19 Gž-575/15-2

                                                                                                                                            19 Gž-575/15-2

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca M. G., kao predsjednika vijeća, B. P., sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i A. M., člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) M. D. iz Z., G. 28, OIB: …, 2) A. D. iz Z., A. T. 19, OIB: …, 3) N. D. iz Z., A. T. 19, OIB: …i 4) J. D. iz Z., A. T. 19, OIB: …, zastupanih po punomoćnici, mr. sc. G. Š., odvjetnici iz Z., protiv tuženika G. Z., OIB: …, zastupanog po gradonačelniku, a ovaj po punomoćnici T. B., dipl. iur. kod tuženika, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja pod 4) protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-845/11 od 23. siječnja 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. listopada 2017. godine,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

Odbija se žalba tužitelja pod 4) J. D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-845/11 od 23. siječnja 2015. godine.

             

 

   Obrazloženje

 

 

              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji ad. 1 M. D. iz Z., G. 28, OIB: …, 2. A. D. iz Z., A. T. 19, OIB: …, 3. N. D. iz Z., A. T. 19, OIB: …i 4. J. D. iz Z., A. T. 19, OIB: …, stekli pravo suvlasništva nekretnine oznake čest. zem. 1698/104 k.o. Crno, ukupne površine 3622 m2 u udjelu od 673/3622 dijela iste i to svaki od tužitelja za ¼ označenog suvlasničkog udjela, što je tuženik dužan priznati i slijedom toga dozvoliti tužiteljima da to svoje pravo suvlasništva i upisu u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika za utvrđeni suvlasnički udio tužitelja, sve u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude."

Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj pod 4) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, odnosno, ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tvrdi da je prilikom donošenja presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer je protivno načelima istine i kontradiktornosti utvrđeno činjenično stanje, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i temelji se na općenitim frazama. Osim toga, iz obrazloženja presude proizlazi proturječje između sadržaja iskaza svjedoka i njihovog tumačenja od strane suda. Tvrdi da je prvostupanjski sud glede pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja zanemario metodologiju pravilnog i istinitog utvrđenja relevantnih činjenica, s obzirom da tuženik na predmetnoj nekretnini oznake čest.zem 1698/104 k.o. Crno, ukupne površine 3622 m², za 673/3622 dijela nikad nije stekao vlasništvo na zakonit način. Odluka se suda temelji na subjektivnoj arbitrarnosti, poklanjajući vjeru tuženiku, odnosno, nedokazanim podatkom da u vrijeme eksproprijacije prednica tužitelja M. D., nikada nije bila evidentirana posjednikom, što je u suprotnosti s dokazima u spisu i izvodu iz katastarskog operata iz 1978. godine, za k.o. C.. Ne postoji dokaz o eventualnoj naknadi u postupku izvlaštenja, te je nesporno da prednica tužitelja nije sudjelovala u postupku eksproprijacije. Točno je i vjerodostojno u postupku iskazivao svjedok B. V., koji je naveo da je M. D. prijepor naslijedila od svoje obitelji B..

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

              Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a na koju sadržajno ukazuje žalba, jer je sud u obrazloženju pobijane presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni te se ista presuda može ispitati.

              Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP.

              Odredbom čl. 8. ZPP propisano je da koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

              Izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

              Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP, na koju sadržajno ukazuje žalitelj, budući je sud prvog stupnja svoje uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja stjecanja prava suvlasništva čest.zem. 1698/104 k.o. C., ukupne površine 3622 m², u udjelu od 673/3622 dijela, svaki od tužitelja za ¼ suvlasničkog udjela, na temelju nasljeđivanja prednika, M. D. pok. J. rođ. B., odnosno, P. B. ud. J., a ona dosjelošću, osobno i putem prednika, samostalnim vlasničkim posjedom.

              Prvostupanjski je sud odbio postavljeni tužbeni zahtjev jer je utvrdio da je predmetna nekretnina pravomoćnim upravnim rješenjem O. uprave za imovinsko-pravne poslove broj: U.-I-08-M-2871/1980 od 12. ožujka 1981. eksproprirana radi izgradnje skladišnog prostora Trgovačkog poduzeća L. iz L., u površini od 4036 m², stvarnih vlasnika J. B. pok. G., A. S. udove A., Š. B. pok. B., M. B. ud. I. i G. V. pok. B., kojima je isplaćena naknada za ekspropriranu nekretninu, na temelju Sporazuma o naknadi s Trgovačkim poduzećem "Lesnina" iz Ljubljane od 09. lipnja 1981. 

              Nadalje, prvostupanjski je sud utvrdio da su tužitelji zakonski nasljednici M. D. pok. J. (njezini unuci); da dio predmetne nekretnine u površini od 673 m² čini dio ostavinske imovine, M. D., kao izvanknjižno vlasništvo ostaviteljice i da su tužitelji na toj nekretnini proglašeni (su)nasljednicima, za po ¼ dijela. Isto je tako utvrdio da je ostaviteljica M. D. pok. J. utvrđena posjednicom iste nekretnine tek od 1982. godine, sukladno povijesti posjedovanja U. za katastar Z. (l.s. 4).

              Prvostupanjski je sud i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno zaključio da tužitelji nisu dokazali da su stekli pravo (su)vlasništva predmetne nekretnine nasljeđivanjem prednika (M. D. pok. J. rođ. B., a ona nasljeđivanjem svoje majke P. B. udove J. i dosjelošću), jer iz povijesti posjedovanja proizlazi da je na istoj nekretnini kao posjednik upisana prednica tužitelja M. D. ud. M. tek od 1982. (l.s. 4), kada je pravomoćnim rješenjem Općinske uprave za imovinske-pravne poslove od 12. ožujka 1981. godine u odnosu na predmetnu nekretninu, i u (cijeloj) površini od 4036 m², već izvršena potpuna eksproprijacija i prijenos nekretnine u društveno vlasništvo, uz istovremenu uknjižbu korisnika eksproprijacije (T. poduzeća L. iz L.) kao nositelja prava korištenja, te je stvarno utvrđenim vlasnicima (J. B. pok. G., A. S. udovi A., Š. B. pok. B., M. B. ud. I. i G. V. pok. B.), sukladno Sporazumima o naknadi u upravnom postupku pred Općinskom upravom za imovinske-pravne poslove općine Zadar od 09. lipnja 1981., utvrđena i isplaćena naknada za ekspropriranu nekretninu.

              Izvlaštenje odnosno eksproprijacija je oduzimanje prava vlasništva ili zasnivanje stvarnopravnih tereta izvršeno u općem interesu, koje se provodi u zakonom uređenom upravnom ili sudskom postupku, uz davanje naknade prijašnjem vlasniku. Potpunim izvlaštenjem nekretnina postaje vlasništvo korisnika izvlaštenja, što je slučaj i u konkretnome, sukladno odredbi čl. 2. tadašnjeg Zakona o eksproprijaciji ("Narodne novine" broj: 10/78 i 5/80), koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 52/71 i 52/73), a koji se primjenjivao u odnosu na predmetnu nekretninu i postupak njezine eksproprijacije.

 

              Pravomoćnošću rješenja o eksproprijaciji od 12. ožujka 1981. godine, sukladno odredbi čl. 2. st. 1. tog Zakona, nekretnina je postala društveno sredstvo u društvenoj pravnoj osobi i vlasnička prava u pogledu nekretnine oduzeta su prijašnjim vlasnicima u cijelosti. 

              Slijedom toga, utužena je nekretnina prestala biti vlasništvo privatnih osoba, po samom zakonu. Učinak eksproprijacije nije ovisan o isplati naknade za ekspropriranu nekretninu prednici tužitelja, pa je neosnovan žalbeni navod tužitelja pod 4) da ne postoje dokazi u P. upravi, a ni u D. arhivu da je njegovoj prednici M. D. ponuđena nagodba ili sporazum radi isplate naknade za prijepor.

              Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom odbio postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Na osnovi iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja pod 4), kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Ista prvostupanjska presuda u odnosu na tužitelje pod 1) do 3) ostaje neizmijenjena.

 

 

                                          U Zadru, dana 17. listopada 2017. godine

 

 

                                                                                                                     PREDSJEDNIK VIJEĆA

 

                                                                                                                         Marin Grbić