispred roditeljske kuće radi kontrole ulja u tom vozilu jer mu je tada pokazivalo da nedostaje ulja u motoru, a znao je da kod roditelja ima ulja da bi mogao doliti. Bio je na kolnom ulazu ispred svoje kuće i u jednom trenutku dok je bio sagnut prema motoru osobnog vozila i kada se okrenuo vidio je okrivljenika da se nalazi na završetku njegove ograde i bio je udaljen negdje 10-11 m od njega i rekao mu je „Riješio sam ti starog, riješit ću i tebe mrmonja debeli, odrobijat ću vas“, a razumio je da se što je rekao „Riješio sam ti starog“ odnosi na onaj događaj od 20. lipnja 2016. kada je udario njegovog oca i kada ga je ozlijedio i na to nije okrivljeniku ništa rekao i nakon toga se okrivljenik povukao u svoje dvorište, a on je otišao vozilom kod punice u P. Dok je putovao prema P. nazvao je bratovu suprugu R. K.i rekao joj da mu je S. L. prijetio, ali nije joj točno naveo što je on rekao, koja je tada bila na dužnosti u Postaji granične policije Bajakovo i koja mu je rekla da će ona nazvati policiju i prijaviti to. Kada je došao u P. nakon izvjesnog vremena nazvala ga je majka i rekla da su došli po dojavi policijski službenici i da su rekli da dođe kako bi dao u svezi ove prijetnje izjavu. Kada je došao okrivljenik je bio na ulici i nikoga drugog nije bilo na ulici jer je vjerojatno i policija bila već u kući i vidio je dva policijska službenika, a koje poznaje iz viđenja koji inače rade kao policijska ophodnja u mjestu. Rekao im je da se S. L. nalazi na ulici i oni su ga pitali što se dogodilo u kratkim crtama i ispričao im je što se dogodilo, na što su oni rekli da svi ostanu u dvorištu, da ne izlaze van, a oni su krenuli do okrivljenika. Nije vidio da li su oni uopće došli do njega i obzirom na položaj njihove i okrivljenikove kuće nije niti mogao vidjeti niti čuti što se događalo. Nakon vrlo kratkog vremena čuo je jednog od policajaca da govori „Ubo me“, ali njega nije uopće vidio, a odmah nakon toga je istrčao van i vidio je da taj ozlijeđeni policajac stoji na našem kolnom ulazu koji mu je rekao da donese ručnik, a vjerojatno zbog neke rane jer je krvario tada u tom trenutku nije vidio krv i nazvao je hitnu i njemu rekao „Vozi me u O. “, gdje se nalazi hitna koja je također budući da je ovaj policajac zvao, već krenula iz O. i susreli su se u K. i tada je hitna preuzela iz njegovog vozila ovog policajca i ja ne zna što se kasnije događalo. Kada se vratio kući nije mogao prići jer je sve bilo blokirano od policije. Drugo nije imao što za iskazati.
Svjedokinja A. K. u svome iskazu je navela da u N. živi od 1975. kada se udala za A. K., a njena obitelj je u susjedstvu imala obitelj S. L. odnosno s njegovim ocem i majkom s kojima je posebno bila dobra jer kad se udala bila je mlada i ona joj je pomogla. Okrivljenikovi roditelji su imali njega i kćerku i okrivljenik je tada bio dijete, imao je 11 godina i kasnije se kćerka udala, a on je ostao živjeti sa roditeljima i misli poslije rata kada su se vratili iz progonstva on se oženio i ima dvoje muške djece. Negdje oko 2001. godine okrivljenikova oba roditelja su umrla. Bili su u vrlo dobrim odnosima, čak i u kumskim odnosima i koliko joj je poznato njen muž je posuđivao novac okrivljeniku kao i njen sin i na svakakve druge načine su pomagali njemu i njegovoj obitelji i odnosi između njihovih obitelji su bili skladni sve do 25. studenog 2014. na mjesni crkveni god, odnosno uoči istoga okrivljenik je došao misli predvečer u njihovu kuću u kojoj je još bila osim nje, snahina majka, dok su muž i ostali otišli negdje izvan kuće i misli da je okrivljenik tada bio pod utjecajem alkohola, ali ne toliko da ne bi znao što radi, on je onako „zujao“ i misli da je došao da izvidi tko se nalazi u kući i on je sjeo i zapalio cigaretu ali se nije dugo zadržao, te ju je pitao „Gdje su gosti“, a ona mu je odgovorila „Kakvi gosti“ jer gosti dolaze sutra na sam dan kirbaja i nakon toga je on bez ikakvog dobacivanja ili nečega izišao van. Njena snaha je sa djetetom bila u drugoj prostoriji kuće i ona joj je u jednom trenutku rekla da vani mačke, misleći da se zaista radi o njima, lupaju po stolu, što joj je ponovila, iako je ona pretpostavljala da se ne radi uopće o mačkama i zbog toga je izašla van da vidi o čemu se radi. Kada je izašla van vidjela je da je pušnica napola otvorena, a ne zna da li je ona bila uopće zatvorena i tada je vidjela da je okrivljenik izašao iz pušnice, ali isti nije imao ništa u rukama, ali se zbog toga jako uplašila i noge su joj se „odsjekle“ i pitala ga je „Što ti tu radiš“, i rekao joj je „Oprosti A. ja sam mislio da je to WC“, i rekla mu je da ide da ga više ne vidi. Ušla je nakon toga u pušnicu, upalila svjetlo i vidjela da se šunke ljuljaju i pretpostavlja da ju je on htio uzeti ali ga je ona svojim dolaskom omela i od tada misli da njihovi odnosi više nisu bili dobri. Takvo okrivljenikovo postupanje ju je jako povrijedilo zbog njihovih ranijih dobrih odnosa i nakon toga je s njim prekinula svaku komunikaciju i pretpostavlja da je to njega iritiralo i nakon toga okrivljenik je nalazeći se, a to je zaključila po tome što je on govorio, u alkoholiziranom stanju njima govorio svašta iz svoga dvorišta i stalno ju je zvao i govorio da su komunisti, pa je počeo vrijeđati i njihovu djecu. Poznato joj je da je policija kod okrivljenika dolazila svaki mjesec zbog njegovog ponašanja prema ženi i djeci i zbog toga nisu prijavljivali policiji jer su smatrali da od toga neće biti nikakve koristi. Sjeća se da je to bilo 21. lipnja 2016. i bila je kod snahine majke u P. i nakon povratka kući bila je u dnevnom boravku, a suprug je tada bio na nogostupu ispred kuće sjedio. Čula je da suprug govori „S. nemoj, ostavi nas na miru, nemoj me dirati“, ali ne zna što je točno govorio a to je bilo u smislu nekih uvreda koje je ranije već iznijela. Odjednom je nastao muk i kada je čula da je muž kao pao sa stolice istrčala je izvan kuće i vidjela muža da ide prema kući sav krvav, ali joj nije rekao tko ga je udario a pretpostavlja da ga je udario okrivljenik kojeg je vidjela na njegovoj kapiji kako ulazi u svoje dvorište. Muž joj je rekao da ga je udario okrivljenik dok je sjedio na stolici ispred kuće i kako je sin bio u P. nazvala ga je da dođe jer mu je ispričala što se dogodilo i onda je on došao i odvezao muža u bolnicu u V. Par dana nakon ovog događaja došla je policija kod okrivljenika, ali ga nakon toga nisu niti viđali jer je prema njenim saznanjima on otišao u Hercegovinu kod svoje sestre i nakon mjesec dana odnosno do kritičnog događa od 20. srpnja 2016. se vratio kući, a to je i vidjela jer ga je vidjela u njegovom dvorištu jer se njen vrt nadovezuje na njegov i dok je bila u vrtu gdje je čupala luk, a bilo je to negdje predvečer okrivljenik je ponovno njih psovao, vrijeđao i za to vrijeme dok je bila u vrtu nije čula da je okrivljenik bilo njoj ili njenim članovima obitelji izravno prijetio odnosno upućivao riječi prijetnje da će ih ubiti i sl. Nakon izvjesnog vremena, njen sin H. K. je došao u kuću iz P. , ali se ubrzo vratio natrag, te je muža pitala zašto je tako brzo otišao, a on je rekao da ga je verbalno napao S. L., te da je njenom sinu ovaj rekao „Riješio sam ti ćaću pa ću riješiti i tebe“ i najvjerojatnije zbog takvih riječi njen sin je otišao kao što je rekla svojoj kući i nije joj uopće poznato zašto bi on na takav način prijetio njenom sinu jer on kao i ostali nisu imali bilo kakvih sukoba jer je okrivljenik ustvari njih nas vrijeđao a oni su se „sklanjali“ da ne bi imali bilo kakav doticaj s njime. Sin ju je nazvao kada je došao kući u P. i pitao što da radi zbog ovoga što mu je maloprije rekla i rekla mu je da zove policiju i supruga njenog drugog sina R. K., koja radi u policiji je zvala policiju u svezi ovog događaja i misli da je policija došla negdje za oko 1 sat u kuću i to jedan mlađi policajac i policajac kojeg znaju po nadimku „Baja“ da bi prikupili obavijesti i podatke vezano za dojavu i stupili u vezu sa njenim sinom H. te se dogovorili da on dođe natrag u N. kako bi od njega uzeli izjavu. Njezin sin je došao nakon kraćeg vremena i kada je ulazio u dvorište rekao je da se okrivljenik nalazi na ćošku njihove kuće i da mu prijeti govoreći mu „Mrmonja i tebe ću srediti“ a uz to mu je i psovao majku i kada je on pokazao gdje se nalazi okrivljenik, oba policajca su otišla da nađu okrivljenika i oni su pošli za njima ali policajci su im rekli da se vrate kući što su i učinili. Kako je sin H. ostao došao je jedan od policajaca i to „Baja“ i rekao mu da uzme ručnik da zaustavi krvarenje ovoga drugog policajca i da ga vozi svojim vozilom do hitne pomoći sve dok istu ne sretnu što je ovaj i učinio. Drugo nije imala što za iskazati.
Iskaze gore navedenih oštećenika, te svjedoka ovaj sud u cijelosti je prihvatio kao istinite, logične i uvjerljive, jer na iskaze ispitanih svjedoka stranke nisu imale primjedbe, a isti su potvrđeni i materijalnim dokazima koji prileže sudskom spisu.
Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. A. B.od 2. rujna 2016. (list 144 do 147 spisa) utvrđeno je da je oštećeni M. M. kritičnog dana zadobio ubodnu probojnu ranu s lijeve strane prsnog koša koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu koja je nastala jednim udarcem ruke koja je sadržavala nož ili nožu slično sredstvo snagom jakog intenziteta koje je zašlo u prostor trbušne šupljine bez oštećenja trbušnih organa. Nadalje, prema vještaku zbog otvorene rane i komunikacije s trbušnom šupljinom postojala je apstraktna opasnost po život oštećenika zbog moguće infekcije trbušne šupljine kroz defekt rane, a budući je urađeno otvaranje trbušne šupljine zbog utvrđivanja stanja unutarnjih organa nakon zadobivene ubodne rane zdravlje oštećenika je teško oštećeno, ali ne i trajno i nakon nekog vremena oštećenik će biti izliječen s trajnim smanjenjem životne aktivnosti do 7%, a u trenutku nanošenja odnosno zadobivanja ozljede oštećeni i okrivljeni su bili postavljeni sučelice jedan prema drugom najvjerojatnije u stojećem stavu s mogućom manjom rotacijom oba tijela u jednu ili drugu stranu, a ozljeda je nanesena nožem ili nožu sličnim sredstvom. U odnosu na ozljede A. K. glede kaznenog djela pod toč. 2) optužnice proizlazi da je isti zadobio istrgnuće četiri zuba sa nagnječno razdernom ranom gornje usne usta s lijeve strane koje se skupno kvalificiraju kao teška tjelesna ozljeda koja je nastala najmanje jednim snažnim udarcem u području usta koji su kod ovakvih ozljeda u pravilu šaka zatvorena u pesnicu.
Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka koji je dan uvjerljivo i u skladu s načelima medicinske znanosti, a baziran je na temelju relevantne medicinske dokumentacije.
Iz zapisnika o očevidu sud je utvrdio da je mjesto događaja gdje je poduzeta dokazna radnja očevida u N., i to obiteljska kuća S. L. Obiteljska kuća je prizemnica sagrađena od čvrstog materijala. Vanjski južni ulični zid kuće nalazi se neposredno uz asfaltirani nogostup, a od jugoistočnog ugla obiteljska kuće u smjeru istoka, dvorište je s ulice zatvoreno (zagrađeno) rešetkastom čeličnom ogradom visine 119 cm, sve ukupne dužine 16,62 metra. Na mjestu događaja u prostoriji ljetne kuhinje na stoliću zatečen je preklopni dužine 8,3 cm, a nakon rasklapanja sveukupna dužina noža s oštricom iznosi 14,8 cm. U zapisnik o očevidu naveden je identitet žrtve/oštećenika, te opisane poduzete radnje.
Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave H. K. sastavljenoj u Policijskog postaji Otok broj KU-49/16. od 21. srpnja 2016.godine (list 51spisa), utvrđeno je da je H. K. dana 21. srpnja 2016. godine podnio kaznenu prijavu protiv optuženika S. L., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona.
Medicinskom dokumentacijom za oštećenika A. K. (list 121-124), te oštećenika M. M. (list 136-141 spisa) opisane su tjelesne ozljede koje su kritične zgode zadobili oštećenici.
Fotodokumentacijom očevida broj UO-333/16. od 23. rujna 2016. (list 170 do 177 spisa) prikazano je mjesto događaja, izuzete odjeće, obuće, i predmeta od dana 22. srpnja 2016. godine, kada je izvršen očevid na licu mjesta u obiteljskoj kući optuženika S. L. u N.
Fotodokumentacijom broj OKA-079/16. od 29. rujna 2016. godine (list 178-187 spisa) prikazano je mjesto događaja očevida obavljenog dana 21. srpnja 2016. godine u N. , te unutarnji izgled kuće, kao i mjesto gdje je pronađen preklopni nož.
Iz podataka kaznene evidencije proizlazi da optuženi S. L. do sada nije osuđivan.
Ocjenjujući gore navedene dokaze sud je iste prihvatio kao istinite, uvjerljive i objektivne, uvjerenja da je sadržaj u istima vjerno i autentično zabilježen od strane nadležnih tijela koja su provodila postupak.
Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. med. B. P. sud je utvrdio da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela opisanih pod točkama 1. i 3. optužnice sposobnost shvaćanja vlastitih postupak i upravljanjem istima kod optuženika S. L. bila bitno smanjena, tj. njegova ubrojivost bila je bitno smanjena. Optuženik S. L. boluje od trajnog poremećaja osobnosti uslijed katastrofičnih doživljaja – F62.0 i ovisnosti o alkoholu –F102.2, pri čemu je navedena ovisnost dominantno psihološka i sekundarnog tipa, nastala najvjerojatnije kao maladaptivni model ponašanja uslijed ponavljajućih pokušaja stabilizacije nezadovoljavajućeg psihološkog stanja uzrokovanog PTSP-om i trajnim promjenama osobnosti uslijed katastrofičnih doživljaja. Zbog postojeće konstelacije odnosa i opisanih psihičkih poremećaja postoji povećana vjerojatnost činjenja sličnih kaznenih djela i u budućnosti, stoga se sudu preporuča izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja koju je moguće provoditi i ambulantnim tretmanom u penalnim uvjetima ili nadležnoj civilnoj zdravstvenoj ustanovi. Prema dostupnim podacima i saznanjima dobivenim pregledom ne može se zaključiti kako je optuženik ovisnik o drogama. Prilikom pregleda 24. travnja 20167. godine, optuženik je bio raspravno sposoban
Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka, koji je dan stručno uvjerljivo i skladu s načelima znanosti, tim više što niti stranke nisu imale primjedbe na isti.
Vezano za točku 1. optužnice optuženi S. L. u svojoj obrani među ostalim je naveo da je kritične zgode bio pod utjecajem alkohola te terapije, te u jednom trenutku začuo buku sa ulice i vani vidio nepoznate osobe, te je došlo do svađe i te nepoznate osobe su htjele nasilno ući u njegovo dvorište što on nije dozvolio, te mu se pojavila slika iz rata i u tim osobama je vidio neprijatelje, te je reagirao na način kako je reagirao odnosno te osobe su njega uhvatile za vrat i on se bojao za svoj život i branio se od toga napada. Ne sjeća se da su mu se te osobe predstavile, no žali zbog cijelog događaja.
Dakle iz ovakve obrane optuženika sud jasno utvrđuje da isti ne spori činjenicu da je kritične zgode u kritično vrijeme ubo nožem oštećenika M. M. i to preklopnim nožem dužine oštrice 8,3 cm, u predjelu lijeve strane prsnog koša. No, kao razloga tog svog čina navodi da nije prepoznao da se radi o djelatnicima policije, da se bojao za svoj život i branio se od napada iz čega sud zaključuje da je isti prema njegovom mišljenju postupao u nužnoj obrani, braneći se od navodnog protupravnog napada. Ovakvu obranu optuženika u dijelu u kojem isti navodi da je oštećenika M. M. ubo preklopnim nožem postupajući u nužnoj obrani i da nije prijetio oštećenicima M. M. i I. B. , već da se sa istim svađao, ovaj sud ne prihvaća kao istinite, logične i uvjerljive već upravo suprotno mišljenja je da je takva njegova obrana usmjerena ka izbjegavanju ili umanjenju njegove kazneno pravne odgovornosti.
Suprotno tvrdnji optuženika da je kritične zgode s ulice čuo nekakvu galamu, zbog čega je izašao na ulicu da bi vidio o čemu se radi, nakon čega se počeo svađati s njemu nepoznatim osobama, proizlazi iz iskaza oštećenika, policijskih službenika M. M. i I. B. koji su u svojim iskazima naveli da su nakon što su vidjeli S. L. u dvorištu njegove obiteljske kuće, prišli ogradi i predstavili mu se kao policajci, te ga pozvali da sa njime obave razgovor, na što im je on rekao: "ne ulazite mi u dvorište majku vam jebem, sve ću vas pobiti, bacit ću bombu". Iz čega sud jasno i nedvojbeno je utvrdio da su policijski službenici postupali u skladu s pravilima struke, predstavljajući se optuženiku, te ga pozvali na razgovor. Pored toga iz iskaza oštećenika sud je nedvojbeno utvrdio da je na mjestu gdje se predmetni događaj odigrao postojala ulična rasvjeta, a da su isti na sebi imali policijske odore, a da je to doista tako jasno proizilazi iz fotodokumentacije očevida broj UO-333/16, fotografije broj 1. koja prikazuje obiteljsku kuću optuženika, te rasvjetni stup, kao i fotografije broj 5., te fotodokumentacije broj OK-079/16 fotografija 9-15, koje prikazuju policijsku odoru, policijskog službenika M. M. .
Dakle, sud je utvrdio da su oštećenici M. M. i I. B. kritične zgode, kao policijski službenici u policijskim odorama, postupajući po službenoj dužnosti, jasno se predstavili optuženiku, a isto tako njihove odore bile su jasno vidljive s obzirom na osvjetljenje, te činjenicu da se kroz rešetkastu ogradu postavljenu uz kuću optuženika dobro vidi, te stoga kada se optuženi poziva da nije vidio da se radi o djelatnicima policije i da je postupao u nužnoj obrani, tada se takova njegova obrana ne može prihvatiti, jer za nužnu obrano je potrebno da osoba postupa s namjerom odbijanja istodobnog protupravnog napada, što se u konkretnom slučaju nije dogodilo s obzirom na činjenicu da su djelatnici policije postupali u skladu sa svojim ovlastima. Pored toga pokušaj optuženika da svoje ponašanje kritične zgode opravda konzumacijom veće količine alkohola i sredstava za umirenje je ovome sudu neprihvatljivo, napose iz razloga što se upravo svojim radnjama optuženik doveo u takovu situaciju, a liječnik vještak psihijatrijske struke imajući u vidu svu medicinsku dokumentaciju i podatke iz sudskog spisa je utvrdio da ubrojivost optuženika nije bila isključena već se radilo o stanju bitno smanjene ubrojivosti.
Iz naprijed navedenog sud je nesporno utvrdio da je optuženi S. L. kritične zgode znao i vidio da se radilo o djelatnicima policije koji su postupali u namjeri da s njim obave prvo obavijesni razgovor, a nakon izrečenih prijetnji i opiranja u namjeri da ga uhite i kada su ga pokušali savladati jer je pružao otpor uhićenju, isti je izvadio preklopni nož dužine oštrice 8,3 cm, te ubo M. M. u predjelu lijeve strane prsnog koša, mjesto gdje se nalaze vitalni organi čovjeka, te mu zadao ubodnu probojnu ranu u predjelu lijeve strane prsnog koša, a do smrtne posljedice nije došlo samo pukom slučajnošću i činjenicom da je oštećenom pravovremeno pružena liječnička pomoć. Optuženi S. L. gore opisanim načinom postupanja ostvario je sva bitna obilježja kaznenog djela pokušaja teškog ubojstva, opisano u članku 111. točka 6. u svezi sa čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona, postupajući s izravnom namjerom da liši života M. M., zadavši mu ubodnu probojnu ranu u predjelu lijeve strane prsnog koša. Gore navedeno utvrđenje suda proizilazi poglavito iz iskaza svjedoka oštećenika M. M. i I. B., a koji su potvrđeni nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka, zapisnikom o očevidu, fotodokumentacijom očevida. U svojim iskazima svjedoci oštećeni M. M. i I. B. okolnosno su i uvjerljivo opisali inkriminirani događaj. Iskazi svjedoka oštećenika u cijelosti su potvrđeni materijalnim dokazima gore pobrojani, kao i rezultatima provedenih vještačenja u pogledu mehanizma nastanka ozljeda i dinamike inkriminiranog događaja.
Vezano za točku 1. optužnice u odnosu na kazneno djelo prijetnje opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 optuženi S. L. u svojoj obrani je naveo da je kritične zgode došlo do svađe s nepoznatim osobama, a bio je pod znatnim utjecajem alkohola, te terapije i zbog toga se navodno ničega ne sjeća. Suprotno ovakvoj obrani optuženika sud je utvrdio da je kritične zgode u kritično vrijeme optuženi policijskim službenicima M. M. i I. B. revoltiran što postupaju prema njemu istima rekao: "ne ulazite mi u dvorište, majku vam jebem, sve ću vas pobiti, bacit ću bombu", što je iste zastrašilo.
Svjedoci oštećenici M. M. i I. B. okolnosno su opisali inkriminiran događaj, pritom navodeći upravo da im je optuženi u trenutku kada su istoga pokušali uhititi, zaprijetio gore navedenim riječima, a koje riječi tj. prijetnje su isti ozbiljno shvatili, obzirom da optuženika poznaju od ranije iz ranijih intervencija u kojima je isti agresivno postupao spram svoje obitelji, ali ne i prema njima, a da je ta prijetnja koja im je upućena kritične zgode doista bila takve naravi, jasno proizilazi iz događaja koji je naknadno uslijedio kada je došlo do fizičkog sukoba oštećenika s optuženikom i kada je optuženik nožem ubo u predjelu prsnog koša M. M.
Dakle, opisanim načinom ponašanja optuženik S. L. ostvario je sva bitna obilježja bića kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona jer kao što je to sud već gore naveo optuženik je izrekao ozbiljne prijetnje da će usmrtiti oštećenike djelatnike policije kako bi ih zastrašio i onemogućio u obavljanju njihovi poslova, a da su tu prijetnju oštećenici M. M. i I. B. doista ozbiljno shvatili i da ih je to zastrašilo, jasno proizlazi iz njihovih iskaza, a o ozbiljnosti same prijetnje dovoljno govori i događaj koji se zbio neposredno nakon izrečene prijetnje.
Vezano za točku 2. optužnice optuženik S. L. u svojoj obrani ne čini spornim da je kritične zgode u kritično vrijeme nakon verbalne svađe sa A. K. istoga udario u predjelu glave i time mu zadao tešku tjelesnu ozljedu, no kao razlog takovog postupanja poziva se na nužnu obranu, odnosno da se on samo branio od napada oštećenika koji je navodno nakon verbalnog sukoba prema njemu krenuo sa stolicom u ruci. Ovakovu obranu optuženika ovaj sud ne prihvaća kao istinitu, logičnu i uvjerljivu, već upravo suprotno mišljenja je da je ista iskonstruirana radi umanjenja ili izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti.
Svjedok-oštećeni A. K. u svome iskazu, suprotno navodima optuženika, vrlo okolnosno je opisao inkriminirani događaj, te je među ostalim naveo da je optuženi u jednom trenutku trčećim korakom zaletio se prema njemu i desnom šakom ga udario u predjelu lijeve strane lica, nakon čega je optuženik odmah otišao u svoju dvorište. Da se događaj odigrao na taj način ovaj sud zaključuje upravo iz razloga jer optuženi S. L. kritične zgode nije zadobio nikakvu tjelesnu ozljedu, jer da je točna njegova obrana u kojem navodi da je oštećeni prema njemu krenuo sa stolicom u ruci tada bi isti sa tom stolicom sigurno spriječio optuženika da ga udari ili bi ga ozlijedio, a što se sve nije dogodilo. U ponašanju optuženika S. L. kritične zgode nema govora o postupanju u nužnoj obrani, tim više, što ukoliko bi sud prihvatio tezu iz obrane da je u konkretnom slučaju došlo do međusobnog obračuna, tada su i optuženi i oštećeni napadači i oba napada su protupravna, pa se ne mogu pozivati na nužnu obranu, no u konkretnom slučaju to nije bilo tako i nema nužne obrane, napose iz razloga koje je sud gore naveo, te utvrđenja da je napadač bio optuženi S. L., koji je unatoč pokušajima oštećenika da ga razgovorom umiri, te odvrati od daljnjeg verbalnog sukoba, trčećim korakom došao do njega, s namjerom da ga teško tjelesno ozlijedi, te ga udario u predjelu glave i nanio mu tešku tjelesnu ozljedu u vidu istrgnuća četiri zuba i nagnječnu ranu gornje usne. Pored svega gore navedenog navodi iz iskaza oštećenika oko načina i mehanizma nastanka tjelesne ozljede kao i vrste i težine tjelesne ozljede u cijelosti su potvrđeni nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka dr. A. B., a dok je sklonost ka agresivnom ponašanju optuženika potvrđena nalazom i mišljenjem psihijatrijskog vještaka dr. B. P.
Vezano za točku 3. optužnice optuženi S. L. u svojoj obrani navodi da se zbog utjecaja alkohola i terapije ne sjeća da je kritičnog dana u kritično vrijeme uopće vidio H. K., a kamoli da je istom prijetio. Ovakovu obranu optuženika ovaj sud ne prihvaća kao istinit i uvjerljiv, napose iz razloga jer je u suprotnosti s izvedenim dokazima, napose iskazima svjedoka oštećenika H. K. , te djelatnika policije M. M. i I. B. koji su kritične zgode bili na licu mjesta i pred kojima je optuženik ponovio svoju već ranije izrečenu prijetnju. Da se radilo o ozbiljnoj prijetnji zbog koje se H. K. ustrašio ovaj sud zaključuje iz događaja koji se naknadno zbio kada je optuženi S. L. opirući se uhićenju od strane djelatnika policije u namjeri da usmrti djelatnika policije M. M. , istoga ubo nožem u predjelu prsišta, a isto tako s obzirom na činjenicu da je otprilike mjesec dana prije predmetnog događaja optuženi fizički nasrnuo i teško tjelesno ozlijedio oca oštećenika. Iskaze svjedoka A. K. , M. M. i I. B., ovaj sud u cijelosti je prihvatio kao istinite, logične i uvjerljive jer su isti vrlo okolnosno opisali inkriminirani događaj, te u cijelosti potvrdili iskaz oštećenika H. K., a stranke tijekom postupka nisu imale primjedbi na iste, a pored toga motiv za počinjenje predmetnog kaznenog djela sud je našao i u samoj obrani optuženika u kojoj isti navodi da nije bio u dobrim odnosima sa oštećenikom.
Ubodom noža u prsište oštećenika policijskog službenika M. M. optuženi S. L. išao je s namjerom da ubije službenu osobu u vezi s njezinim obavljanjem službene dužnosti, no kako do nastupanja smrtne posljedice nije došlo u radnjama optuženika ostvarena su sva bitna obilježja bića kaznenog djela protiv života i tijela pokušaj teškog ubojstva, opisano i kažnjivo po čl. 111. toč. 6. u svezi s čl. 34. st. 1. KZ/11. Optuženik S. L. kazneno djelo je počinio izravnom namjerom, jer je bio svjestan da ubodom nožem duljine oštrice 8,3 cm u vitalne organe oštećenika M. M. istoga može usmrtiti, a što je i htio. Naime, u kritično vrijeme ubrojivost optuženog S. L. nije bila isključena, već se radilo o stanju smanjene ubrojivosti i na osnovu toga sud je zaključio da je optuženi S. L. kao odrasla i poslovno sposobna osoba bio svjestan da ubodom nožem, u vitalne organe oštećenika M. M. kod istoga može nastupiti smrtna posljedica, a što je i htio. Namjeru i motiv optuženika S. L. da usmrti oštećenika M. M. pronalazi upravo u ranije izrečenim prijetnjama koje je u konačnici i pokušao ostvariti.
Izrečenu prijetnju da će ubiti oštećenika M. M. i I. B., bacajući bombu na njih, oštećenici M. M. i I. B. kao djelatnici policije iz gore navedenih razloga ozbiljno su shvatili, te ih je ista zastrašila, na koji način je optuženi S. L. ostvario biće obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode prijetnje, opisano u članku 139. st. 2. i 3. KZ/11. Navedeno kazneno djelo optuženi S. L. počinio je izravnom namjerom, svjestan da se radi o policijskim službenicima koji obavljaju službene policijske poslove i da takve izrečene prijetnje kod istih mogu izazvati osjećaj straha i uznemirenosti, a što je isti i htio i u konkretnom slučaju njegova ubrojivost nije bila isključena, već se radilo o stanju bitno smanjene ubrojivosti.
Udarajući zatvorenim dlanom ruke u predjelu glave nakon verbalne svađe s , te mu nanoseći tešku tjelesnu ozljedu, optuženi S. L. svojim ponašanjem ostvario biće kaznenog djela protiv života i tijela teške tjelesne ozljede, opisano i kažnjivo po čl. 118. KZ/11. Udarajući zatvorenim dlanom ruke u predjelu glave A. K. optuženi S. L. išao je za tim da istoga teško tjelesno ozljedi, i bio je svjestan da udaranjem u glavu oštećenika gdje se nalaze vitalni organi čovjeka, istome može biti nanesena teška tjelesna ozljeda, a to je i htio. Ubrojivost optuženika u kritičnom vremenskom periodu je bila smanjena, ali je isti kao odrasla, ubrojiva i poslovno sposobna osoba, svjestan bio da će udaranjem zatvorenim dlanom u predjelu glave oštećeni zadobiti tešku tjelesnu ozljedu.
Izrečena prijetnja A. K. da je riješio njegovog starog, a riješit i njega mrmonju debelog, odrobijat će ih, istoga je zastrašila, čime su u ponašanju optuženog S. L. ostvarena sva bitna obilježja bića kaznenog djela protiv osobne slobode prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. st. 2. KZ/11.
Navedena kaznena djela optuženi S. L. počinio je izravnom namjerom, svjestan da tako izrečene prijetnje kod iste osobe može izazvati osjećaj uznemirenosti i uplašenosti, a što je i htio i u konkretnom slučaju njegova ubrojivost nije bila isključena jer se radilo o stanju bitno smanjene ubrojivosti.
Obzirom da je sud nedvojbeno utvrdio da je optuženi S. L. počinio kaznena djela, i to pod toč. 1) protiv života i tijela - pokušaj teškog ubojstva, opisano i kažnjivo po čl. 111. st. 1. toč. 6. u svezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – nastavno: KZ/11) i protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11, pod toč. 2) protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ, te pod toč. 3) protiv osobne slobode – prijetnja, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, te mu je na osnovu članka 41., 44., 47., i 49. stavak 1. točka 1. i članka 51. KZ/11, utvrdio za kazneno djelo opisana pod točkom 1. optužnice, protiv života i tijela - pokušaj teškog ubojstva, opisano i kažnjivo po čl. 111. st. 1. toč. 6. u svezi čl. 34. st. 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, za kazneno djelo opisana pod točkom 1. optužnice, protiv osobne slobode – prijetnja opisano u čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za kaznena djela opisana pod točkom 2. optužnice,protiv života i tijela – teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kaznena djela opisana pod točkom III. optužnice,protiv osobne slobode – prijetnja, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je potom optuženog Slavka Landeku osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina.
Sud je uvjerenja da je kazna zatvora u trajanju od šest godina u razmjeru s težinom počinjenih kaznenih djela, osobnosti počinitelja i stupnjem kaznene odgovornosti optuženika, te da će se istom postići svrha kažnjavanja.
Pri izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, sud je cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za optuženika (olakotne i otegotne okolnosti), pa je na strani optuženika od olakotnih okolnosti našao da je isti do sada neosuđivan, da je obiteljska osoba, otac dvoje malodobne djece, o kojima se mora brinuti i koje mora uzdržavati, jer je samohrani otac, da je prilikom počinjenja kaznenog djela pod točkom 1. i 3. optužnice njegova ubrojivost bila bitno smanjena i da je kazneno djelo teškog ubojstva ostalo u pokušaju, da se korektno držao prilikom vođenja kaznenog postupka, da je izrazio kajanje zbog učinjenih kaznenih djela.
Posebno otegotnih okolnosti koje bi nadilazile težinu djela i stupanj krivnje na strani optuženog S. L., sud nije utvrdio.
Temeljem članka 54. KZ/11 optuženom je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2016. do 5. lipnja 2017. godine.
Temeljem članka 68. KZ/11 optuženom S. L. je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u okviru zatvorskog sustava, s obzirom da iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. B. P. jasno proizlazi mogućnost činjenja sličnih kaznenih djela i u budućnosti zbog postojeće konstalacije odnosa i opisanih psihičkih poremećaja.
Mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u okviru zatvorskog sustava može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, s tim što će sud po proteku prve godine od dolaska počinitelja na izvršenje mjere i potom najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti za njezinim nastavkom i o tome donijeti rješenje.
Temeljem članka 79. KZ/11. optuženiku S. L. je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, nožića dužine 8,3 cm, marke "Stainless", obzirom da je isti upotrijebljen za počinjenje kaznenog djela.
Temeljem članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08. oštećenici M. M., I. B., A. K. i H. K. su s imovinskopravnim zahtjevom upućeni su na parnicu, obzirom da su izjavili da u ovom postupku spram optuženika neće postavljati imovinskopravni zahtjev već će isti ostvarivati u zasebnoj građanskoj parnici.
Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 optuženi je obvezan naknaditi sudu troškove kaznenog postupka, i to: na ime troškova svjedoka iznos od ukupno 681,80 kuna, troškova vještačenja u iznosu od 4.898,00 kuna, na ime paušala iznos od 2.500,00 kuna, a s obzirom na imovinske prilike optuženika, te dužini trajanja i složenost kaznenog postupka.
Temeljem članka 145. stavak 1. i 2. točka 8. Zakona o kaznenom postupku optuženik je dužan namiriti opunomoćeniku oštećenika iznos od 17.857,00 kuna na ime nagrade za zastupanje na sedam ročišta održanih dana 23.08. 2016. godine, 10.11. 2016. godine, 21.12. 2016. godine, 09.02. 2017. godine, 09. 03. 2017. godine, 02. 05. 2017. godine i 05.06. 2017. godine, kao i putnog troška, zajedno sa pripadajućim PDV-om, a sukladno tbr. 4. stavak 1. i 8. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Na temelju iznesenog, odlučeno je kao u izreci presude.
Vukovar, 5. lipnja 2017. godine
Zapisničar Predsjednik vijeća
Melita Tandara, v.r. Goran Miličević, v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostavljanja njezina ovjerovljena prijepisa strankama, Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, u pet istovjetnih primjeraka.
DOSTAVITI:
Za točnost otpravka-ovlašteni službenik
Rada Mitrović
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.