Poslovni broj: 1 Povrv-874/2015-10

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

 

 

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu tog suda Kseniji Flack-Makitan, na prijedlog sudske savjetnice Janje Topol, u pravnoj stvari tužitelja R. T. d.o.o., V., , OIB …, kojeg zastupa J. K., odvjetnik iz Z. o. u. J. K. i M. R., V., , protiv tuženika D.L.B. d.o.o., V., , OIB …, radi isplate iznosa od 31.925,00 kn, nakon glavne rasprave zaključene 6. rujna 2017. u prisutnosti zamjenice punomoćnika L. K., odvjetničke vježbenice u Z. o. u. J. K. i M. R.,  16. listopada 2017.,

             

p r e s u d i o   j e

 

I/              Održava se djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. T. iz Varaždina poslovni broj Ovrv-895/15 od 9. listopada 2015., u dijelu kojim je naloženo tuženiku D.L.B. d.o.o., V., , OIB …, isplatiti tužitelju R. T. d.o.o., V., , OIB …,, iznos od 30.300,00 kn sa zateznim kamatama koje na iznos od:

 

-                             4.300,00 kn teku od 7. svibnja 2015. pa do isplate,

-                             6.500,00 kn teku od 5. lipnja 2015. pa do isplate,

-                             3.250,00 kn teku od 23. lipnja 2015. pa do isplate,

-                             3.250,00 kn teku od 16. srpnja 2015. pa do isplate,

-                             1.625,00 kn teku od 25. srpnja 2015. pa do isplate,

-                             6.500,00 kn teku od 30. kolovoza 2015. pa do isplate,

-                             4.875,00 kn teku od 26. kolovoza 2015. pa do isplate,

 

i to do 31. srpnja 2015. po referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena,

 

te u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 86,56 kn sa zateznim kamatama koje teku od 9. listopada 2015. do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena,

 

sve u roku od osam dana.

 

II/              Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. T. iz V. poslovni broj Ovrv-895/15 od 9. listopada 2015., u dijelu kojim je naloženo tuženiku D.L.B. d.o.o., V., , OIB …, isplatiti tužitelju R. T. d.o.o., V., , OIB …,,

 

-              iznos od 1.625,00 kn sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 30. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena,

 

te u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 kn te predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 975,00 kn, oba sa zateznim kamatama koje teku od 9. listopada 2015. do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena,

 

sve u roku od osam dana, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

 

III/              Nalaže se tuženiku D.L.B. d.o.o., V., , OIB …, isplatiti tužitelju R. T. d.o.o., V., , OIB …,, trošak parničnog postupka u iznosu od 3.169,00 kn u roku osam dana, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 12,00 kn kao neosnovan.

 

i

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. T. iz V. poslovni broj Ovrv-895/15 od 9. listopada 2015., u dijelu kojim je naloženo tuženiku D.L.B. d.o.o., V., , OIB …, isplatiti tužitelju R. T. d.o.o., V., , OIB …,, nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 9. listopada 2015. godine do 31. srpnja 2015. po referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena,

 

sve u roku od 8 dana, te se utvrđuje da je u tom dijelu tužba povučena.

 

Obrazloženje

 

Na prijedlog tužitelja od 28. rujna 2015. javni bilježnik S. T. iz V. donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-895/15 od 9. listopada 2015., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 31.925,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od zakašnjenja tuženika kao dužnika do isplate, kao i naknaditi mu nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.161,56 kn sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 975,00 kn, sve u roku od osam dana, te je pritom određena ovrha radi namirenja te tražbine.

Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor (list 13) u kojem je naveo da prigovor podnosi iz razloga što je iz njegove salda-konti kartice za tužitelja vidljiv iznos salda od 27.050,00 kn, dok je 4.200,00 kn plaćeno na konto dobavljača usluge, da nije primio račun koji se nalazi u privitku prijedloga za ovrhu, da nije dobio odobrenje po računu broj 1371/REG/2015, iz razloga što je za taj datum usluge već dobio račun broj 1221/REG/2015, radi čega se ne slaže s visinom tražbine. Također je naveo da je sa tužiteljem dogovorio da će iduća faktura biti umanjena za neosnovano obračunat iznos od 1.625,00 kn.

Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Povrv-874/15-4 od 3. svibnja 2017. stavio rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha izvan snage i ukinuo je provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

Tužitelj je u podnesku od 8. kolovoza 2017. (list 23 do 25) naveo da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o marketinškoj suradnji broj 139/2015 sklopljenog 10. travnja 2015., temeljem kojeg je tužitelj tuženiku pružio usluge oglašavanja u novinskom mediju Regionalnom tjedniku, a tuženik se za preuzete usluge obvezao tužitelju platiti određenu naknadu. Tuženiku tužitelju nije platio pruženu uslugu, te neplaćeni iznos naknade tužitelj potražuje u ovom postupku. Za izvršene usluge tužitelj je tuženiku izdao: račun R1 br. 703/REG/2015 od 21. travnja 2015. u visini od 4.875,00 kn, račun R1 br. 860/REG/2015 od 5. svibnja 2015. u visini od 6.500,00 kn, račun R1 br. 1023/REG/2015 od 2. lipnja 2015. u visini od 3.250,00 kn, račun R1 br. 1197/REG/2015 od 30. lipnja 2015. u visini od 3.250,00 kn, račun R1 br. 1221/REG/2015 od 9. srpnja 2015. u visini od 1.625,00 kn, račun R1 br. 1371/REG/2015 od 30. srpnja 2015. u visini od 8.125,00 kn, račun R1 br. 1555/REG/2015 od 28. kolovoza 2015. u visini od 4.875,00 kn.              Tužitelj je naveo da je iz izvoda otvorenih stavki koje je u spis dostavio tuženik razvidno da je tuženik sve utužene račune primio, kao i da tuženik nikada nije prigovorio utuženim računima.

Tužitelj je istaknuo da je tuženik prije podnošenja prijedloga za ovrhu, dana 26. kolovoza 2015. djelomično platio tražbinu po računu broj 730/REG/215, i to u iznosu od 575,00 kn, te tužitelj u ovom postupku potražuje preostali nepodmireni iznos po navedenom računu. Nadalje je naveo da je tuženik nakon primitka rješenja o ovrsi, dana 12. studenog 2015., tužitelju s osnova utuženog dugovanja uplatio iznos od 2.000,00 kn, radi čega je tužitelj izvršio uračunavanje sukladno čl. 172. ZOO, te je djelomično povukao tužbeni zahtjev za navedeni iznos u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka. O djelomičnom povlačenju tužbe sud je donio posebno rješenje temeljem čl. 193. st. 2. ZPP.

Tuženik se tijekom postupka nije očitovao na navode i dokaze tužitelja, niti se odazvao na poziv suda da pristupi na zakazano ročište.

 

Iz stanja spisa proizlazi da između stranaka nije sporan pravni osnov tražbine, odnosno činjenica da su stranke bile u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj pružao tuženiku usluge oglašavanja u R. t..

 

Između stranaka je sporna visina tražbine, odnosno da li je dio tražbine tužitelja podmiren i za koji iznos, budući da tuženik tvrdi da je tražbinu podmirio u iznosu od 4.200,00 kn, zatim da li je tužitelj dva puta izdao račun za istu uslugu pruženu 7. srpnja 2015. te da li su stranke ugovorile umanjenje tražbine za račun izdan u kolovozu 2015. za iznos od 1.625,00 kn.

 

Tijekom postupka sud je izvršio uvid u račune broj 703/REG/2015, 860/REG/2015, 1023/REG/2015, 1197/REG/2015, 1221/REG/2015, 1371/REG/2015, 1555/REG/2015 (list 4 do 10), salda konti karticu (list 14), račune broj 1371/REG/2015 i 1221/REG/215 (list 15 do 16), izvod iz otvorenih stavki (list 34), ugovor o marketinškoj suradnji broj 139/2015 sklopljenog 10. travnja 2015. (list 35 do 38). Sud nije od porezne uprave pribavljao podatke o korištenju prava na odbitak pretporeza, nije saslušao svjedoka (čiji podaci nisu niti dostavljeni u spis) te nije proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje, jer je odluku mogao donijeti na temelju isprava u spisu.

 

Tužbeni zahtjev odnosi se na neplaćene naknade za izvršene usluge objave oglasa koje je tužitelj izvršio za tuženika u novinskom mediju R. t., i to 14., 21. i 28. travnja 2015., u svibnju 2015., 2., 9., 16., 23. i 30. lipnja 2015., 7., 14., 21. i 28. srpnja 2015., te u kolovozu 2015. Navedeni pravni odnos predstavlja ugovor o djelu uređen čl. 590. ZOO, kojim se izvođač obvezuje obaviti za naručitelja određeni posao, a naručitelj se obvezuje platiti izvođaču naknadu za izvedeni posao.

 

Tuženik nije niti u prigovoru, a niti po dostavi navoda i isprava koje je u spis dostavio tužitelj, osporio činjenicu da je tužitelj za tuženika objavio oglase 14., 21. i 28. travnja 2015., u svibnju 2015., 2., 9., 16., 23. i 30. lipnja 2015., 7., 14., 21. i 28. srpnja 2015. te u kolovozu 2015.

 

Vezano za navode tuženika o tome da je tužitelju djelomično podmirio tražbinu u ukupnom iznosu od 4.200,00 kn, ističe se da je teret dokazivanja ovih činjenica bio na tuženiku. Tuženik je u spis kao dokaz dostavio samo izvod iz otvorenih stavki (list 14), u kojem je navedeno da je tuženik tužitelju platio iznos od 575,00 kn 26. kolovoza 2015., a što je potvrdio i sam tužitelj (list 25) te navedeni iznos nije niti utužen. Nadalje, u izvodu je navedeno da je tuženik tužitelju uplatio daljnji iznos od 2.000,00 kn dana 19. kolovoza 2015., nakon čega je tužitelj (list 25) učinio nespornim primitak daljnjeg iznosa od 2.000,00 kn, no naveo je da mu je isti uplaćen tek 12. studenog 2015. (list 25), te je temeljem ove uplate umanjio tužbeni zahtjev.

 

Vezano za iznos od 1.625,00 kn, u izvodu iz otvorenih stavki tuženika navedeno je da je isti plaćen 26. kolovoza 2015., no ujedno u prigovoru tuženik proturječno i sam navodi da se radi o iznosu koji je između stranaka bio sporan te za koji mu je tužitelj navodno obećao da će umanjiti račun za kolovoz 2015. Osim izvoda iz otvorenih stavki tuženik u spis nije dostavio nikakve druge dokaze kojima bi dokazao ovu uplatu. Naime, izvod iz otvorenih stavki tuženika ovaj sud ne cijeni dostatnim dokazom kojim bi bila utvrđena činjenica podmirenja računa tužitelja u daljnjem iznosu od 1.650,00 kn, budući da se radi o jednostranoj ispravi koju je sastavio tuženik. Tuženik je, da bi dokazao činjenicu podmirenja duga iznad iznosa koje je priznao i sam tužitelj, morao predložiti dokaz koji bi bio odgovarajući za utvrđivanje ovih činjenica, primjerice potvrdu o uplati, a koji tuženik nije dostavio. Slijedom navedenog, sud je primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP) koja pravila obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

 

Nadalje, vezano za navode tuženika da su stranke dogovorile umanjenje tražbine za koju je izdan račun za kolovoz za iznos od 1.625,00 kn, tuženik je ovu činjenicu također bio dužan dokazati, a radi dokazivanja iste nije predlagao nikakve dokaze.

 

Slijedom navedenog, budući da je tužitelj ispravama dokazao svoju tražbinu, te budući da tuženik nije dokazao svoje navode o djelomičnom podmirenju utužene tražbine tužitelja iznad iznosa od 2.000,00 kn, sud je primijenio pravilo o teretu dokazivanja te je utvrdio tražbinu tužitelja osnovanom u iznosu od 30.300,00 kn temeljem čl. 590. ZOO te je u tom dijelu platni nalog održao na snazi sukladno čl. 451. st. 3. ZPP. Tuženik je obvezan na isplatu utuženog iznosa sa zateznim kamatama dosuđenima do 31. srpnja 2015. u skladu s čl. 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 71/15, dalje u tekstu ZFPPN), a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate u skladu s čl. 29. ZOO, radi zakašnjenja s ispunjenjem obveze temeljem čl. 183. ZOO.

 

Međutim, vezano za prigovor tuženika da je tužitelj dva puta obračunao tuženiku istu uslugu, odnosno da je računom broj 1221/REG/215 obračunao jednu objavu oglasa u oglasnom prostoru na ½ strane koja je objavljena 7. srpnja 2015., a da je zatim istu uslugu ponovo obračunao u računu broj 1371/REG/215, sud utvrđuje ovaj prigovor tuženika osnovanim. Iz navedenih računa razvidno je da je u oba računa navedeno da su izdani, između ostalog, za uslugu objave oglasa u oglasnom prostoru na ½ strane od 7. srpnja 2015., iz čega proizlazi da je ista usluga obračunata dva puta.

 

Teret dokaza je bio na tužitelju da sudu dokaže odlučnu činjenicu da je tuženik od tužitelja naručio objavu upravo takvih dvaju oglasa za isti dan, 7. srpnja 2015., kao i da je tužitelj objavio dva oglasa na ½ strane za tuženika 7. srpnja 2015.. Tužitelj o tome nije u spis dostavio nikakve dokaze, te je sud primijenio pravilo o teretu dokazivanja i odbio zahtjev tužitelja u tom dijelu u iznosu od 1.625,00 kn, koji se odnosi na dio tražbine po računu broj broj 1371/REG/215, kao neosnovan. Sud je sukladno tome odbio i zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na navedeni iznos teku od 30. kolovoza 2015., kao od prvog dana nakon dana dospijeća računa broj 1371/REG/215.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP, jer tužitelj nije uspio u sporu samo s neznatnim dijelom svog zahtjeva, te sukladno čl. 158. ZPP, jer je tužitelj djelomično povukao tužbu odmah nakon što je tuženik djelomično udovoljio zahtjevu tužitelja.

 

Odluku o troškovima postupka ovrhe sud je donio primjenom čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16) i čl. 451. st. 3. ZPP, održavši na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na naknadu troška tužitelju od strane tuženika u iznosu od 86,56 kn, a koji se sastoji od troška javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 836,56 kn, obračunat u skladu sa Pravilnikom o nagradama i naknadi troška javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11, 114/12) i na odvjetnički trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.250,00 kn obračunat sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) umanjen za 2.000,00 kn nakon djelomičnog povlačenja tužbenog zahtjeva, te umanjen za nepriznat trošak u iznosu od 75,00 kn. Sud je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP ukinuo djelomično ovaj platni nalog i odbio dio zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 75,00 kn koji se odnosi na trošak dostave javnog bilježnika i paušalni odvjetnički trošak, jer nastanak ovih troškova nije ničime dokumentiran, te predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 975,00.

Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.169,00 kn, koji se odnosi na trošak sastava podneska od 4. kolovoza 2017. u iznosu od 1.250,00 kn (tbr. 8.1.), trošak zastupanja na ročištu 6. rujna 2017. (tbr. 9.1.) u iznosu od 1.250,00 kn, te na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 669,00 kn. Tužitelju nije priznat trošak dostave podneska od 4. kolovoza 2017. tuženiku u iznosu od 12,00 kn, jer isti nije ničim dokumentiran.

 

V., 16. listopada 2017.

 

 

Sudac:

 

Ksenija Flack-Makitan, v. r.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od osam dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od osam dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u četiri istovjetna primjeraka. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

DNA:

- ZOU J. K. i M. R., V.,

- D.L.B. d.o.o., V.