1              K-596/2014

 

                            Poslovni broj: K-596/2014

REPUBLIKA HRVATSKA                                                              

OPĆINSKI SUD U SPLITU

 

U   I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Ivani Kanaet Samardžić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Milene Rogošić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika S. Ž. zbog kaznenog djela iz čl. 129.st. 1. Kaznenog zakona ( „Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08– dalje u tekstu KZ/97) na temelju optužnog prijedloga oštećenika kao tužitelja D. J. od  08. studenog 2010.g. i 29. ožujka 2013.g., nakon održane javne rasprave 12. listopada 2017.g. u prisutnosti oštećenika kao tužitelja D. J. i zamjenika branitelja K. P., a presude objavljene 17. listopada 2017.g.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Okrivljeni: S. Ž., pok. A. i majke  pok. N., rođene Ž., rođen….. u I., sa prebivalištem u S.,  …,  državljanin R. H., VSS, dipl. ing. strojarstva, zaposlen u S. S., sa primanjima od oko 15.000,00 kuna, oženjen, otac troje djece od kojih jedno maloljetno, bez imovine,  vojsku služio u R. ….g., drugi postupak se vodi, brani se sa slobode,

 

                                                        k r i v    j e

 

što je dana 17. srpnja 2010.godine u 11,30 sati, a nakon okončanja razgovora s oštećenim kao tužiteljem D. J. ispred S. k. u I., nakon tri minute od razlaza, nepozvan, razjaren nahrupio u odvjetnički ured oštećenog kao tužitelja svjesno i u izravnoj namjeri da ga ustraši i uznemiri, govoreći mu: "Nećeš vidjeti što ćemo ti napraviti", stavljajući pri tom desnu ruku u desni džep hlača pokazujući mu kako se radi samokresom,

 

dakle, drugome ozbiljno prijetio kakvim zlom kako bi ga ustrašio ili uznemirio,

 

čime je počinio jedno kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina –prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 129. st. 1. KZ/97.

 

Stoga se okrivljeniku S. Ž., na temelju čl. 129. st .1. KZ/97, izriče kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

Potom se prema okrivljeniku S. Ž., na temelju čl. 67. KZ/97. primjenjuje

 

                                          UVJETNA OSUDA

 

s tim da se okrivljeniku prethodno izrečena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca neće izvršiti ukoliko isti u roku provjeravanja od 1 ( jedne ) godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 158. st. 1. i st. 2. Zakona o kaznenom postupku ( „Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12 , 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje: ZKP/08) oštećeni kao tužitelj D. J. s postavljenim imovinsko-pravnim zahtjevom se upućuje u parnicu.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 dužan je okrivljenik S. Ž. na ime troškova kaznenog postupka naknaditi iznos od 2.000,00 (dvijetisuće) kuna na ime paušalne svote.

 

Obrazloženje

              Oštećeni kao tužitelj D. J. po svom punomoćniku B. R. podnio je optužni prijedlog pred Općinskim sudom u Imotskom protiv okrivljenika S. Ž. zbog kaznenog djela iz čl. 129. st. 2. KZ/97.

              Okrivljenik je pred Općinskim sudom u Imotskom presudom broj K-94/2010 od 16. veljače 2012.g. proglašen krivim te je osuđen, na temelju čl. 129. st. 2. KZ/97, na kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca nakon čega je prema istome primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 1 godine.

              Ista presuda je ukinuta  presudom Županijskog suda u Splitu Kž.-18/2013 i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              Nakon ponovljenog postupka pred Općinskim sudom u Sinjuu donesena je presuda K-28/13 od 14. veljače 2014.g. kojom je okrivljenik S. Ž., na temelju čl. 354. toč. 3. ZKP/97, oslobođen od optužbe, a koja presuda je ukinuta presudom Županijskog suda u Splitu Kž-161/2014 od 1. travnja 2014.g. te je predmet vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

              Rješenjem Vrhovnog suda RH. broj Su- IV-272/14-9 od 20. svibnja 2014.g. Općinski sud u Splitu je određen kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u kaznenim predmetima Općinskog suda u Sinju tako da je pred ovim sudom proveden ponovljeni postupak.

              Oštećeni kao tužitelj D. J. podneskom od 29. ožujka 2013.g. izmijenio je činjenični opis optužnog prijedloga, a na koje izmjene se okrivljenik očitovao.

              Na raspravi od 12. listopada 2017.g. pročitano je očitovanje okrivljenika S. Ž. o optužnici s rasprave od 25. siječnja 2017.g. kada je isti naveo kako se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Ista rasprava je, na temelju čl. 404.st .5. ZKP/08, održana u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika S. Ž. obzirom da se isti očitovao o optužbi i iznio svoju obranu te je upozoren po istom članku Zakona, a sve imajući u vidu da njegova nazočnost na raspravi nije bila nužna te cijeneći činjenicu da je raspravi prisustvovao zamjenik branitelja.

              U postupku je u svojstvu svjedoka ispitan oštećenik kao tužitelj D. J..

Pregledan je spis ODO u I. broj: K-DO-160/10 i to rješenje ODO u I. od 29. rujna 2010.g., dokumentacija MUP-a odnosno posebno izvješće MUP-a, P., PP I. na okolnost datuma pisanja posebnog izvješća 11. kolovoza 2010.g., pregledana je kaznena prijava upućena P. od strane oštećenika kao tužitelja, izvještaj otvorenih stavki na dan 31. prosinca 2009.g. društva S. gradnja – grup d.o.o. ( list 5 spisa), presuda Općinskog  suda u Imotskom P..945/09  od 27. listopada 2011.g. ( list 16 A spisa), pregledan je dopis ODO u Sinju broj K-DO-160/10 od 22. studenog 2013.g., presuda Županijskog suda u Splitu broj: Gžp-240/12 od 6. veljače 2013.g.( list 55 ), prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja D. J. i dr. protiv ovršenika S. d.o.o. od 29. listopada 2013.g. ( list 56).

Pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika od 09. svibnja 2017.g. iz kojeg je razvidno da isti nije osuđivan ( list 78).

 

              Na kraju dokaznog postupka pročitana je okrivljenikova obrana s rasprave pred Općinskim. sudom u Imotskom od 16. veljače 2012.g. kada je negirao navode iz optužnog prijedloga ističući kako nikome pa tako ni oštećeniku D. J. nikada nije prijetio.

              Okrivljenik je naveo kako je točno da je on 17. srpnja 2000.g. ispred S. kavane u I. susreo oštećenika D. J. i s njim razgovarao, kako je točno da je ušao u ured oštećenika D. J. s namjerom da s oštećenikom razjasni odnose u svezi tužbe koju je oštećenik J. podigao pred sudom u I. protiv njega. Okrivljenik je istaknuo da je te prigode bio obučen u kratke hlače pa da tako nije mogao imati kod sebe nikakav samokres.

              Na pitanje zašto je ponovno navratio u ured oštećenika ako su se prethodno razišli ispred S. kavane, okrivljenik je odgovorio kako mu je namjera bila razjasniti neke stvari, da se prestanu svađati te da se ne sjeća da mu je oštećenik D. J. ispred kavane kazao kako oni nemaju o čemu dalje razgovarati.

Obzirom da okrivljenik poriče učin sud je krenuo od iznošenja nespornih činjenica.

 

Tako nije bilo sporno da su se utužene prigode okrivljenik S. Ž. i oštećenik kao tužitelj D. J. susreli u I. ispred S. kavane, razgovarali o parničnom postupku koji je oštećenik J. pokrenuo protiv okrivljenika i nakon kraćeg vremena razišli. Nije bilo sporno da je nekoliko minuta nakon tog događaja okrivljenik došao u ured ođštećenika D. J. kao ni to da su samo njih dvojica bili u odvjetničkom uredu.

 

Ono što je bilo sporno i što je trebalo nedvojbeno utvrditi jest je li u odvjetničkom uredu okrivljenik S. Ž. zaprijetio oštećeniku D. J. govoreći mu: "Nećeš vidjeti što ćemo ti napraviti“, stavljajući pri tom desnu ruku u desni džep hlača pokazujući kako se to radi samokresom i jesu li takve riječi kod oštećenika izazvale strah odnosno je li takve riječi oštećenik doživio kao ozbiljnu prijetnju kakvim zlom.

 

Oštećenik kao tužitelj D. J. u svom iskazu u bitnom navodi kako je okrivljenika S. Ž. utužene prigode sreo ispred S. kavane i da mu je okrivljenik predložio da se dogovore vezano za ishod parnice koju vode. Da je on tada okrivljeniku kazao kako nemaju što razgovarati koji razgovor nije ocijenio neprijateljskim.

 

Oštećenik navodi kako je tri minute nakon razgovora ispred S. kavane, a nakon što se popeo u svoj odvjetnički ured, okrivljenik energično otvorio vrata njegova ureda, da je vidio okrivljenikovu razjarenost, da mu je i sam način otvaranja vrata sličio na provalu. Oštećenik je istaknuo kako ga je takav nastup okrivljenika uznemirio.

 

Nadalje, oštećenik je iskazivao kako mu se odmah po ulasku u ured okrivljenik obratio riječima: "Nećeš vidjeti što ćemo ti napraviti", da je okrivljenik stavio ruku u džep i pokazao desnim kažiprstom način na koji se obavljaju ubojstva pa da je iz takvih radnji zaključio kako je u pitanju prijetnja ubojstvom.

 

U tom trenutku da je on mislio kako okrivljenik u džepu ima oružje pa da se prepao, ali da nikakvo oružje kod okrivljenika nije vidio.

 

Oštećenik je još dodao kako je pozadina predmetnog sukoba ta što je on okrivljenika S. Ž. zastupao u nekoliko parničnih postupaka, a da mu okrivljenik nije platio trošak odvjetničkih usluga, zbog čega da je bio primoran pokrenuti parnični postupak radi naplate troškova u iznosu od 110.000,00 eura.

 

Ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu oštećenika kao tužitelja D. J. kada isti tvrdi da mu je okrivljenik utužene prigode u njegovom odvjetničkom uredu zaprijetio. Oštećenik nema nikakvog razloga lažno teretiti okrivljenika budući su njihovi odnosi razriješeni na način da je pravomoćno okončan parnični postupak P.945/09 (list 54-55) i to u korist oštećenika D. J., a sam razvoj događaja utužene prigode, kako ga opisuje oštećenik, logičan je, životan i uvjerljiv posebno kada se dovede u vezu s obranom okrivljenika.

 

Obzirom na iskaz oštećenika kao tužitelja D. J. s rasprave ovog suda od 25. siječnja 2017.g. ( list 52-53 spisa ) u kojem oštećenik opisuje slijed događaja utužene prigode različito od iskaza na raspravi pred sudom u I. od 16. veljače 2012.g. ( list 19 spisa) i na raspravi pred ovim sudom od 9. lipnja 2017.g. ( list 80) sud je istome, na temelju čl. 411. st. 4. ZKP/08, pročitao iskaz koji je iznio na raspravi od 25.siječnja 2017.g. te mu predočio odstupanja na što je oštećenik J. naveo kako je njegovo kazivanje pogrešno uneseno u zapisnik i da tada nije kazivao onako kako je uneseno te da još jednom ponavlja kako mu okrivljenik niti u jednom trenutku nije zaprijetio prilikom razgovora ispred S. kavane već u uredu.

 

Takvom obrazloženju oštećenika kao tužitelja D. J. ovaj sud poklanja vjeru smatrajući da je isto vjerodostojno i argumentirano posebno kada se ima u vidu da je oštećenik J. u prethodnom iskazivanju pred sudom u I. kao i u kasnijem iskazivanju pred ovim sudom na raspravi od 9.lipnja 2017.g. jednako opisivao svojim riječima utuženi događaj.

 

Što se tiče obrane okrivljenika isti priznaje da se susreo s oštećenikom J. ispred S. K. u I. i da su razgovarali vezano za tužbu koju je oštećenik podigao protiv njega kao i da je njegova intencija bila da se dogovore pa da se s tom namjerom i popeo u odvjetnički ured oštećenika.

 

S druge strane kada oštećenik J. navodi da je ispred S. kavane kazao okrivljeniku da nemaju što razgovarati nakon čega se uputio u obližnji ured ovaj sud zaključuje kako je okrivljenik S. Ž. nezadovoljan parničnim postupkom koji oštećenik protiv njega vodi zbog naplate troškova zastupanja, a koji je po okrivljeniku neutemeljen, nezadovoljan upravo okončanim razgovorom s oštećenikom nakon kojeg nije uspio postići dogovor kako je priželjkivao, odlučio se za oštećenikom popeti u njegov odvjetnički ured, iako je oštećenik ispred M. kavane kazao da je svaki daljnji razgovor završen.

 

Dakle, okrivljenik nepozvan i neočekivano odlučuje doći u odvjetnički ured oštećenika, naglo otvarajući vrata, upravo s namjerom da oštećeniku priprijeti i na taj način dođe do nekog povoljnijeg konačnog rješenja vezano za parnični postupak u tijeku, a što i sam tvrdi da mu je bio cilj popeti se u ured kako bi razriješio odnose u svezi tužbe. Sud ne poklanja vjeru iskazu okrivljenika kada navodi da nije prijetio oštećeniku niti mu izrekao riječi navedene u optužnom prijedlogu smatrajući takvu obranu neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

 

Izrečenu prijetnju treba sagledati u kontekstu cijelog događaja i to upravo u kontekstu poremećenih odnosa između okrivljenika i oštećenika zbog parničnog postupka u tijeku i imajući u  vidu razgovor između okrivljenika i oštećenika ispred S. K. koji razgovor je i uzrokovao revolt okrivljenika jer se nije s oštećenikom uspio dogovoriti i razriješiti odnose kako je on očekivao.

 

Sud poklanja vjeru uvjerljivom i argumentiranom iskazu oštećenika J. kada kaže da se iznimno prestrašio zbog samog nastupa okrivljenika, činjenice što uopće nije očekivao da će se za njim popeti u ured jer mu je ispred S. kavane kazao da nemaju više što razgovarati, a posebno zbog činjenice što je okrivljenik izgovarajući prijetnju stavio ruku u džep te demonstrirao način na koji se obavljaju ubojstva.

 

To je li okrivljenik uistinu mislio realizirati navedenu prijetnju i je li u džepu hlača imao oružje ili nije, nije odlučna činjenica za ostvarenje bića ovog kaznenog djela.

 

Imajući u vidu sve navedeno, iskaz oštećenika kao tužitelja D. J. da mu je okrivljenik utužene prigode zaprijetio koje prijetnje se prepao i shvatio je ozbiljno, nesporne činjenice da su okrivljenik i oštećenik bili u sukobu zbog tužbe oštećenika za naknadu znatnih troškova zastupanja koja mu je okrivljenik dugovao, za koju tužbu je okrivljenik naveo da je neutemeljena, nespornu činjenicu da se nakon okončanog razgovora ispred S. kavane okrivljenik za oštećenikom J. popeo u ured kako bi razriješio njihov sukob i postigao dogovor, kako tvrdi, a zapravo da okonča spor prijetnjom oštećeniku, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik S. Ž. počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 129.st.1. KZ/97 na način kako mu se to stavlja na teret.

 

Sud je primijenio kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela (br. NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08), sukladno čl. 3. KZ/97, budući Novi kazneni zakon ( NN 125/11, 144/12 kao i izmjene kaznenog zakona NN 56/15 i 61/15) ne bi bio blaži za počinitelja, a imajući u vidu načelo konkretnosti odnosno zapriječenu sankciju i odredbe općeg dijela kaznenog zakona.

 

Sud je odbio dokazni prijedlog okrivljenika s rasprave od 9. lipnja 2017.g. da se pozove i sasluša svjedok J. Ž., kao nevažan i odugovlačeći obzirom da nije u obrazloženom dokaznom prijedlogu navedeno o kojim bi točno okolnostima svjedok trebao svjedočiti odnosno kojem razgovoru bi između okrivljenika i oštećenika kao tužitelja nazočio niti su okrivljenik i oštećenik u svojim iskazima spominjali prisutnost drugih osoba na ulici ispred „S. kavane“ ili u uredu oštećenika J..

 

Sud je okrivljenika osudio za počinjenje kaznenog djela iz čl.129.st.1.KZ/97 smatrajući da je u postupku dokazano da je okrivljenik prijetio oštećeniku zlom u namjeri da ga ustraši u kojem pravcu sud i tumači riječi okrivljenika „Nećeš vidjeti što ćemo ti napraviti“ pri tome pojačavajući učinak svojih riječi gestikulacijom kažiprsta u vidu uporabe pištolja.

 

Nadalje, valjalo je odlučiti o krivnji okrivljenika, a kako njegova ubrojivost tijekom postupka nije bila sporna, sud ga smatra ubrojivim počiniteljem. U odnosu na oblik krivnje, sud smatra kako je okrivljenik postupao s izravnom namjerom prilikom počinjenja kaznenog djela za koje se tereti, dakle bio je svjestan svog protupravnog ponašanja i htio je nastupanje štetnih posljedica pa ga stoga sud smatra krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela.

Obzirom na navedeno, sud je  zauzeo stav kako je sukladno konkretnim okolnostima, osobnim prilikama okrivljenika, stupnju ugroze zaštićenog društvenog dobra te interesima oštećenika najprimjerenije bilo izreći okrivljeniku kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca,  na temelju čl. 129. st. 1. KZ/97, a potom na temelju čl. 67. KZ/97, primijeniti uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od jedne godine.

Ovako izrečenu sankciju sud smatra primjerenom kako počinjenom kaznenom djelu tako i osobi okrivljenika kao i da se svrha kažnjavanja, kako u vidu specijalne tako i generalne prevencije, može ostvariti i primjenom mjere upozorenja – uvjetne osude.

Prilikom odluke o kaznenopravnoj sankciji sud je kao olakotne okolnosti cijenio uredne osobne prilike i dosadašnju kaznenu neosuđivanost okrivljenika dok sud nije našao otegotnih okolnosti.

Budući je oštećenik kao tužitelj D. J. naveo kako postavlja imovinsko pravni zahtjev to je sud istoga, na temelju čl. 158. st. 1. i st. 2. ZKP./08, s postavljenim  imovinsko pravnim zahtjevom uputio u parnicu.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 sud je obvezao okrivljenika S. Ž. na ime troškova kaznenog postupka naknaditi iznos od 2.000,00 kuna na ime paušalne svote imajući u vidu trajanje i složenost postupka te imovinske prilike okrivljenika dok će sud o troškovima oštećenika kao tužitelja odlučiti nakon pravomoćnosti posebnim rješenjem.

 

                                          U Splitu 17. listopada 2017.g.

ZAPISNIČAR:                                                                                                 SUDAC:

Milena Rogošić,v.r.                                                                                    Ivana Kanaet Samardžić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud u Splitu.

DNA:

-          okrivljeniku

-          branitelju Odvj. društvu P. i P.

-          oštećeniku kao tužitelju D. J.

-          pun. oštećenika B. R., odvj. u I.

-          u spis