- 1 -              Revr 120/17-2

Broj: Revr 120/17-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. G. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici u Z., protiv I. tuženika H. c. d.o.o., Z., OIB: ... i II. tuženika H. a. d.o.o., Z., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2134/16-3 od 15. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5428/11-187 od 30. lipnja 2016., u sjednici održanoj 17. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe parničnih stranaka kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda u toč. I. izreke kojom je I. tuženiku i II. tuženiku naloženo solidarno isplatiti tužitelju iznos od 250.123,63 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2012., te u toč. II. izreke kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja da mu I. tuženik i II. tuženik solidarno isplate iznos od 32.482,75 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 14. veljače 2012. pa do isplate.

Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II izreke, tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da istu podnosi jer odluka u sporu ovisi o rješenju postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, predlažući da ovaj sud preinači pobijanu presudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

U predmetnoj reviziji tužitelj postavlja slijedeće pitanje:

„Da li su u izreci presude pravomoćni pojedinačni iznosi dosuđene rente ili je odluka pravomoćna samo i isključivo u pogledu zbroja iznosa dosuđene rente, pa čak i kada je zbroj pojedinačnih iznosa očito pogrešan?

U ovom predmetu nije sporno da je tijekom dosadašnjeg postupka donesena drugostupanjska presuda posl. br. Gž R-1952/10 od 25. listopada 2011. kojom je potvrđena prvostupanjska presuda posl. br. Pr-3402/00 od 17. srpnja 2009. kojom je tuženicima naloženo solidarno platiti tužitelju iznos glavnice od 180.506,95 kn, dok je presuda ukinuta (rješenjem) u dijelu kojim je tuženicima solidarno naloženo plaćanje zatezne kamate na dosuđene pojedinačne mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u toč. I. izreke, a to stoga jer taj dosuđeni iznos glavnice ne odgovara zbroju pojedinačno razvrstanih iznosa u izreci (183.097,95 kn) vezano uz tijek kamata.

Također, nije sporno da tužitelj, nakon ukidne odluke, podneskom od 12. siječnja 2016. potražuje isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos izgubljene zarade u apsolutnom iznosu od 282.606,38 kn sa zateznim kamatama tekućim od 14. veljače 2012. do isplate.

U pobijanoj presudi drugostupanjski sud je izrazio shvaćanje da je prvostupanjski sud pravilno dosudio tužitelju uglavničene zatezne kamate u iznosu od 250.123,63 kn, a ostali dio tužbenog zahtjeva (isplata 32.482,75 kn sa zateznim kamatama od 14. veljače 2012. do isplate) odbio, obrazlažući to time da se ne može dosuditi zatezne kamate obračunate na veći iznos glavnice nego što je to pravomoćno dosuđeno na ime izgubljene zarade.

Revident smatra da je takvo shvaćanje drugostupanjskog suda suprotno shvaćanju revizijskog suda izraženog u odlukama ovoga suda i to: Rev-3984/94, Rev-134/02, Rev-811/99 i Rev-1002/07, navodeći da je u tim odlukama izraženo shvaćanje da se pravomoćnost u izreci presude odnosi na pojedinačne iznose rente, a ne na njihov zbroj.

Međutim, suprotno takvim navodima revidenta, u niti jednoj od spomenutih odluka revizijski sud se uopće nije izjašnjavao (nije izrazio stav) o navedenom pravnom pitanju koje postavlja revident, pa se stoga ne može govoriti o pravnom shvaćanju izraženom u pobijanoj odluci koje bi bilo suprotno shvaćanju izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se revident poziva. Iz tog razloga se postavljeno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. ZPP-a.

Obzirom da u podnesenoj reviziji nisu ispunjene pretpostavke za njezinu dopuštenost, a koje moraju biti kumulativno ispunjene, kako je to propisano odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, proizlazi da je revizija nedopuštena, zbog čega je istu trebalo odbaciti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja, a sve na temelju odredbe čl. 392.b. st. 1. i 3. ZPP-a.

Zagreb, 17. listopada 2017.