- 1 -              Revr 321/17-2

Broj: Revr 321/17-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz T., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici A. G., odvjetnici u Š., protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž R-15/2015-2 od 21. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2749/13 od 2. travnja 2015., u sjednici održanoj 17. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2749/13 od 2. travnja 2015. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju bruto iznos 24.713,71 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže naznačeno u izreci (točka 1. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa 31.932,60 kn sa zateznim kamatama (točka 2. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 10.446,25 kn (točka 3. izreke).

Presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž R-15/2015-2 od 21. studenoga 2016. žalbe tuženika i tužitelja odbijene su kao neosnovane, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predložio je ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka ima pravo izjaviti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema st. 1. istog članka, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa primjerice navodi:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova;

2) ako o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem;

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda drugostupanjskog suda se temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U podnesenoj reviziji tuženik postavlja materijalnopravno pitanje koji se propis primjenjuje za obračun plaće državnih službenika Službe za zaštitu ustavnog poretka u razdoblju od 1. svibnja 2001. do 31. svibnja 2003.

Ističe da o postavljenom pravnom pitanju ovisi odluka u sporu te da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je o istom pitanju revizijski sud zauzeo shvaćanje u odluci poslovni broj Revr-401/10 od 27. travnja 2010., a da je pobijana presuda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno shvaćanju revizijskog suda.

Nižestupanjski su sudovi, odlučujući o zahtjevu tužitelja, službenika u Službi za zaštitu ustavnog poretka (u sastavu Ministarstvu unutarnjih poslova), odnosno kasnije Protuobavještajne agencije, utvrdili da u utuženom razdoblju od svibnja 2001. do zaključno sa svibnjem 2003. unatoč tada nastupjelim organizacijskim promjenama unutar službe u kojoj je bio zaposlen tužitelj, radnopravni položaj tužitelja nije bio različit u odnosu na ostale službenike i namještenike Ministarstva unutarnjih poslova, pa da u spornom razdoblju tužitelju pripada plaća sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima i namještenicima (''Narodne novine'', broj 27/01), Uredbe o nazivima radnih mjesta i složenosti poslova u državnoj upravi (''Narodne novine'', broj 37/01) i Uredbe o plaćama policijskih službenika (''Narodne novine'', broj 39/01), i primjenom kojih propisa su nižestupanjski sudovi tužitelju dosudili razliku neisplaćene plaće.

O navedenom materijalnopravnom pitanju zbog kojeg je revizija podnesena, ovaj je revizijski sud već zauzeo pravno shvaćanje u predmetu poslovni broj Revr-401/10, u kojem je odukom od 27. travnja 2010. na koju se poziva tužitelj, a jednako kao i u presudi ovoga suda poslovni broj Revr-601/07 od 18. lipnja 2008., izraženo pravno shvaćanje da se u pogledu pitanja obračuna plaće zaposlenika Službe za zaštitu ustavnog poretka, odnosno Protuobavještajne agencije u spornom razdoblju od svibnja 2001. do zaključno sa svibnjem 2003., primjenjuju isti zakonski propisi koji se primjenjuju i na ostale službenike i namještenike Ministarstva unutarnjih poslova, a to su odredbe čl. 108. do 112. Zakona o državnim službenicima i namještenicima (''Narodne novine'', broj 27/01), Uredba o nazivima radnih mjesta i složenosti poslova u državnoj upravi (''Narodne novine'', broj 37/01) i Uredba o plaćama policijskih službenika (''Narodne novine'', broj 39/01).

Budući da iz navedenog proizlazi da je pobijana presuda utemeljena na shvaćanju koje je podudarno pravnom shvaćanju zauzetom u predmetu Revr-401/10, kao i Revr-601/07, te da je ostvarena jedinstvena primjena prava i ravnopravnost građana u njegovoj primjeni, to nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, radi čega je temeljem odredbe čl. 392.b st. 1. i 3. ZPP-a reviziju kao nedopuštenu trebalo odbaciti.

Zagreb, 17. listopada 2017.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.