- 1 -              Revr 1804/14-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 1804/14-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u S., protiv tuženika I. Š. iz O., kojeg zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u M., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-329/14-2 od 3. lipnja 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-481/11 od 17. prosinca 2013., u sjednici održanoj 17. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-329/14-2 od 3. lipnja 2014. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom ukinuto je u cijelosti rješenje o ovrsi javnog bilježnika K. V. broj Ovrv-148/06 od 10. svibnja 2006. i odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku isplatiti 111.012,96 kn s pripadajućim kamatama kako je to pobliže naznačeno u izreci prvostupanjske presude kao i zahtjev da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 45.225,00 kn (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena prvostupanjska presuda na način da je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika K. V. iz Z. broj Ovrv-148/06 od 10. svibnja 2006. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 111.012,96 kn, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 48.842,61 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda uz naknadu troškova postupka.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a toga Zakona.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud je u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu od 111.012,96 kn koja je nastala kada je tuženik radio kao poslovođa u tužiteljevoj prodavaonici u P. u razdoblju od 3. siječnja 2005. do 2. lipnja 2006.

 

Tužitelj potražuje naknadu štete zbog manjka od 18.659,74 kn utvrđenog inventurom od 26. lipnja 2005. i manjka od 54.064,56 utvrđenog inventurom od 8. siječnja 2006. kao i na ime štete od 38.288,66 kn koja je nastala kao posljedica provalne krađe u prodavaonicu 26/27. listopada 2005.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

 

- da je tuženik, po struci vozač, sklopio s tužiteljem ugovor o radu na određeno vrijeme na poslovima poslovođe u prodavaonici u P. od 3. siječnja 2005. do 2. lipnja 2006., te je prošao obuku od 15 dana za taj posao,

 

- da u razdoblju kada je tuženik bio poslovođa prodavaonice u P., prodavaonica nije imala nadzornih kamera niti senzora protiv krađe,

 

              - da je predmetna prodavaonica često bila meta provalnih krađa nakon kojih se popisivala samo roba za koju se sumnjalo da bi mogla biti ukradena, nije rađena cjelovita inventura već samo parcijalan popis robe, a sve iz razloga da prodavaonica bude što manje vremena zatvorena,

 

- da je u provalnoj krađi od 27. listopada 2005. nastala šteta od 38.288,66 kn koja se nije mogla naplatiti od osiguravajućeg društva jer je sef bio otvoren ključem, a prema uvjetima osiguranja da bi osiguravajuće društvo nadoknadilo štetu, sef mora biti nasilno otvoren,

 

- da je pravomoćnom presudom utvrđeno da je počinitelj kaznenog djela provalne krađe 26/27. listopada 2005. u tužiteljevu prodavaonicu u P., Z. K.,

 

- da iz vještačkog nalaza proizlazi da se ne može utvrditi uzrok manjka utvrđen inventurama provedenim 26. lipnja 2005. i 8. siječnja 2006., da postoji mogućnost da su ti manjkovi nastali nakon provalnih krađa nakon kojih nije rađena kompletna inventura već samo parcijalni popis robe, pa se u brzini mogla dogoditi greška,

 

- da je poslovođa odgovoran za ključ od sefa, a kada nije radio u smjeni za ključ sefa bila je odgovorna zamjenica poslovođe L. K., koja se s poslovođom (tuženikom) dogovarala gdje će u prodavaonici ostaviti ključ od sefa u situacijama kada su radili u različitim smjenama,

 

              - da je zamjenica poslovođe (ovdje tuženika) L. K. ostavila ključ od sefa u prostoru prodavaonice dana kada je provaljeno u prodavaonicu (26/27. listopada 2005.),

 

- da čl. 80. Pravilnika o radu tužitelja određuje da su radnici kojima su roba, ambalaža ili novac povjereni na čuvanje (voditelj skladišta, skladištari, poslovođe, zamjenici poslovođa, blagajnici, vozači-dostavljači i sl.) odgovorni za štetu nastalu uslijed manjka ukoliko nisu poznati uzroci štete niti se to može utvrditi iz dokumentacije o kretanju robe, ambalaže i novca ili druge dokumentacije (kalo, krađa i dr.).

 

Na temelju ovakvog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je utvrdio da je za štetu koja je nastala provalnom krađom, a kada je tuženikova zamjenica L. K. ostavila ključ od sefa u prostorijama prodavaonice, odgovoran Z. K. za koje kazneno djelo je pravomoćno osuđen, dok za manjak od inventura nije dokazana tuženikova krajnja nepažnja stoga je prvostupanjski sud zaključio da tužitelj nije dokazao da mu je tuženik prouzročio štetu namjerno ili iz krajnje nepažnje, te je u cijelosti ukinuo rješenje o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev.

 

Drugostupanjski sud je, koristeći se ovlaštenjima iz čl. 373.a ZPP, preinačio ovakvu prvostupanjsku presudu ocjenjujući da je tuženik grubom nepažnjom zbog niza propusta pri inventurama te zbog propusta dužne pažnje u vezi izvršene provalne krađe 26/27. listopada 2005. odgovoran za nastalu štetu stoga je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi. Drugostupanjski sud je ocijenio da je tuženik postupao lakomisleno i neodgovorno ostavljajući ključ od sefa u prodavaonici u ladici od stola koji je bio otvoren, čime je omogućio nepoznatim počiniteljima da izvrše provalnu krađu stoga takav propust predstavlja krajnju nepažnju na strani tuženika u smislu čl. 105. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 - dalje: ZR), a odgovornost predviđa i čl. 80. tužiteljevog Pravilnika o radu.

 

Osnovano tuženik u reviziji ističe da sud drugog stupnja nije dao razloge za svoj zaključak da je upravo tuženik ostavio ključ od sefa u prodavaonici u ladici od stola koji je bio otvoren. Osim toga prvostupanjski sud je zaključio da je ključ od sefa, toga dana, u prostorijama ostavila zamjenica poslovođe, ali nije utvrdio na kojem mjestu, a drugostupanjski sud nije dao razloge iz kojih je zaključio da je ključ od sefa ostavljen u prodavaonici u ladici od stola koji je bio otvoren.

 

Nadalje sud drugog stupnja nije dao razloge ni za svoj zaključak da je tuženik odgovoran za manjkove utvrđene prilikom inventura, niti obrazlaže koji su propusti od strane tuženika počinjeni pri inventurama.

 

Budući da su u drugostupanjskoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a zbog kojeg se nedostatka presuda ne može ispitati, osnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Stoga je valjalo na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 17. listopada 2017.