- 1 -              Revt 517/17-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 517/17-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika J. R. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku N. I., odvjetniku u S., protiv tuženika-protutužitelja A. k. S. d.o.o. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku P. B., odvjetniku u M., radi isplate i radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-8402/14-2 od 20. lipnja 2017. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu posl. broj P-702/13 od 7. srpnja 2014., u sjednici održanoj 17. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja-protutuženika J. R. protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-8402/14-2 od 20. lipnja 2017., odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Nalaže se tuženiku A. K. S. d.o.o. ..., isplatiti tužitelju J. R. iz Z., ..., ukupan iznos od 393.693,60 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana 01.01.2007.g. do 31.12.2007.g. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008.g. do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, te od 01.07.2011.g. nadalje po stopi od 12% godišnje, te u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 (pet) postotnih poena, pa do isplate, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“

 

II Usvaja se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 7. ugovora koje je dana 09.12.2005.g. zaključio tužitelj-protutuženik J. R. iz Z., s jedne strane i tuženik-protutužitelj A. k. S. d.o.o. S.“

 

III. Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime troškova parničnog postupka isplatiti tuženiku iznos od 47.960,00 kn."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika J. R. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-702/2013 od 7. srpnja 2014. u točki I. izreke i u dijelu točke III. izreke za iznos od 36.115,00 kn.

 

II. Preinačuje se presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-702/2013 od 7. srpnja 2014. u točki II. izreke i u dijelu točke III. izreke za iznos od 11.845,00 kn, i sudi:

 

1. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi.

 

„Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 7. ugovora koje je dana 09.12.2005.g. zaključio tužitelj-protutuženik J. R. iz Z., s jedne strane i tuženik-protutužitelj A. k. S. d.o.o. S.“

 

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 11.845,00 kn (jedanaesttisućaosamstočetrdesetpet kuna).

 

III. Nalaže se tuženiku-protutužitelju A. K. S. d.o.o. isplatiti tužitelju-protutuženika trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (dvijetisućepetsto kuna) u roku od osam dana."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod st. I. izreke reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tužitelj-protutuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženik-protutužitelj nije podnio odgovor na reviziju tužitelja-protutuženika.

 

Revizija tužitelja-protutuženika nije dopuštena.

 

Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu393.693,60 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. siječnja 2007. pa do isplate i to s osnova isplate otpremnine prema Ugoovru o međusobnim pravima i obvezama od 9. prosinca 2005.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP i odredbi čl. 397. a. ZPP u postupku pred trgovačkim sudovima stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 500.000,00 kn,

 

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

 

Kako pobijana drugostupanjska presuda u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja-protutuženika nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te kako ta presuda u tom dijelu nije donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. ZPP, to je dopuštenost predmetne revizije tužitelja-protutuženika podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP ispitana prema vrijednosnom kriteriju te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno. Ovo stoga što vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju ne prelazi 500.000,00 kn.

 

Stoga revizija tužitelja-protutuženika podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmetna revizija tužitelja-protutuženika nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP propisan odredbom čl. 382. st. 3. toga Zakona.

 

Ovo stoga što tužitelj-protutuženik u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora koji se na njega odnose, te posljedično tome nije niti izložio razloge zbog kojih bi smatrao da bi određeno pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kako dakle predmetna revizija tužitelja-protutuženika podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena, te kako ta revizija nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, to je predmetnu reviziju tužitelja-protutuženika valjalo odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 488. ZPP.

 

Zagreb, 17. listopada 2017.