- 1 -              I Kž 665/2014-6

Broj: I Kž 665/2014-6

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala, Žarka Dundovića, Senke Klarić-Baranović i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. K. zbog kaznenog djela iz članka 109. i drugih Krivičnog zakonika SFRJ ("Službeni list FNRJ" broj 13/51., 30/59. i 31/62. te ("Službeni list SFRJ 15/65., 15/67. i 20/69. - dalje: KZ), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 2. listopada 2014. broj Kv-70/2013-10, u sjednici održanoj 18. listopada 2017. u prisutnosti branitelja osuđenog A. K., odvjetnika B. Š.,

p r e s u d i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda na način da se revizija osuđenog A. K. odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanom presudom su, na temelju članka 570.d stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13. i 145/13.; dalje: ZKP/08.) poništene u cijelosti presuda Okružnog suda u Bjelovaru od 9. ožujka 1973. broj K-52/73-14 kojom je optuženi A. K. proglašen krivim zbog krivičnih djela protiv naroda i države – učestvovanja u neprijateljskoj djelatnosti protiv Jugoslavije označenog u članku 109. KZ-a te neprijateljske propagande označenog u članku 118. stavku 3. KZ-a pa mu je za krivično djelo iz članka 109. KZ-a utvrđena kazna strogog zatvora u trajanju od jedne godine, a za krivično djelo iz članka 118. stavka 3. KZ-a utvrđena kazna strogog zatvora u trajanju od tri godine, pa je optuženi A. K. osuđen na jedinstvenu kaznu strogog zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci, kao i presuda Vrhovnog suda Hrvatske od 21. lipnja 1973. broj I Kž-698/1973-6 kojom je odbijena žalba optuženog A. K. te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Također je odlučeno da troškovi revizijskog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da pobijanu presudu „ukine (…) i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da je u smislu žalbenih navoda preinači“.

Osuđeni A. K. podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložio njeno odbijanje i potvrđivanje prvostupanjske presude.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. –  Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.-17.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti branitelja osuđenika, odvjetnika B. Š., a, u skladu s odredbom članka 475. stavka 5. ZKP/08.-17., u odsutnosti glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i osuđenog A. K. koji su o sjednici uredno izviještene.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud, ocjenjujući postupanje osuđenog A. K. zbog kojega je on proglašen krivim pravomoćnom presudom Okružnog suda u Bjelovaru koja se pobija revizijom, pogrešno zaključuje da se radilo o verbalnim deliktima te da te njegove radnje predstavljaju miroljubivu, nenasilnu političku aktivnost pa da su radnje zbog kojih je on osuđen u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske, zbog čega je prihvatio reviziju.

Naime, iz izreke presude Okružnog suda u Bjelovaru proizlazi utvrđenje da je osuđenik tijekom 1971. i 1972. u M., A., stupio u vezu s predstavnicima „neprijateljske ustaške organizacije Hrvatskog oslobodilačkog pokreta, koja ima za cilj obaranje državnog uređenja SFRJ i stvaranje velike Hrvatske države“, kao i da je, između ostalog, na više adresa osobama u Hrvatskoj slao čestitke i razglednice sa zemljopisnom kartom „Hrvatske države u čijim bi se granicama trebala nalaziti Bosna i Hercegovina, Novi Sad, Zemun i Subotica“, a u tekstu koji je pisao na tim razglednicama navodio je i da „šalje ovu lijepu razglednicu Hrvatske kako je nekada izgledala u njenim povijesnim granicama“ te da se „nada da će se [primatelju] svidjeti i vjeruje da će jednom opet tako izgledati“, odnosno da mu je „drago (…) da je ovakva Hrvatska u njezinim povijesnim granicama i želi od srca da opet bude ovako velika“ te da će se „ako bude potrebno boriti (…) za nju“.

Iz iznesenog slijedi da je osuđenik, slanjem razglednica sa zemljopisnom kartom Nezavisne državne Hrvatske (dalje: NDH) te citiranim tekstovima zapravo pozivao na ponovnu uspostavu NDH.

Općepoznat je rasni karakter pravnog sustava NDH koji nedvojbeno proizlazi iz više njenih propisa: Zakonske odredba o rasnoj pripadnosti, Zakonske odredbe o državljanstvu, Zakonske odredbe o zaštiti arijevske krvi i časti hrvatskog naroda, Zakonske odredbe o narodne i arijevske kulture hrvatskog naroda. Tim propisima provođena je nacionalna i vjerska nejednakost i ograničavana su osnovna ljudska prava i temeljne slobode.

Nedvojbeno je i da su takva temeljna načela NDH, na čiju ponovnu uspostavu je osuđenik pozivao, u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske, a to jasno proizlazi i iz izvorišnih osnova Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst) koje određuju Republiku Hrvatsku kao samostalnu i nezavisnu, suverenu i demokratsku državu, naglašavajući, između ostalog, njen antifašistički karakter, „izražen nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske“ (alineja 12. izvorišnih osnova).

Stoga bi se zalaganje za ponovnu uspostavu NDH, s obzirom na njen opisani rasni karakter, i danas moglo podvesti pod obilježja kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju iz članka 325. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak – i 101/17.; dalje: KZ/11.), odnosno podvesti pod diskriminaciju u skladu s odredbom članka 4. u vezi s člankom 1. stavkom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj 85/08. i 112/12.).

Zbog svega iznesenog, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da djelo zbog kojeg je podnositelj revizije osuđen nije suprotno javnom poretku Republike Hrvatske pa je, na temelju članka 486. stavka 1. u vezi s člankom 570.d stavkom 3. ZKP/08.-17., prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, preinačena prvostupanjska presuda na način da je revizija osuđenog A. K. odbijena kao neosnovana, kako je presuđeno u izreci.

Zagreb, 18. listopada 2017.