Posl. br. Gž-819/2016-2

 

 

 

 

Posl. br. Gž-819/2016-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Melihe Bahtijarević Pekić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz O., OIB:..., zastupan po punomoćnicima iz ZOU I. L. i H. L. H. iz V., protiv tuženika C. b. d.d. Z., R. F., OIB:..., zastupane po punomoćnici N. C., dipl. iur., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji, posl.br. 25 P-749/15-36 od 11. ožujka 2016., u sjednici vijeća od 16.listopada    2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Županji, posl.br. 25 P-749/15-36 od 11. ožujka 2016. godine.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se proglasi nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja – tužene C. b. d.d. Z.,  protiv ovršenika V. V. određena ovršnim rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima posl.br. Ovr 1100/14 od 05. rujna 2014. godine – sada Općinskog suda u Vukovaru – Stalna služba  u Vinkovcima broj Ovr-559/15, a radi naplate iznosa od 621.655,88 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. siječnja 2007. godine pa do isplate, kao i ovršnog troška.

             

Protiv navedene prvostupanjske presude tužitelj je podnio pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga. U žalbi u bitnome navodi da su i tužitelj i tuženik predlagali provođenje dokaza saslušanjem M. J. u svojstvu svjedoka što je sud prihvatio te zbog njegovog nedolaska odgađao ročišta uz izricanje novčanih kazni od kojeg dokaza je prvostupanjski sud bez razloga odustao, te je zbog navedenoga činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Sud nije proveo niti dokaz saslušanjem predloženog svjedoka T. V. koji je bio prisutan prilikom obavljenih razgovora, sačinjenih ugovora, pregleda vozila i drugo. Također se ne navodi postojanje ili sadržaj ugovora o dugoročnom namjenskom kreditu s valutnom klauzulom zaključnog između ovdje tuženika i F. J. iz S. S. 60 u kojem nije specificirana pokretnina – traktor na kojem bi trebalo upisati založno pravo. Prema tome u predmetnom sporazumu nije individualizirana pokretnina koja će biti predmet zaloga, a saslušanjem predloženog svjedoka Jurkovića moglo se razjasniti koji traktor je bio predmetom zaloga s obzirom da ih M. J. ima više. Člankom 298. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da založnim pravom može biti opterećena pojedinačno određena stvar, a predmetni traktor u sporazumu nije bio na taj način određen. I sadržaj zahtjeva za upis FINI nema nikakvog uporišta u ugovoru i sporazumu te je isti FINA trebala odbaciti kao nepodoban za postupanje. Također na stranicama FINE uopće nije bilo vidljivo postojanje navedenog upisa zaloga na kupljenoj nekretnini a taj podatak nije nesporno imala ni policijska uprava jer traktor nije bio registriran. Počinjena je bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer ni u sporazumu a ni u ugovoru o kreditu nema podataka o predmetu zaloga koji navodi sud u obrazloženju presude, pa su razlozi presude proturječni sa sadržajem isprava na koje se sud poziva. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu troška ili da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalbe tužitelja nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio proglašenje nedopuštenom ovrhe po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje tuženice, protiv tužitelja kao ovršenika sa obrazloženjem u bitnome da je tuženik stekao založno pravo na predmetu ovrhe kojeg je tužitelj naknadno stekao kupoprodajnim ugovorom te da je tuženik ishodio temeljem Zakona o upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima upis zaloga kod  FINA Podružnica K. na poljoprivrednom traktoru MF tip 6480, serijski broj:..., kW 114, crvene boje, godina proizvodnje 2005.,čime je predmet zaloga bio u potpunosti specificiran te kako nije sporno da se radi upravo o traktoru kojeg je tužitelj kupio nakon što je na njemu bio upisan zalog a da je za taj upis postojala presumpcija da tužitelj zna činjenicom da je pravo zaloga bilo upisano u upisniku založnih prava, zahtjev tužitelja je neosnovan.

 

Takva odluka prvostupanjskog suda je pravilna i zakonita i nije dovedena u pitanje žalbenim navodima tužitelja.

 

Prvostupanjski sud u donošenju presude nije počnio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti pa tako ni onu na koju se ukazuje žalbom tužitelja iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama te nije proturječna.

 

Žalitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao saslušati svjedoka M. J. te da time što je propustio provesti taj dokaz činjenično stanje nije potpuno ni pravilno utvrđeno međutim taj žalbeni razlog nije osnovan jer prvostupanjski sud nije vezan za procesna rješenja koja sam donosi a i po stavu ovog suda, saslušanjem navedenog svjedoka ne bi se utvrdila niti jedna relevantna činjenica koja već nije utvrđena na temelju dokaza koje je prvostupanjski sud proveo a isto se odnosi i na saslušanje predloženog svjedoka T. V. jer je irelevantno što je isti bio prisutan prilikom obavljenih razgovora sačinjenja ugovora, pregleda vozila i dr., pošto te činjenice nisu niti sporne.

 

Tako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice a te su:

 

- da je tužitelj kupoprodajnim ugovoren sa M. J. kupio traktor marke M. F. M. 6480, godina proizvodnje 2005., broj šasije: ..., crvene boje, snage motora 114 kW dana 30. studenog 2010. godine,

 

- da u to vrijeme traktor nije bio registriran kod policijske uprave,

 

- da je na predmetnom traktoru bilo upisano založno pravo kod FINA-e u upisničkom mjestu K. na temelju sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava zaključkom 1412-327/07 u ulošku glavne knjige broj 1412-327/07 a za potraživanje tuženika od 647.096,09 kuna sa kamatama i troškovima.

 

Iz navedenog razloga irelevantno je i neosnovano pozivanje tužitelja da u sporazumu radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na pokretninama od 03.01.2006. godine a zaključen između ovdje tuženice i M. J. nije predmet zaloga bio u dovoljnoj mjeri određen jer je u čl. 3. ugovora navedeno da se u zalog dalje poljoprivredi traktor MF, tip 6480, te je mjerodavno ono što je bilo upisano u ulošku glavne knjige br. 1412-327-07 od 17.01.2007. godine a u upisnik je upisano založno pravo upravo na traktoru  koji je tužitelj kupio ugovorom o kupoprodaji zaključenim sa M. J.

 

Dakle, tuženik je stekao založno pravo na traktoru po čl. 17. Zakona o upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbine vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima (NN 121/05) da je nakon što je tuženik svoje pravo zaloga upisao, taj upis postao po čl. 3. istog Zakona javni, pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, Zakon o upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbine vjerovnika na pokretnim stvarima i pravima, odredbu čl. 83. Ovršnog zakona koja se sukladno čl. 168. istog Zakona primjenjuje na odgovarajući način i u postupku ovrhe na pokretninama, dakle, ako se promijeni osoba vlasnika na stvari na kojoj je ovrhovoditelj stekao založno pravo ovrhovoditelj ima pravo na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika stvari radi naplate osigurane tražbine.

 

Žalbeni navodi da predmet zaloga u ugovoru tuženika i M. J. nije bio točno određen te da je FINA trebala odbaciti zahtjev za upis tog prava nije relevantan jer je relevantno samo to da je tužitelj stekao vlasništvo predmetnog traktora nakon što je prvo zaloga na istom bilo valjano sa svim podacima o traktoru već upisano u upisnik pa činjenicom tog upisa tužitelj se ne može pozivati na načelo savjesnosti i poštenja jer se pretpostavlja da je znao ili morao znati za činjenicu postojanja zaloga na predmetnoj stvari pošto je taj zalog bio upisan prije ugovora o kupoprodaji u upisnik FINA-e.

 

Iz navedenog razloga, kako je prvostupanjski sud na činjenično stanje koje za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja i nije sporno, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja to je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda temeljem čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

 

U Puli-Pola, 16.listopada 2017.

 

                                                                                                                                            Predsjednica vijeća

 

Meliha Bahtijarević-Pekić, v.r.