- 1 -              Rev 2812/13-3

Broj: Rev 2812/13-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. G. iz P., ..., koju zastupa punomoćnik S. O., odvjetnik u P., protiv tuženice M. K. iz P., ..., koju zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u P., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-3586/11-2 od 17. lipnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-1881/10-40 od 25. svibnja 2011., u sjednici održanoj 17. listopada 2017.,

p r e s u d i o   j e:

              Revizija se odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 6. prosinca 2004. između prednice tužiteljice A. G. iz P., ... i tuženice M. K. iz P., ..., ovjerenog 30. prosinca 2004. po sucu u predmetu Općinskog suda u Puli, posl.br. R1-367/04. Odbijen je i zahtjev za brisanje zabilježbe prava tuženice upisanog zabilježbom ugovora u zemljišnoknjižnom ulošku broj 3811 k.o. P., upisano u podulošku 9151 pod posl.br. Z-1654/05 (točka I. izreke). Tužiteljici je naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 31.980,00 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška odbijen (točka II. izreke). Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 77.060,00 kuna (točka III. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe (točka II. izreke).

Protiv te presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da revizijski sud nižestupanjske presude preinači u smislu revizijskih navoda.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Na temelju čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužiteljica u reviziji navodi da je u postupku koji je prethodio reviziji povrijeđena odredba čl. 8. ZPP-a, a sadržajno ukazuje i na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Prvostupanjski sud je odlučne činjenice utvrdio, prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a takvu ocjenu dokaza prihvatio je i drugostupanjski sud. Ocjena dokaza revizijom nije dovedena u sumnju te, stoga, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. ZPP-a.

Suprotno revizijskim navodima, nižestupanjske presude su valjano obrazložene, a izreka i obrazloženje nisu proturječne same sebi, pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Tvrdnje kojima tužiteljica u reviziji iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza, a kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, nisu uzete u razmatranje budući se u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Tužiteljica prvi puta u reviziji navodi da su nižestupanjski sudovi trebali imati u vidu da se radi o fiktivnom ugovoru o darovanju (pravilno: prividnom ugovoru o doživotnom uzdržavanju koji je prikrivao ugovor o darovanju) kao i da su trebali utvrditi da se radi o povredi nužnog dijela na štetu tužiteljice te utvrditi da u ostavinu ulazi stan darovan tuženici. Na te revizijske navode valja odgovoriti da takve prigovore revidentica ne može prvi puta s uspjehom iznositi u reviziji budući da svoj zahtjev niti u tužbi, niti tijekom postupka ne temelji na tim činjeničnim navodima.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg su sklopili sada pok. majka tužiteljice kao primateljica uzdržavanja i tuženica kao davateljica uzdržavanje te brisanje zabilježbe prava tuženice u zemljišnoj knjizi. Raskid ugovora zahtijeva se zbog izmijenjenih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora kao i zbog neizvršavanja obveza prema prednici tužiteljice kao primateljici uzdržavanja.

Ocijenivši da je tuženica svoje obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju ispunjavala do trenutka odlaska primateljice uzdržavanja u Dom za starije i nemoćne osobe te da je bez svoje krivnje, a uslijed izmijenjenih okolnosti koje su rezultat postupanja sada pok. primateljice uzdržavanja i njezine kćerke, dovedena u poziciju nemogućnosti ispunjavanja značajnog dijela obveza iz ugovora, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 119. st. 3. i čl. 120 st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03) kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Prema odredbi čl. 396.a st. 1. i 2. ZPP-a, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud se može, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća, time da je tada dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

              Kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge drugostupanjske presude, to se radi nepotrebnog ponavljanja na njih poziva, time da će se na internetskim stranicama ovog suda objaviti drugostupanjska odluka na koju se poziva ovaj sud.

Budući da nisu ostvareni revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 17. listopada 2017.