Poslovni broj: 1 Kž-824/2017-3

 

Poslovni broj: 1 Kž-824/2017-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i Ivane Čalić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Jasmine Šarić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog M. R. i dr., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj KO-1328/2014-55 od 21. siječnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 17. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

 

              Odbija se žalba 1. optuženog M. R. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog 1. optuženog M. R. da se kao nezakoniti dokazi iz spisa predmeta izdvoje izvješće o pregledu vozila od 20. listopada 2010., zapisnik o pretrazi vozila od 21. listopada 2010., kao i svi dokazi koji su proizašli iz ovih dokaza.

 

Protiv navedenog rješenja pravodobno je podnio žalbu 1. optuženi M. R. po braniteljici A.-M. G., odvjetnici iz Z., zbog, kako to proizlazi iz žalbe, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti naprijed navedeni dokazi, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Prije održavanja sjednice vijeća ovog suda drugog stupnja spis predmeta je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kad u žalbi ističe da prilikom zaustavljanja vozila kojim je kritične zgode upravljao 2. optuženi G. D. od strane djelatnika prometne policije N. P. i A. N., nije postojala osnova sumnje da je počinjeno kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti, pa su radnje koje su policijski službenici poduzeli izvršivši pregled vozila, a nakon toga i pretrage vozila, kao i svi dokazi koji su proizašli iz ovih dokaza, nezakoniti dokazi.

 

I po ocjeni ovog suda drugog stupnja iz iskaza svjedoka N. P., policijskog službenika Mobilne jedinice prometne policije, na čijem se iskazu temelje i zaključci suda prvog stupnja, nedvojbeno proizlazi da je u ovom slučaju postojala osnova sumnje da se zbog počinjenja kaznenog djela koje se pokreće po službenoj dužnosti zaustavi vozilo u kojem su se nalazili 1. optuženi M. R. i 2. optuženi G. D.

 

Naime, već prilikom prvog ispitivanja dana 22. ožujka 2012. svjedok P. je iskazao…“Tada smo uočili jedan manji automobil marke "Citroen C2" (…). Kada je prošao pored nas nismo uspjeli registrirati tko je u njemu tako da smo krenuli za tim vozilom, možda dvije do tri minute od OMV benzinske postaje na … gdje smo nakon paljenja svjetla na automobilu, isto vozilo zaustavili. Napominjem da tijekom te kratke vožnje za vozilom mi smo uočili da vozač malo krivuda pa smo još komentirali da je ili pod utjecajem alkohola ili nešto slično.“

 

Vjerodostojnost iskaza svjedoka žalitelj drži upitnim jer je svjedok A. N. govoreći o razlozima zbog kojega su zaustavili vozilo u kojem su se nalazili optuženici, iskazao da je to bilo zbog toga što su imali indiciji da se radi o osobama koje se bave zlouporabom opojnih droga.

 

Međutim, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, iskaz svjedoka N. P. sud prvog stupnja je pravilno cijenio vjerodostojnim.

 

Prije svega valja imati na umu da svjedok P., u vrijeme kada je dao 22. ožujka 2012. svoj svjedočki iskaz te naveo razlog zbog kojega su zaustavili vozilo u kojem su se nalazili optuženici, nije znao da bi ova okolnost u daljnjem tijeku kaznenog postupka mogla biti važna, što upućuje da nije imao razloga neistinito iskazivati ili time opravdavati svoje postupanje.

 

Druga bitna činjenica koja dodatno osnažuje svjedočki iskaz N. P. je to da se u izvješću od 20. listopada 2010. eksplicitno navodi da je 2. optuženi G. D. podvrgnut na ispitivanje opojnih droga u organizmu koje je isti odbio, a što je u suglasju s iskazom ovog svjedoka od 22. listopada 2012. u kojem je naveo da osoba koja upravlja vozilom, obzirom da je vozilo krivudalo, pijana ili nešto slično.

 

I treće okolnost iz koje također proizlazi da je iskaz svjedoka P. vjerodostojan, je činjenica da je ovaj svjedok u izvješću od 20. listopada 2012. naveo da je pregledom ladice ispred suvozačevog mjesta uočen etui sa dokumentima na kojem su se nalazili vidljivi rasuti tragovi praškaste materije karakteristične za drogu heroin, što je bio razlog da se na lice mjesta pozovu policijski službenici Odjela kriminaliteta za droge koji su nakon toga poduzeli pretragu vozila i u njemu pronašli oko 25 grama droge heroin koja je bila skrivena u naslonu za glavu na stražnjem sjedištu vozila, o čemu je sačinjen zapisnik o pretrazi od 21. listopada 2010.

 

Time što je svjedok A. N. kao razlog zbog kojega su zaustavili vozilo u kojem su se nalazili optuženici naveo sumnju odnosno indiciji da se radi o osobama koje se bave zlouporabom opojnih droga, na što žalitelj upire u žalbi, to, iz svih naprijed navedenih razloga, ne dovodi u pitanje istinitost iskaza svjedoka P.

 

Međutim, za ocjenu svjedočkih iskaza kao i njihovu vjerodostojnost treba reći da su N. P. i A. N. na okolnosti pronalaska droge u vozilu kojim su se koristili optuženici prvi puti ispitani 7. odnosno 22. ožujka 2012., dakle, nakon godinu i pol od događaja, koji protek vremena je svakako utjecao na mogućnost upamćivanja svih okolnosti ovog događaja od strane svjedoka, kao i usmenu komunikaciju koju su ovi svjedoci vodili prije poduzete radnje zaustavljanja. To potvrđuje i iskaz svjedoka N. od 11. lipnja 2015., koji je na pitanje vezano za postojanje etuia od strane kolege P. naveo da je isti spomenuo etui ispred prostora suvozača jer je vidio nešto praškasto u vozilu, a na daljnje pitanje je naveo da mu je zbog proteka teško opisati taj konkretni pregled vozila od strane P.

 

Činjenica da djelatnici Odjela kriminaliteta droga nakon pretrage vozila, osim vrećice u kojoj se nalazilo oko 25 grama droge heroin nisu izuzeli i etui s tragovima praškaste materije kako su to iskazali svjedoci N. P. i A. N., nije bitna za ocjenu vjerodostojnosti njihovih iskaza.

 

Zbog svega naprijed navedenog pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je u konkretnom slučaju postojao onaj inicijalni osnov sumnje na to da 2. optuženi G. D. koji je upravljao osobnim vozilom marke „Citroen C2“ reg. oznake …, zbog načina vožnje vozi pod utjecajem alkohola ili droga, te je stoga policijski službenik N. P., nakon što je G. D. odbio da se podvrgne ispitivanju opojnih droga u organizmu, utemeljeno, sukladno čl. 207. st. 1. ZKP/08, izvršio vizualni pregled vozila kojom prilikom je u ladici ispred suvozačeva mjesta uočio etui s dokumentima na kojima je vidio praškastu materiju karakterističnu za drogu heroin, a što je bio razlog da se na temelju naloga istražnog suca obavi pretraga tog vozila u kojem je pronađena droga heroin.

 

Prema tome, pregled i pretraga vozila koje su u ovom slučaju poduzeli policijski službenici, o čemu su sačinili izvješće i zapisnik o pretrazi, protivno navodima iz žalbe 1. optuženog Matije Radića, izvršen je u skladu sa zakonskim ovlastima policijskih službenika, sukladno čl. 207. st. 1. ZKP/08, jer su policijski službenici, u okviru izvida kaznenih djela, ove radnje poduzeli zbog postojanja osnove sumnje na počinjenje kaznenog djela za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti. Dakle, radi se o zakonitim dokazima.

 

Iz izloženih razloga, a s obzirom da nije utvrđeno postojanje povreda zakona koje ovaj drugostupanjski sud povodom žalbe, temeljem čl. 494. st. 4. ZKP/08, ispituje po službenoj dužnosti, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, valjalo je žalbu 1. optuženog M. R. odbiti kao neosnovanu.

 

U Zagrebu 17. listopada 2017.