- 1 -              Rev 2125/13-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2125/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. D. iz D., zastupane po punomoćniku M. Lj., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Lj. & P. j.t.d., Z., protiv tužene V. b. d.d., Z., zastupanog po punomoćnici V. N., odvjetnici u Z., radi poništenja ugovora odnosno utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2646/10-2 od 27. studenoga 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8801/05 od 1. listopada 2009., u sjednici održanoj 17. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2646/10-2 od 27. studenoga 2012. potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-8801/05 od 1. listopada 2009. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na poništenje Ugovora o namjenskom deponiranju sredstava broj ... sklopljen između M. D. i G. k. b. d.d., ovjeren 4. travnja 2005. pod brojem OU-532/05, podredno utvrđenje ništavim tog ugovora, te je ujedno naloženo tužiteljici isplatiti tuženoj iznos 40.897,50 kn na ime parničnih troškova.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužiteljice ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je poništenje, podredno utvrđenje ništavosti Ugovora o namjenskom deponiranju sredstava sklopljenog između tužiteljice i pravnog prednika tužene G. k. b. d.d. broj ... ovjerenog kod javnog bilježnika 4. travnja 2005. pod brojem OU-532/05.

 

Nižestupanjski sudovi odbili su oba zahtjeva tužitelja ocijenivši da nisu ispunjene pretpostavke za pobojnost tog ugovora u smislu da bi tužiteljica bila dovedena u zabludu pri sklapanju tog ugovora (čl. 111. i čl. 112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), odnosno za ništavost tog ugovora u smislu da bi taj ugovor bio protivan prisilnim propisima odnosno moralu društva (čl. 103. ZOO-a).

 

Takvu pravnu ocjenu temelje na rezultatu provedenog postupka i činjeničnim utvrđenjima:

 

- da je trgovačko društvo H. d.o.o. i V. d.o.o. odnosno sama tužiteljica bili u poslovnom odnosu sa trgovačkim društvom H. P. d.o.o. od 2002. kupivši od njih četiri stana u objektu koje je to trgovačko društvo gradilo u Z. na adresi ..., k.o. V., a koje trgovačko društvo

 

- da je u nastojanju rješavanja financijskih teškoća sklopilo Ugovor o kreditu s pravnim prednikom tužene, nazvan Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja broj ... sa Sporazumom o prijenosu vlasništva na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine, a što je uključivalo i fiducij na stanovima kupljenim od tužiteljice,

 

- da je u nastojanju ishođenja brisovnog očitovanja, a radi uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama na kupljenim stanovima, a radi osiguranja tražbine pravnog prednika tužene na temelju ugovora o kreditu odobrenog trgovačkom društvu H. P. d.o.o., tužiteljica s pravnim prednikom tužene G. k. b. d.d. 28. veljače 2005. sklopila Ugovor o namjenskom deponiranju sredstava i solidarnom jamstvu koji je stupio na snagu danom solemnizacije tog ugovora – 4. travnja 2005., a prema kojem ugovoru

 

- da se tužiteljica obvezala deponiranim sredstvima (125.000,00 EUR-a) kao solidarni jamac jamčiti za sva potraživanja koja je pravni prednik tužene imao s osnova ugovora o kreditu nazvanog Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja broj ... sa Sporazumom o prijenosu vlasništva na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine zaključen 5. prosinca 2003. i aneks broj 1, te zaključnicu od 1. prosinca 2004. sklopljenih sa H. P. d.o.o., a koji ugovor

 

- da je pravni prednik tužene putem javnog bilježnika priopćenjem – otkazom Ugovora o kreditu broj ... od 2. ožujka 2005. otkazao, nakon čega

 

- da je cjelokupna obveza iz tog ugovora o kreditu dospjela za naplatu odjednom, te je tako dospjelu tražbinu pravni prednik tužene naplatio od deponiranih sredstava tužiteljice,

 

slijedom čega ocjenjuju da je tužiteljica kako u vrijeme sklapanja Ugovora o namjenskom deponiranju sredstava i solidarnom jamstvu (28. veljače 2005.) tako i u vrijeme njegove solemnizacije (4. travnja 2005.), a od kada je on stupio na snagu, bila u potpunosti upoznata sa razlogom i smislom zbog kojeg sklapa sporni ugovor s pravnim prednikom tužene, kao i položajem kojeg tim ugovorom stječe u odnosu na obveze trgovačkog društva H. P. d.o.o. u smislu stjecanja svojstva solidarnog jamca za iste, dakle da odgovora vjerovniku – pravnom predniku tužene kao i glavni dužnik za cijelu obvezu iz ugovora, sve na temelju odredbe čl. 1004. st. 3. ZOO-a, zbog čega da nije bila u zabludi, odnosno kako je ugovaranje solidarnog jamstva zakonom dopušteno, nema ni razloga za ništetnost takvog ugovora.

 

Osporavajući pravilnost nižestupanjskih presuda i pravno shvaćanje izraženo u njoj, tužiteljica u reviziji i dalje ustraje na pobojnosti, odnosno ništavosti spornog ugovora sklopljenog s pravnim prednikom tužene držeći da je ugovor sklopila u zabludi kako glede činjenica tako i prava.

 

Vezano za revizijski prigovor glede pravilnosti ocjene nižestupanjskih sudova da bi tužiteljica sklapanjem spornog ugovora kao solidarni jamac bila izjednačena sa glavnim dužnikom glede ispunjenja obveze za koju se tim ugovorom obvezala jamčiti, treba reći slijedeće: Izjednačeni položaj glavnog dužnika i solidarnog jamca, o čemu se govori u pobijanoj presudi sagledava se u odnosu vjerovnika prema njima u smislu prava vjerovnika da između njih odabere onog, a prema svojoj procjeni, od kojeg će se lakše naplatiti.

 

Naprotiv, mogućnost solidarnog jamca da se regresira od glavnog dužnika za podmirenu tražbinu vjerovniku, je pitanje međusobnog odnosa solidarnog jamca i glavnog dužnika, koji se vjerovnika ne tiče.

 

Okolnost što je tužiteljica spornim ugovorom se obvezala jamčiti za ugovorne obveze trgovačkog društva H. P. d.o.o. kao glavnog dužnika iz ugovora o kreditu sklopljenog s pravnim prednikom tužene, a kojeg je on u međuvremenu otkazao, ne dovode u pitanje valjanost spornog ugovora. Naime, otkazom ugovora o kreditu sklopljenog između trgovačkog društva H. P. d.o.o. i pravnog prednika tužene, H. P. d.o.o. je i dalje zadržao položaj glavnog dužnika te njegova ugovorna obveza nije prestala, već je naprotiv dospjela na naplatu odjednom. Upravo posljedica toga je da je pravni prednik tuženika, a na temelju solidarnog jamstva tužiteljice i naplatio svoju dospjelu tražbinu s osnova ugovora o kreditu od sredstava deponiranih od tužiteljice na temelju spornog ugovora. Dakle, u skladu s tim tužiteljica, koja je kao solidarni jamac podmirila obveze glavnog dužnika dospjele otkazom ugovora o kreditu, ima mogućnost regresirati se za taj iznos od trgovačkog društva H. P. d.o.o. kao glavnog dužnika.

 

U skladu s navedenim, kako tužiteljica nije dokazala da bi pobijani ugovor bio sklopljen u zabludi, niti protivan Ustavu, prisilnim propisima te moralu društva, te ocijeniti da je odbijanjem kako glavnog tako i eventualnog kumuliranog tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, zbog čega je, a na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 17. listopada 2017.

 

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.