- 1 -              Rev 1794/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1794/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića, člana vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Mirjane Magud, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika A. K. iz P., kojega zastupa punomoćnik I. H., odvjetnik u F., protiv prvotuženice - protutužiteljice C. B., S. i drugotuženika - protutužitelja L. d.o.o., S., koje zastupa punomoćnik G. V., odvjetnik iz P., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, protiv presude Županijskog suda u Puli - Pola, poslovni broj Gž-16/12-2 od 24. rujna 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-1103/07-43 od 26. listopada 2010., u sjednici održanoj 17. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija tužitelja – protutuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

»I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se vlasništvo i posjed tužitelja prostorije izgrađene betonom na kč.br. 48/2 k.o. Š. te su tuženi dužni predati istu slobodnu od stvari tužitelja te sušiti pregradni zid kojim su zazidali ulaz u tužiteljevu zgradu kč.br 48/2 k.o. Š. u roku od 15 dana, a u suprotnom tužitelj se ovlašćuje učiniti narečeno na trošak tuženih."

 

II Prihvaća se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je drugotužena – protutužiteljica L. d.o.o. iz S., dosjelošću stekla pravo vlasništva na dijelu kč.br. 48/2 ZGR k.o. Š. i to na dijelu koji je na skici mjerničnog vještaka M. K. od 30. kolovoza 2010. godine koja skica čini sastavni dio presude označen narančastom bojom pa je slijedom toga tužitelj dužan dozvoliti cijepanje kč.br. 48/2 ZGR k.o. Š. sukladno skici mjerničnog vještaka, dati suglasnost na provedbu parcelacijskog elaborata kroz katastarski operat i zemljišnu knjigu, sve u roku od 15 dana jer će u protivnom tu suglasnost zamijeniti ova presuda te je nakon toga tužitelj – protutuženik dužan trpiti po pravomoćnosti ove presude na novonastaloj čestici koja će nastati parcelacijom uknjižbu prava vlasništva na ime drugo tužene – protutužiteljice."

 

III Nalaže se tužitelju K. A. da tuženicima nadoknadi trošak ovoga postupka u iznosu od 11.268,00 kuna u roku od 15 dana.

 

IV Odbija se zahtjev za naknadom troška K. A. u cijelosti od 26.998,50 kuna odbija, a tuženika u iznosu razlike do 36.277,50 kuna."«

 

Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

 

"I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, posl.br. P-1103/07-43 od 26. listopada 2010. godine.

 

2.    Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu parničnog postupka koji se odnosi na troškove ovog postupka."

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj – protutuženik podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, u daljnjem tekstu: ZPP). Predložio je usvojiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude na način da se usvoji tužbeni zahtjev i odbije protutužbeni zahtjev ili podredno ukinuti pobijane presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja – protutuženika nije dopuštena.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz st. 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Dakle, iz sadržaja navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene primijene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U ovom sporu revizija nema potreban sadržaj za izvanrednu reviziju.

 

U reviziji revident nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je podnio reviziju. Revizijski navodi svode se na tumačenje bitnih povreda odredba parničnog postupka učinjenih pred nižestupanjskim sudovima i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i na drukčije ocjenjivanje provedenih dokaza te iznošenje drukčijih stavova u odnosu na  nižestupanjske sudove iznesenih u obrazloženju odluka. Osporavaju se i činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a što sve nisu dopušteni razlozi za podnošenje revizije u smislu čl. 382. čl. 2. ZPP.

 

Naime, da bi neko postavljeno pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) bilo određeno naznačeno u reviziji, potrebno je da bude individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju u okviru neke zakonske odredbe je riječ – što u konkretnom slučaju nije učinjeno. S druge pak strane treba napomenuti da revizijski sud nije ovlašten sam kreirati pravna pitanja prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. b st. 2. ZPP, reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 17. listopada 2017.

 

              Predsjednica vijeća:

              Jasenka Žabčić, v.r.