- 1 -              Kzz 35/17-3

Broj: Kzz 35/17-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe D. P. P. d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 294. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09) i dr., odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 06. listopada 2017., br. ZPP-DO-100/17, podignutom protiv pravomoćnog rješenja kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 07. ožujka 2017. br. Pp G-7759/12 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 24. svibnja 2017., br. Gž-1537/17, u sjednici održanoj 17. listopada 2017.,

p r e s u d i o j e :

              Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 07. ožujka 2017. br. Pp G-7759/12 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 24. svibnja 2017., br. Gž-1537/17, povrijeđen zakon u odredbi čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona na štetu os. pravne osobe D. P. P. d.o.o. i os. L. C., čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st.2. PZ, te se pravomoćno rješenje ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Prekršajnog suda u Zagrebu od 07. ožujka 2017. br. Pp G-7759/12 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 24. svibnja 2017., br. Gž-1537/17, odbijen je kao neosnovan zahtjev okr. pravne osobe D. P. P. d.o.o. i okr. L. C. za naknadu troškova prekršajnog postupka koje su okrivljenici imali na ime nužnih izdataka i nagrade branitelja (troškova obrane), s obrazloženjem da okrivljenici nemaju pravo na naknadu tih troškova jer je optužba protiv njih odbijena zbog nastupa zastare prekršajnog progona, a odredba čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13 i 157/13, dalje u tekstu: PZ) propisuje da navedeni troškovi obrane padaju na teret proračunskih sredstava suda samo ako se postupak obustavlja zato što djelo okrivljenika nije prekršaj ili što nema dokaza da je prekršaj počinjen.

              Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti s tvrdnjom da je pobijanim rješenjem povrijeđena odredba čl. 82. st. 3. PZ koja propisuje da će se, ukoliko PZ ne sadrži odredbe o pojedinim pitanjima postupka, na odgovarajući način primijeniti odredbe Zakona o kaznenom postupku, što znači da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbu čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13; 152/14 i 70/17; dalje u tekstu: ZKP/08), prema kojoj troškovi obrane u slučaju odbijajuće presude, padaju na teret proračunskih sredstava suda.

              Zahtjev je osnovan.

Odbijanjem zahtjeva za naknadu troškova obrane prvostupanjski i drugostupanjski prekršajni sud pogrešno se pozivaju na odredbu čl. 140. st. 2. PZ. Naime, ova odredba uređuje pitanje troškova prekršajnog postupka koristeći izričaj: „...Ako se obustavlja prekršajni postupak..“, kada određuje da okrivljenik ima pravo na trošak iz čl. 138. st. 2. toč. 5. i 7. PZ (putni troškovi okrivljenika, nagrada i nužni izdaci branitelja) samo ako je prekršajni postupak obustavljen zbog toga što terećeno djelo nije prekršaj ili ako nema dokaza da je  prekršaj počinjen. Kako u ovom slučaju prekršajni postupak nije obustavljen, već je donesena presuda kojom se optužba odbija (po čl. 181. PZ), te da Prekršajnim zakonom, koji je bio na snazi u vrijeme pravomoćnosti te odluke (a koji se ovdje, sukladno čl. 31. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona i dalje primjenjuje, „Narodne novine“ broj 110/15), nije bilo uređeno pitanje troškova postupka kod donošenja odbijajuće presude, trebalo je, sukladno odredbi čl. 82. st. 3. PZ (supsidijarnom primjenom Zakona o kaznenom postupku), primijeniti čl. 149. st. 1. ZKP/08, kako to osnovano ističe državni odvjetnik.

Uostalom, Prekršajni je sud donoseći odbijajuću presudu protiv okrivljenika, već bio pravomoćno odlučio da troškovi prekršajnog postupka u cijelosti padaju na teret proračunskih sredstava, neovisno o tome što se bio pogrešno pozvao na čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, umjesto da se pozvao na supsidijarnu primjenu čl. 149. st. 1. ZKP/08, pa je i s tog aspekta gledano, kasnije donošenje potpuno suprotne odluke o istoj stvari (ovdje pobijane) dodatno upitno.

Prema tome, kako kod donošenja pobijanog rješenja sud nije primijenio odredbu čl. 82. st. 3. PZ, što je utjecalo na zakonitost rješenja, time je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. PZ, koja iziskuje ukidanje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

Slijedom navedenog trebalo je prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i na temelju čl. 513. st. 1. ZKP/08, ukinuti pravomoćno rješenje, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 17. listopada 2017.