- 1 -              Rev 702/15-2

 

 

 

 

Broj: Rev 702/15-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Ljiljana Hrastinski Jurčec članica vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice T. M. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Z., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditeljice protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-2801/11-2 od 14. veljače 2014., kojim je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-5614/10 od 19. siječnja 2011., ukinuto te je prijedlog za ovrhu odbačen, u sjednici vijeća održanoj 18. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija i ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-2801/11-2 od 14. veljače 2014. u pobijanom dijelu pod točkama I i III izreke te se predmet u tom dijelu  vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski sud je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-5614/10 od 19. siječnja 2011. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu 10.368,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. srpnja 2009. do isplate, te nepodmirenog dijela zakonskih zateznih kamata dospjelih do 30. lipnja 2009. u iznosu 3.947,00 kn, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja do isplate, odredio ovrhu pljenidbom i prijenosom novčane tražbine radi naplate.

 

Drugostupanjski sud je pod točkom I. izreke rješenja uvažio žalbu ovršenika i ukinuo rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrpl-5614/10 od 19. siječnja 2011. te je odbacio prijedlog za ovrhu. Također je ukinuo i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovrpl-5614/10-8 od 18. veljače 2011., bez vraćanja predmeta na ponovan postupak u tom dijelu. Pod točkom II. izreke je odbio zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan, dok je pod točkom III. izreke naložio ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu 1.537,50 kn, u roku od 8 dana.

 

Protiv dijela drugostupanjskog rješenja pod točkama I. i III. izreke ovrhovoditeljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. t. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže da se drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka te da se potvrdi rješenje o ovrsi uz naknadu troškova revizije ovrhovoditeljici.

 

Ovršenik nije podnio odgovor na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, a odredbom čl. 19. st. 1. OZ propisano je da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

U reviziji ovrhovoditeljica postavlja sljedeća pitanja:

 

„1. Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 46. st. 5. Ovršnog zakona u vezi sa čl. 35. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate kn 10.368,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2009. do isplate te iznosa od kn 3.947,00 na ime nepodmirenih zateznih kamata dospjelih do 30. lipnja 2009., s obrazloženjem da predmetno potraživanje ovrhovoditelja nije u skladu sa sadržajem ovršnog naslova i njegovoj materijalnoj ovršnosti, iako je ovršnom ispravom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pr-2380/07 od 1. srpnja 2009., ovrhovoditelju dosuđen iznos od kn 10.368,50 kn sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose od 2004. godine do isplate, dakle veći iznos od onoga koji potražuje u ovršnom postupku?

 

2. Da li je Županijski sud donoseći pobijanu odluku pogrešno primijenio odredbu čl. 200. t. 1. Zakona o obveznim odnosima, odredbu čl. 4. st. 2. i 3. u vezi sa čl. 149. OZ-a, te odredbu čl. 89. Zakona o radu kada je utvrdio da se Izjava o prijeboju od 13. rujna 2010. kojom ovrhovoditelj (radnik) izjavljuje da vrši prijeboj dospjele novčane tražbine prema ovršeniku (poslodavac) odnosi na obveze kod kojih je zakonom isključena mogućnost prestanka obveze prijebojem, slijedom čega je pozivom na odredbu čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci pobijanog rješenja?

 

3. Ujedno, je li Županijski sud donoseći odluku pod točkom III izreke rješenja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu 1.537,50 kn, umjesto da je istom naložio da naknadi trošak ovršeniku u iznosu 615,00 kn?“

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravno pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ovrhovoditeljica se poziva na odluke Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-1963/2012 od 27. svibnja 2013., te Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžovr-3990/11 od 22. svibnja 2012., Gžovr-4470/11 od 12. lipnja 2012. i Gžovr-1086/12, iz kojih da proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojeg bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

 

              U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditeljica je navela da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditeljice i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom (što se odnosi na obvezu isplate dijela zateznih kamata dospjelih do 30. lipnja 2009. u iznosu 3.937,00 kn). Navela je također da je ostalo nepodmireno potraživanje dijela zateznih kamata dospjelih do 30. lipnja 2009. (dan prijeboja) u iznosu 3.947,00 kn kao i cjelokupno glavno potraživanje, sukladno čemu da je naznačila tražbinu čije prisilno ostvarenje traži.

 

Drugostupanjski sud je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu pri čemu sadržajno proizlazi iz obrazloženja drugostupanjskog suda stav kako ovršni prijedlog ne sadrži točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine, obzirom da je izreka pobijanog rješenja o ovrsi u nesuglasju sa izrekom priložene ovršne isprave.

 

Ocjena je ovog suda da izraženi stav drugostupanjskog suda nije pravilan.

 

              Naime, ovrhovoditeljica je ovlaštena od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je primjerice za dio tražbine namirena prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

 

Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtjeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

 

U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditeljica je dužna u prijedlogu za ovrhu, naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji joj (po njezinom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka, u konkretnom slučaju nepodmireno potraživanje dijela zakonskih zateznih kamata i glavnog potraživanja.

 

Proizlazi dakle da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, s obrazloženjem da prijedlog za ovrhu ne sadrži točnu naznaku predmetne tražbine. Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP uz prihvaćanje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Budući da je iz naprijed navedenih razloga pitanje pod 1. prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP te je rješavanjem tog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije ovrhovoditeljice, to o rješavanju pitanja pod 2. i 3., ne ovisi odluka u ovom postupku.

 

              Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 18. listopada 2017.