- 1 -

Broj: Gž-2417/2016.

 

 

                           

 

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

           Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Siniše Senjanovića i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe K.H. d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe A.P., zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom od 13. travnja 2016., broj: 34. Pp G-3200/15, na sjednici vijeća održanoj dana 18. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe K.H. d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe A.P. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17), okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kn (dvjesto kuna) - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kn (pettisuća kuna), te II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 kn (tisuću kuna), zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

 

Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kn (stopedeset kuna).

 

              Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu, navodeći da smatraju kako Sud nije uzeo u obzir činjenicu da njihove odbijene prijave koje su poslane na vrijeme 18.2.2015., s datumom stjecanja svojstva osiguranika 19.2.2015. HZMO nije obradio na vrijeme, te su to učinili tek 20.2.2015. iza 14 sati, te da su iste obrađene isti dan 18.2.2015. ili na dan 19.2.2015. oni bi imali vremena reagirati, te radnice prijaviti za 20.2.2015. Također, postavlja se pitanje zašto djelatnici u HZMO-u prilikom obrade tiskanice, kad su vidjeli da dolazi do preklapanja staža nisu jednostavno samoinicijativno pomaknuli datum za jedan dan na 20.2.2015., te ih poštedjeli ovog prekršaja i kazne. Inzistiraju na tome da dio krivnje mora biti i na HZMO-u, jer oni ne mogu utjecati na to koliko će njima trebati da obrade prijavu. Ranije, kada se je sve odrađivalo ručno bili su sigurni da će se to odraditi isti dan.

 

Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

              Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Imotskom točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

 

Naime, prvostupanjski sud je na temelju rezultata prekršajnog postupka, i to obrane okrivljenika, te uvida u priloženu dokumentaciju, imao valjane osnove zaključiti da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju.

 

Navodi žalitelja da smatraju kako Sud nije uzeo u obzir činjenicu da njihove odbijene prijave koje su poslane na vrijeme 18.2.2015., s datumom stjecanja svojstva osiguranika 19.2.2015. HZMO nije obradio na vrijeme, te su to učinili tek 20.2.2015. iza 14 sati, te da su iste obrađene isti dan 18.2.2015. ili na dan 19.2.2015. oni bi imali vremena reagirati, te radnice prijaviti za 20.2.2015., a također, postavlja se pitanje zašto djelatnici u HZMO-u prilikom obrade tiskanice, kad su vidjeli da dolazi do preklapanja staža nisu jednostavno samoinicijativno pomaknuli datum za jedan dan na 20.2.2015., te ih poštedjeli ovog prekršaja i kazne, te inzistiraju na tome da dio krivnje mora biti i na HZMO-u, jer oni ne mogu utjecati na to koliko će njima trebati da obrade prijavu, nisu od utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika.

 

Naime, u smislu odredbe članka 112. stavka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju Zavod je dužan podatke na prijavi provjeriti i unijeti u matičnu evidenciju u roku od tri radna dana od dana nastupa neke od okolnosti iz stavka 1. ovoga članka.

 

Nadalje, odredbom članka 19. stavka 3. i 4. Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (NN 159/13, 22/15, 57/15) propisano je da će Zavod odbiti e-prijavu i obavijestiti obveznika iz članka 14. ovog Pravilnika o razlozima odbijanja e-prijave ako ovlaštena osoba Zavoda tijekom postupka obrade e-prijave utvrdi da 1. obveznik nije Zavodu dostavio svu potrebnu dokumentaciju, odnosno dokumentaciju odgovarajuću za uporabu, 2. je podatak u e-prijavi neispravno popunjen ili je netočan, te kada ovlaštena osoba Zavoda odbije e-prijavu, a obveznik otkloni nedostatke i Zavodu dostavi novu prijavu u zakonom propisanom roku, kao datum primanja prijave u Zavodu računat će se datum primanja odbijene e-prijave.

 

 

Slijedom navedenoga, Zavod je obradio e-prijavu okrivljenika u propisanom roku od tri dana od početka osiguranja 20.veljače 2015. za radnice A.S.G.T., te K.M., te odbio prijave zbog nedostataka, sukladno cit. odredbama Pravilnika, a kako je iz priložene dokumentacije vidljivo da nova prijava od strane okrivljenika nije izvršena u rok od 24 sata od odbijanja prijave, prema propisanom zakonskom roku u Zakonu o mirovinskom osiguranju važećem u vrijeme donošenja cit. Pravilnika, jer je prijava odbijena 20. veljače 2015., a okrivljenici su novu prijavu podnijeli 23. veljače 2015., to se u konkretnom slučaju ne smatra datum odbijene e-prijave, kao datum primanja prijave u Zavodu, već se kao datum primanja prijave smatra datum nove prijave 23. veljače 2015., pa time okrivljenici nisu u propisanom roku dostavili prijave nadležnom tijelu HZMO, najkasnije prije početka rada radnica A.S.G.T. i K.M., koji je bio 20. veljače 2015.

 

              Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da su utvrđene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i nisu prestroge, jer je za prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 4. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kn, a za odgovornu osobu u rasponu od 1.000,00 do 10.000,00 kn, a sve odlučne okolnosti za odmjeru kazne u dovoljnoj su mjeri cijenjene u korist okrivljenika.

 

Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

 

U Zagrebu 18. listopada 2017.

 

             

 

 

Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.