Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 2468/13-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2468/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja,  Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice-protutuženice I. M. r. I. i II-tužiteljice-protutuženice S. S. r. I., ranije udane K., obje iz D., (u daljnjem tekstu: tužiteljice), zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., M. B., P. M. i H. Č. iz G., protiv I-tuženika-protutužitelja I. G. iz D., II-tuženika-protutužitelja V. K. iz D., III-tuženika-protutužitelja A. V. iz D., IV-tuženice-protutužiteljice B. V. iz D., V-tuženice-protutužiteljice A. H. iz D. i VI-tuženice-protutužiteljice Z. D. iz D., (u daljnjem tekstu: tuženici) te protutužiteljice M. K. iz D., svi zastupani po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. D. i Z. D., odvjetnicama u D., radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj -471/2012-2 od 8. kolovoza 2013., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Daruvaru poslovni broj P-388/11-25 od 29. prosinca 2011., u sjednici održanoj 17. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev na prestanak uznemiravanja tužiteljica u njihovom vlasništvu nekretnine kčbr. 558 sa 3497 m² upisane u zk.ul.br. 2717 k.o. D., time što prolaze i provoze preko te nekretnine uz zabranu svakog daljnjeg prolaženja i provoženja preko iste, te je u točki II. izreke prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti prolaza, provoza i kolnika na kčbr. 558 k.o. D. i to uz sjevernu među cijelom dužinom čestice od 55m, u širini od 3,5 m, vlasništvo tužiteljica, svake u 1/2 dijela i to u korist: - čest. br. 562/3 oranica i vinograd sa 2983 m² k.o. D., vlasništvo V. A. i Blanke, svakog u 1/2 dijela, - čest. br. 111 oranica sa 7043 m² k.o. D., vlasništvo K. M., - čest. br. 112 oranica sa 6649 m² k.o. D., vlasništvo K. V., - čest. br. 114 vinograd sa 3233 m², k.o. D., vlasništvo N. M. i - čest. br. 115 oranica sa 3598m², k.o. D., vlasništvo G. I., s tim da su tužitelji dužni trpjeti pravo stvarne služnosti u korist navedenih čestica, kao i da uspostave prijašnje stanje i to uklanjanjem postavljenih stupaca u put dužinom 54,5 m. U točki III. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika na izdavanje isprave podobne za upis ustanovljenog prava stvarne služnosti u zemljišnim knjigama, što će u protivnom zamijeniti ova presuda. U točki IV. izreke naloženo je tužiteljicama da naknade tuženicima troškove postupka u iznosu od 8.835,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom djelomično se odbija žalba tužiteljica kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrđuje u točki I. izreke, u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljica u odnosu na tuženike A. V., B. V., A. H. i Z. D., te u točki II. izreke u dijelu u kojem se utvrđuje postojanje prava stvarne služnosti prolaza, provoza i kolnika na čkbr. 558 k.o. D. u korist čkbr. 562/3, čkbr. 111 i čkbr. 114, sve k.o. D., u dijelu u kojem su tužitelji dužni trpjeti pravo stvarne služnosti u korist navedenih nekretnina, te u dijelu u kojem se nalaže tužiteljicama uspostava prijašnjeg stanja. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljica prvostupanjska presuda je preinačena u točki I. izreke u odnosu na tuženike I. G. i V. K. pa je naloženo tuženima I. G. i V. K. da prestanu uznemiravati u njihovom vlasništvu nekretnine čkbr. 558 k.o. D., time što prolaze i provoze preko te nekretnine uz zabranu svakog daljnjeg prolaženja i provoženje preko te nekretnine. Također je preinačena u točki II. izreke u dijelu u kojem se utvrđuje postojanje prava stvarne služnosti prolaza, provoza i kolnika na čkbr. 558 k.o. D. u korist čkbr. 112 i čkbr. 115 obje k.o. D. i odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika V. K. i I. G. na utvrđenje postojanje prava stvarne služnosti prolaza, provoza i kolnika na čkbr. 558, k.o. D. te da su tužitelji dužni su trpjeti pravo stvarne služnosti u korist čkbr. 112 i čkbr. 115, sve k.o. D. Presuda suda prvog stupnja preinačena je i u odluci o troškovima postupka u točki IV. izreke i naloženo tuženicima V. K. i I. G. naknaditi tužiteljicama troškove postupka i to svaki od njih u iznosu od 993,59 kn, dok su tužiteljice dužne tuženicima A. V., B. V., M. K. i M. N. naknaditi troškove postupka u iznosu od 5.950,00 kn. U izreci drugostupanjske presude naznačeno je da u nepobijanom dijelu (točka III. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nisu ostvarili uspjeh tužitelji podnose reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - u daljnjem tekstu: ZPP). Predlažu ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema odredbama članka 382. stavak 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema stavku 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U sadržaju revizije određeno su naznačena dva pitanja koja glase:

 

1. Da li je nižestupanjski sud mogao na temelju provedenih dokaza primijeniti odredbu članka 229. st. 1. ZOO-a, a ne odredbu čl. 229. toč. 2. ZOO-a?

 

2. Da li su nižestupanjski sudovi u potvrđujućeg dijelu pobijane odluke pravilno primijenili odredbu zakona iz čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?

 

U odnosu na razloge važnosti postavljenih pitanja revidenti se pozivaju na revizijske odluke br. Rev-2694/1991-2 od 9. ožujka 1992. i Rev-1907/1990-2 od 10. siječnja 1991., uz tvrdnju da je drugostupanjska odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno shvaćanju iz navedenih odluka.

 

Prije svega, valja istaknuti da su navedena pitanja, imajući na umu njihov sadržaj, prigovori kojima se osporava pravilnost primjene materijalnog prava u konkretnoj pravnoj stvari, dakle, ne radi se o pravnim pitanjima čija se važnost ogleda u općem - javnopravnom interesu i na koja se odnosi pravna norma iz članka 382. stavak 2. ZPP-a. Posljedično tome, na postavljena pitanja zapravo nije ni moguće dati jednoznačan odgovor kojim bi se osigurala jedinstvena primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Nije prihvatljivo da se izvanrednom revizijom stranke koriste pokušavajući pred najvišim sudom u zemlji dokazati da su nadležni sudovi u pojedinom konkretnom slučaju pogrešno protumačili ili primijenili pravo, ili povrijedili pravila postupka, ili učinili druge povrede zakona protiv kojih postoje i za koje su namijenjena druga pravna sredstva. Institut izvanredne revizije uvijek je povezan s pitanjima od općeg interesa, stoga se pretpostavke za dopuštenost te revizije razlikuju se od onih propisanih za redovnu reviziju i one su specifične jer izražavaju tu osobitu javnopravnu svrhu izvanredne revizije (Ustavni sud RH u odlukama br. U-III-3859/2012 od 4. studenoga 2014. i U-I- 885/2013 od 11. srpnja 2014.).

 

Osim toga, pod pretpostavkom da su postavljena pitanja ona iz članka 382. stavak 2. ZPP-a, valja uočiti da se u prvom revizijskom pitanju revidenti izrijekom pozivaju na Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), koji u odredbama članka 229. propisuje pravila o zastari zakupnine i najamnine. Dakle, već iz rečenog se može zaključiti da to pitanje nema nikakve veze s institutom stvarne služnosti, to tim više jer je u sadržaju revizije izostalo određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se odnose na to pitanje.

 

Konačno, pravno pitanje naznačeno pod red. br. 2. ne može biti važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer se po svojoj prirodi i samoj logici stvari odnosi na primjenu materijalnog prava u okolnostima svakog konkretnog slučaja, a to isključuje mogućnost uspoređivanja pravnog shvaćanja iz pobijane odluke i onih shvaćanja na kojima su utemeljene revizijske odluke na koje se pozivaju revidenti.

 

Prema tome, postavljena pitanja iz navedenih razloga nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa je podnesena revizija nedopuštena.

 

Slijedom toga je, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 3. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 17. listopada 2017.

 

 

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu