- 1 -              Rev 2308/17-2

Broj: Rev 2308/17-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice A. P. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica I. G. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. & G. B. iz Z. i predlagatelja D. P. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica S., kojeg zastupa punomoćnica N. J., radi razvoda braka, odluke s kojim će roditeljem dijete živjeti, održavanja susreta i druženja i uzdržavanja, odlučujući o reviziji predlagatelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-694/2016 od 18. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1197/15-21 od 24. listopada 2016., u sjednici održanoj 17. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

              Revizija predlagatelja D. P. odbacuje se kao nedopuštena.

Odbacuje se dopuna predlagateljeve revizije od 5. travnja 2017. kao nepravovremena.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja u točki 1. i 2. izreke razveden je brak stranaka sklopljen ... u Z. i upisan u maticu vjenčanih područja Z.-N. Z. za godinu 2005. pod red. br. ... Ujedno je presuđeno da će zajedničko dijete stranaka mal. K. P. rođ. ... živjeti s majkom A. P. Točkom 3. izreke određeni su susreti i druženje oca i kćeri koji će se održavati na način pobliže određen u tom dijelu izreke, dok je u točkama 4. i 5. naloženo ocu D. P. doprinositi za uzdržavanja mal. K. P. iznos od 1.500,00 kn mjesečno, kao i platiti pojedine iznose uskraćenog uzdržavanja u vremenu od 5. kolovoza 2013. do podnošenja tužbe, sve sa zakonskim zateznim kamatama, na tekući račun majke. Točkom 6. izreke riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u točki 3., 4. i 5. izreke.

Protiv te presude (u dijelu u kojem je žalbom osporavao prvostupanjsku presudu) predlagatelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, u daljnjem tekstu: ZPP), navodeći da je izjavljuje zbog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje. Predlaže ukidanje nižestupanjskih odluka i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Predlagatelj je dana 5. travnja 2017. dostavio i dopunu revizije nazvavši je „Privitak izvanrednoj reviziji predlagatelja D. P.“, međutim, budući da je pobijana presuda dostavljena predlagatelju 20. veljače 2017., to je navedena dopuna nepravovremena jer nije podnesena u roku koji je određen za njezino podnošenje (članak 382. stavak 4. ZPP-a). Stoga je, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 1. ZPP-a, dopuna revizije odbačena kao nepravovremena.

U odgovoru na reviziju predlagateljica predlaže odbacivanje revizije kao nedopuštene, odnosno, podredno njezino odbijanje kao neosnovane.

Revizija nije dopuštena.

U ovom postupku revident pobija nižestupanjske presude u dijelu u kojem je odlučeno o susretima i druženju mal. kćerke s roditeljem (ocem) koji ne živi s djetetom, kao i u dijelu u kojem je odlučeno o uzdržavanju mal. K. P.

Prema odredbama članka 422. i članka 428. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 75/14 i 5/15, u daljnjem tekstu: ObZ), protiv drugostupanjske odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi, o ostvarivanju osobnih odnosa i o uzdržavanju djeteta dopuštena je revizija iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 43/13).

Člankom 382. stavak 2. i 3. ZPP-a, propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s tim da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predlagatelj je određeno naznačio slijedeće pravno pitanje:

„Da li je sud u ovom slučaju, prvenstveno prvostupanjski, a potom i drugostupanjski budući je u cijelosti prihvatio ispravnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, arbitrarno primijenio načelo slobodne ocjene dokaza iz čl. 8. ZPP-a, jer je svoja utvrđenja o relevantnim činjenicama utemeljio isključivo na iskazu jedne stranke u postupku - predlagateljice A. P. - a istovremeno odbio provesti dokaze na okolnosti tih istih činjenica predložene po drugoj stranci - predlagatelju D. P. - odnosno može li se sudska odluka temeljiti isključivo na iskazu jedne stranke u postupku, a imajući u vidu da je sukladno odredbi čl. 264,. ZPP-a, saslušanje stranaka supsidijarno dokazno sredstvo koje se može primijeniti kada za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi, odnosno kada se unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica?“

Međutim, u sadržaju revizije nisu izloženi razlozi važnosti zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revizijski sud ostvaruje svoju ustavnu ulogu osiguravanjem jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni postupajući u javnopravnom interesu i ujednačavajući sudsku praksu, međutim, kada u reviziji uopće nisu izloženi razlozi koji bi svojom važnošću opravdali intervenciju najvišeg suda u konkretnom predmetu, tada revizija ne ispunjava pretpostavke dopustivosti, koje prema odredbi iz članka 382. stavak 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene.

Zbog toga je revizija predlagatelja nedopuštena slijedom čega je, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 2. ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 17. listopada 2017.