- 1 -              Rev-x 559/14-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 559/14-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja B. P. iz S., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku u S., protiv tuženika M. K. iz M., zastupanog po punomoćnici I. B., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžx-1128/12 od 21. studenog 2013. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Supetru posl. broj P-295/02 od

17. rujna 2012., u sjednici održanoj 17. listopada 2017.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika M. K. protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. broj Gžx-1128/12 od 21. studenog 2013., odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se postojanje tužiteljeve tražbine prema tuženiku u iznosu od 352.877,04 kuna.

 

II. Utvrđuje se postojanje tuženikove tražbine prema tužitelju istaknute u prigovoru radi prijeboja, u iznosu od 168.794,00 kuna.

 

III. Prebijaju se potraživanja utvrđena pod I. i II. izreke ove presude, te se nalaže tuženiku M. K. da tužitelju na ime neplaćenih računa isplati iznos od 184.083,04, sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na iznos od 23.789,54 kn od 27.06.2001. pa do isplate, na iznos od 97.844,00 od 20.10.2001. pa sve do isplate, na iznos od 72.200,00 kuna počev od 03.11.2001. pa sve do isplate, na iznos od 98.800,00 kuna počev od 03.11.2011. pa sve do isplate, na iznos od 25.833,50 kuna, počev od 03.11.2001., pa sve do isplate, te na iznos od 34.401,00 kuna, počev od 03.11.2001., pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u izosu od 74.870,00 kuna.“

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda pod stavkom III. izreke gdje je naloženo tuženiku platiti tužitelju zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 23.798,54 kn od 27. lipnja 2001. pa do isplate, na iznos od 97.844,00 kn od 20. listopada 2001. pa do isplate, na iznos od 72.200,00 kn od 3. studenog 2001. pa do isplate, na iznos od 98.800,00 kn od 3. studeni 2001. pa do isplate, na iznos od 25.833,50 kn od 3. studeni 2001. pa do isplate te na iznos od 34.401,00 kn od 3. studeni 2001. pa do isplate, reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tuženik iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika.

 

Revizija tuženika nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

 

2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. toga Zakona.

 

Kako pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te kako ta presuda nije donesena niti prema odredbama čl. 373. a. i 373. b. ZPP, to je dopuštenost predmetne revizije tuženika ispitana prema vrijednosnom kriteriju te je utvrđeno da tom kriteriju nije udovoljeno.

 

Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tuženika za isplatu zakonskih zateznih kamata na prije navedene iznose i za prije navedena razdoblja i to kao sporedno potraživanje tužitelja vezano za glavni dug od 184.083,04 kn (st. III izreke prvostupanjske presude).

 

Prema odredbi čl. 35. st. 1. ZPP kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda, prava na izjavljivanje revizije i u drugim slučajevima predviđenim u tom Zakonu mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva.

 

Prema stavku 2. istog zakonskog članka kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev.

 

Kako se dakle pobijani dio drugostupanjske presude odnosi na kamate kao sporedno traženje tužitelja, pri utvrđivanju prava na izjavljivanje revizije kao mjerodavna vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva koji iznosi 184.083,04 kn, a što dakle ne prelazi 200.000,00 kn.

 

Ovdje je za ukazati da kad se revizijom pobijani dio pravomoćne presude odnosi samo na kamate kao sporedno traženje, a dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP zavisi o vrijednosti predmeta spora, revizija je dopuštena ako su kumulativno ispunjene sljedeće dvije pretpostavke. Prvo, revizija mora biti dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari. Drugo, visina spornih kamata mora prelaziti vrijednost mjerodavno za izjavljivanje revizije.

 

Kako u konkretnom slučaju protiv odluke u glavnoj stvari (gdje je vrijednost predmeta spora 184.083,04 kn) nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1., to dakle niti protiv odluke o kamatama kao sporednom traženju ta revizija nije dopuštena.

 

Stoga dakle predmetna revizija tuženika podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji st. 2. toga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmetna revizija tuženika podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP propisan odredbom čl. 382. st. 3. ZPP.

 

Ovo stoga što tuženik u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio, a posljedično tome nije niti izložio razloge zbog kojih bi smatrao da bi određeno pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kako predmetna revizija tuženika podnesena u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena te kako ta revizija nema sadržaj za reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, to je tu reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 17. listopada 2017.