7. Pr-251/16-16

                                                                                                                                                     7. Pr-251/16-16

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Slavonski Brod

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u S.B., OIB:..., po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. T. iz S. B., OIB:...,  zastupanog po punomoćnici V. B. odvjetnici iz S. B., protiv tuženika D. z. S. B., S. B., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz ZOU I. Đ. V. & K. B. iz S. B., radi utvrđenja, nadnevka 30. kolovoza 2017., na pripremnom ročištu održanom u nazočnosti tužitelja sa punomoćnicom, te punomoćnice tuženika odvjetnice I. Đ. V., nadnevka 16. listopada 2017. godine,    

 

r i j e š i o  j e

 

             

Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora br. 664-7/016 od 18. 11. 2016. godine tuženika D. z. S. B., OIB..., kojim je tužitelju I. T. iz S. B.,  OIB..., otkazao ugovor o radu sklopljen dana 12. 07. 2016. godine, nema učinak odluke o razrješenju dužnosti ravnatelja sukladno članku 44. Zakona o ustanovama, odnosno članku 62. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, te da I. T. nije razriješen dužnosti ravnatelja tuženika D. z. S. B.

 

              Utvrđuje se da I. T. iz S. B., OIB...  i dalje ravnatelj tuženika D. z. S. B., OIB....

 

              Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe. "

 

 

Nalaže se tužitelju I. T. iz S. B., OIB:..., da tuženiku D. z. S. B., S. B.,OIB:..., naknadi troškove ovoga parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn, sve u roku od 8 dana.

 

              Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku.

 

                                                                Obrazloženje

 

              Tužitelj je utužio tuženika radi utvrđenja navodeći u tužbi da mu je dana 22. prosinca 2016., uručena Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora broj: 664-7/016 od 18. studenog 2016., kojom mu je otkazan ugovor o radu na poslovima ravnatelja D. z. u S. B., sklopljen dana 12. srpnja 2016. godine. Uvidom u obrazloženje te Odluke, vidljivo je da mu se otkazuje ugovor o radu zbog toga što je rješenjem Visokog trgovačkog suda od 11. kolovoza 2016., ukinuto rješenje kojim je on-tužitelj bio upisan u sudski registar, te je brisan iz sudskog registra sa danom 28. rujna 2016. godine, pa da stoga proizlazi da više ne može obnašati dužnost ravnatelja, tj. zastupati i predstavljati D. z. na zakonit način, niti obavljati poslove ravnatelja temeljem ugovora o radu od 12. srpnja 2016. godine. Tužitelj je nadalje naveo da je na dužnost ravnatelja imenovan Odlukom Upravnog vijeća D. z. S. B. od dana 19. lipnja 2015., na razdoblje od 4 godine sa početkom mandata od 1. kolovoza 2016., koju odluku je tuženik opozvao svojom Odlukom od 15. srpnja 2015. godine. Protiv Odluke tuženika od 15. srpnja 2015., uložio je zahtjev za zaštitu prava i tužbu kod ovoga suda. Presudom ovoga suda br. Pr-138/2015 od 23. prosinca 2015., usvojen je njegov tužbeni zahtjev te je Odluka tuženika od 15. srpnja 2015., utvrđena nezakonitom, a Županijski sud u R. je odbio žalbu tuženika presudom broj Gž R-36/2016 od 24. veljače 2016. godine. Smatra da je posljedica tih odluka da je sudskim putem utvrđeno da je njegovo imenovanje ravnateljem, zakonito, te da ima pravo obnašati tu dužnost. Nakon pravomoćnosti i ovršnosti presuda, započeo je s obnašanjem dužnosti ravnatelja D. z. S. B., dana 14. srpnja 2016., te je i upisan u sudskom registru kao ravnatelj ustanove dana 30. lipnja 2016. godine. Osim toga, tužitelj je naveo da se imenovanje i prestanak dužnosti mandata ravnatelja ustanove uređuje Zakonom o ustanovama, te dijelom i Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, te je jedini način prestanka mandata ravnatelja ustanove, prije isteka mandata, razrješenje. Tužitelj je citirao odredbu čl. 44. Zakona o ustanovama, te je naveo da nije zaprimio nikakav dokument temeljem kojega se pokreće postupak razrješenja, nije mu dana mogućnost da se izjasni o razlozima za razrješenje niti je zaprimio odluku Upravnog vijeća tuženika da je razriješen. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu sa ponudom izmijenjenog ugovora temeljem koje mu je otkazan ugovor o radu na poslovima ravnatelja tuženika vidljivo je da se niti ta odluka ne poziva na bilo kakvu raniju odluku Upravnog vijeća kojom bi bio razriješen dužnosti ravnatelja. Smatra da pobijana odluka polazi od pogrešnog tumačenja načina prestanka mandata ravnatelja, obzirom da je čl. 38. Zakona o ustanovama propisano da ravnatelja bira i razrješava upravno vijeće, kao i da činjenica što je iz formalnog razloga odbijen njegov upis u sudski registar kao osobe ovlaštene za zastupanje, nije dovoljna da bi prestao biti ravnateljem tuženika. Napose je tužitelj naveo da ne postoji bilo koji razlog naveden u čl. 44. Zakona o ustanovama zbog kojih bi mogao biti razriješen dužnosti ravnatelja, te da u ostalom nema niti akta o razrješenju.        

 

              Temeljem navedenog, tužitelj je predložio da ovaj sud nakon provedenog postupka donese presudu pobliže opisanu u izreci ovoga rješenja.

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornim da je tužitelju dana 22. prosinca 2016., uručena Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 18. studenog 2016., kojom je tužitelju otkazan ugovor o radu na poslovima ravnatelja tuženika, a učinjeni su nespornim i navodi iz obrazloženja te Odluke. Tuženik je učinio nespornim i da je tužitelj na dužnost ravnatelja imenovan Odlukom Upravnog vijeća od 19. lipnja 2015., koja Odluka je opozvana Odlukom od 15. srpnja 2015., povodom čega je tužitelj podnio tužbu kod ovoga suda u svezi koje su donesene presude br. Pr-138/2015 od 23. prosinca 2015. i Gž R-36/2016 od 24. veljače 2016. godine.

Međutim, tuženik je naveo da navedenim presudama nije utvrđeno da upravo tužitelj ima pravo obnašati dužnost ravnatelja, te da je tužitelj sam sebi to tako protumačio. Tužitelj nije započeo sa obnašanjem dužnosti ravnatelja pravomoćnošću citirane odluke, niti su te odluke stekle svojstvo ovršnosti. Odbio je tuženik vratiti tužitelja na funkciju ravnatelja temeljem tih presuda jer iste nemaju kondemnatorni nalog već su samo deklaratorne naravi, te po njima nije bio dužan postupiti. Temeljem tih odluka, tužitelj se nezakonito upisao u sudski registar kao zastupnik ustanove, pa je tuženik naveo da u tom trenutku nije imao izbora jer nije želio napraviti štetu ustanovi, pa je tužitelja vratio na mjesto ravnatelja, odnosno tužitelj se sam vratio, nezakonitim upisom u registar. Predsjednik Upravnog vijeća M. T. je na odluku sudskog registra kojom dopušta upis tužitelja, uložio žalbu koja je uvažena, te je upis tužitelja poništen. Nadalje je tuženik naveo da je rješenjem Visokog trgovačkog suda br. Pž-5373/2016-2 od 11. kolovoza 2016., poništen upis tužitelja kao zakonskog zastupnika ustanove, pa dakle tužitelj brisanjem iz sudskog registra više nema ovlasti zastupati ustanovu, a posljedično tome mu je i otkazan ugovor o radu. Presude koje je tužitelj ishodio su deklaratorne naravi, te ne predstavljaju isprave temeljem kojih se on  može upisati kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, niti temeljem istih tužitelj može pokrenuti ovršne postupke radi vraćanja na radno mjesto ravnatelja, a odluka temeljem koje je imenovan od 19. lipnja 2015., nema pravni učinak jer je starija od godinu dana.

Dakle, kako tužitelj nema nikakvih isprava temeljem kojih može obnavljati funkciju ravnatelja, tuženik je postavio pitanje da zašto bi ga onda  i razriješio dužnosti ravnatelja, te je učinio nespornim da u konkretnom slučaju do razrješenja nije došlo.

Tuženik je istakao da predmetna tužba nema smisla jer tužitelj nema pravni interes za ulaganje takve tužbe, jer ne postoji odluka o razrješenju niti odluka o imenovanju, koja bi proizvodila pravne učinke i koju bi trebalo staviti van snage, a jasno je i neupitno da odluka o otkazu nema učinak razrješenja, kao i činjenica da sud ne može utvrđivati tko je ravnatelj kod tuženika jer tu ovlast jedino ima Upravno vijeće.

 

              Slijedom navedenog, tuženik je predložio da se tužba tužitelja odbaci kao nedopuštena, a podredno odbije kao neosnovana.

 

U pismenom podnesku od 29. kolovoza 2017., tužitelj je između ostaloga naveo da sukladno Zakonu o ustanovama i Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, mandat ravnatelja ustanove može prestati samo na zahtjev izabranog ravnatelja i razrješenjem sa dužnosti ravnatelja, a on takav zahtjev nije podnio, pa je jedini način prestanka obavljanja dužnosti ravnatelja, bilo njegovo razrješenje. Stoga je naveo da ima interes da se ta činjenica utvrdi, jer on vodi drugi postupak kojim traži utvrđenje nezakonitosti otkaza ugovora o radu. Tužitelj je naveo i da je iz odgovora na tužbu vidljivo da je tuženik priznao činjenicu da ga nije razriješio dužnosti ravnatelja, pa smatra da je tuženik time priznao njegov tužbeni zahtjev.    

 

Na pripremnom ročištu održanom dana 30. kolovoza 2017., tužitelj je naveo da u cijelosti ostaje kod tužbenog zahtjeva.

 

Tuženik je predložio da se tužbeni zahtjev odbaci kao nedopušten jer tužitelj traži utvrđenje činjenica, slijedom čega nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe. Tuženik je istakao i prigovor litispendencije, navodeći da tužitelj u drugom sporu koji se vodi kod ovoga suda pod br. Pr-253/16, pobija odluku o otkazu. Napose, tuženik je u spis predao Odluku Upravnog vijeća od 9. svibnja 2017. i rješenje Trgovačkog suda od 28. lipnja 2017., iz kojih je razvidno da je imenovana nova ravnateljica tuženika, L. G. koja je stupila na dužnost dana 12. lipnja 2017. godine. Istakao je i da je presuda Općinskog suda u S. B. br. K-445/14-15 od 5. prosinca 2016., postala pravomoćna dana 2. ožujka 2017., što je dokaz da tužitelj ne može biti ravnatelj tuženika kako to tužbom traži jer osoba koja je pravomoćno kazneno osuđena, to ne može biti, što je propisano Statutom tuženika.  

 

Konstatirano je na pripremnom ročištu da je tužitelj kod ovoga suda podnio tužbu radi utvrđenja nezakonitom, odnosno radi poništenja Odluke Upravnog vijeća tuženika od 18. studenog 2016., kojom mu je otkazan ugovor o radu sklopljen između njega i tuženika dana 12. srpnja 2016., uz ponudu za sklapanje novog ugovora o radu, a koji predmet se vodi pod br. Pr-253/16. U tome predmetu tužitelj predlaže i donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku da s njim sklopi ugovor o radu za poslove ravnatelja do isteka mandata na koji je izabran, tj. do 31. srpnja 2019., sukladno sadržaju, pravima i obvezama iz ugovora o radu od 12. srpnja 2016., te kojom će se naložiti tuženiku da ga vrati na poslove ravnatelja.

 

Sve navedeno proizlazi iz tužbe koju je podnio tužitelj u predmetu br. Pr-253/16, preslik koje tužbe je priložen ovome spisu.

 

Osim toga, konstatirano je i da je tužitelj osobno podnio prijavu za upis u sudski registar za osobu ovlaštenu za zastupanje tuženika, povodom koje prijave je Trgovački sud u O., Stalna služba u S. B. donio rješenje br. Tt-16/5077 od 30. lipnja 2016., kojim je  tužitelj upisan u sudski registar kao ravnatelj tuženika, a koju dokumentaciju je tužitelj dostavio u predmetni spis (str. spisa 33-40).

 

Navedeno rješenje Trgovačkog suda od 30. lipnja 2016., nesporno je ukinuto rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-5373/2016-2 od 11. kolovoza 2016., te je odbačena prijava za upis tužitelja u sudski registar kao ravnatelja tuženika, slijedom čega je tužitelj brisan iz sudskog registra sa danom 28. rujna 2016., što je razvidno iz rješenja Visokog trgovačkog suda RH, koje je također tužitelj dostavio u spis (str. spisa 7-10). U obrazloženju toga rješenja je navedeno da Odluka o izboru i imenovanju ravnatelja I. T., od 19. lipnja 2015., ne proizvodi pravne učinke jer je starija od godinu dana, zatim da je navedena prijava za upis od 20. lipnja 2016., podnesena od strane neovlaštene osobe, tj. od I. T., dana 20. lipnja 2016., kada isti više nije bio ovlašten zastupati D. z., te da presude Općinskog suda u S. B. br. Pr-138/15-13 od 23. prosinca 2015. i Županijskog suda u R. br. Gž R-36/2016-2 od 24. veljače 2016., nisu isprave u smislu Zakona o sudskom registru koje bi predstavljale pravno relevantnu osnovu za upis I. T. kao zastupnika ustanove D. z. S. B.

 

Nakon provjere na kaznenom upisniku ovoga suda, na pripremnom ročištu održanom dana 30. kolovoza 2017., konstatirano je da je presuda  Općinskog suda u S. B. br. K-445/14-15 od 5. prosinca 2016., kojom je I. T. proglašen krivim za kaznena djela protiv službene dužnosti-zlouporabe položaja i ovlasti, postala pravomoćna dana 2. ožujka 2017., a koja presuda priliježe spisu (str. spisa 94-104). 

 

Prema odredbi čl. 288. st. 1. Zakona o parničnom postupku (N.N. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) na pripremnom ročištu najprije se raspravlja o pitanjima koja se odnose na smetnje za daljnji tijek postupka, bilo da je sud nakon ispitivanja tužbe odgodio rješavanje tih pitanja bilo da su ona pokrenuta u odgovoru na tužbu ili na pripremnom ročištu. O tim se pitanjima mogu na pripremnom ročištu izvoditi dokazi kad je to potrebno.

 

Obzirom na opisane navode, ovaj sud je na pripremnom ročištu odlučio da će prije zaključenja prethodnog postupka, povodom prigovora tuženika odlučiti o pitanjima koja se odnose na smetnje za daljnji tijek postupka, a to su da li tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe za utvrđenje, te da li je osnovan istaknuti prigovor litispendencije.

 

Prema odredbi čl. 187. st. 1. i 2. ZPP-a, tužitelj tužbom za utvrđenje može tražiti da sud utvrdi postojanje ili nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a takva tužba se može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istoga odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

 

              Pravni interes u procesnom smislu neophodan je čimbenik deklaratorne pravne zaštite koja se u pravilu pruža prije nego što je do povrede prava uopće došlo.

 

              O postojanju pravnog interesa zavisi dopuštenost svake parnice, a izostanak istoga povlači za sobom nedopustivost vođenja parnice. Za dopustivost deklaratorne tužbe, tužitelj mora iznijeti tvrdnje da traži pravnu zaštitu određenog sadržaja jer je njegovo subjektivno pravo povrijeđeno ili ugroženo, te učiniti vjerojatnim da će njegov tužbeni zahtjev, ako bude usvojen, za njega predstavljati ostvarenje određene pravne koristi koju bez povoljne sudske odluke ne bi mogao ostvariti.   

 

Pravnog interesa nema ako je određenu pravnu zaštitu moguće ostvariti bez intervencije suda, zatim kada se i uz intervenciju suda ne bi mogao postići kvalitetno veći stupanj pravne zaštite od onoga koji je već ostvaren, te kada se određena zaštita po prirodi stvari ili po zakonu uopće ne bi mogla ostvariti jer je nemoguća i nedopuštena.

 

              Tužitelj, prema mišljenju ovoga suda, nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe za utvrđenje, jer niti u slučaju donošenja sudske odluke kojom bi se eventualno mogao usvojiti njegov tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari, on ne bi mogao postići veći stupanj pravne zaštite od one koju već ima. Naime, presuda, u smislu Zakona o sudskom registru (N.N. 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13, 93/14, 110/15), ne predstavlja pravno relevantnu osnovu temeljem kojih bi se tužitelj mogao upisati kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, a s tim u vezi napominje se i da je Odluka Upravnog vijeća tuženika od 19. lipnja 2015., kojom je bio imenovan ravnateljem tuženika, starija od godinu dana, a odredbom čl. 40. st. 8. Zakona o sudskom registru je propisano da isprave koje se podnose kao dokazi uz prijavu za upis u registarski sud, ne smiju biti starije od jedne godine. Bez upisa u sudski registar tužitelj ne može obavljati poslove radnog mjesta ravnatelja tuženika, pa stoga presuda kojom bi se eventualno moglo odlučiti u njegovu korist u ovoj parnici, za njega ne bi predstavljala ostvarenje određene pravne koristi, koju bez ove presude ne bi mogao ostvariti.

 

Nadalje se napominje da je čl. 26. do 33a. Statuta D. z. S. B. od 21. rujna 2011. (str. spisa 42-69), propisano koja osoba može biti ravnatelj D. z., postupak imenovanja i razrješenja ravnatelja, te poslovi ravnatelja. Između ostaloga, propisano je da se za ravnatelja ne može imenovati osoba ukoliko protiv iste postoji potvrđena optužnica ili je donesena presuda. U čl. 1. Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu D. z. od 30. studenog 2009., koja Odluka je objavljena na oglasnoj ploči tuženika dana 29. veljače 2016., izmijenjen je čl. 12. Pravilnika, te je između ostaloga tim člankom propisano da poslodavac određuje posebne uvjete za zapošljavanje, među kojima je i nevođenje kaznenog postupka protiv kandidata i nekažnjavanje. U čl. 1. Odluke o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji poslova u D. z. S. B. od 23. travnja 2015., koja Odluka je objavljena na oglasnoj ploči tuženika dana 29. veljače 2016., izmijenjen je čl. 10. toga Pravilnika, te je između ostaloga i tim člankom propisano da poslodavac određuje posebne uvjete za svako radno mjesto, među kojima je i nekažnjavanje, te nevođenje kaznenog postupka protiv kandidata i radnika, a za ravnatelja D. z. je propisano da za to radno mjesto ne može biti imenovana osoba niti s njom zasnovan radni odnos, odnosno sklopljen ugovor o radu, ako se protiv te osobe vodi kazneni postupak ili ako je osuđena za kaznena djela.                                     

 

              Tužitelj je presudom Općinskog suda u S. B. br. K-445/14-15 od 5. prosinca 2016., koja je postala pravomoćna dana 2. ožujka 2017., kada je potvrđena presudom Županijskog suda u O. br. Kž-25/17-4, proglašen krivim za dva kaznena djela protiv službene dužnosti-zlouporabe položaja i ovlasti-opisanih i kažnjivih po čl. 337. st.1. KZ/97 i čl. 291. st.1. KZ/11, te mu je izrečena uvjetna osuda. Stoga tužitelj ne ispunjava, aktima tuženika, propisani posebni uvjet za rad na radnom mjestu ravnatelja tuženika, a to je neosuđivanost za kazneno djelo.  

 

              Ako tužitelj pravnu zaštitu može ostvariti kondemnatornom tužbom, nema pravnog interesa za podnošenje deklaratorne tužbe. U konkretnom slučaju, a kako je već ranije navedeno, tužitelj je kod ovoga suda podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nezakonitom ili poništenja odluke o otkazu od 18. studenog 2016., u kojoj tužbi traži i da se naloži tuženiku da s njim sklopi ugovor o radu za posao ravnatelja i da ga vrati na poslove ravnatelja, a koja parnica se vodi pod br. Pr-253/16. Dakle, tužitelj od tuženika traži kondemnatornu pravnu zaštitu u toj parnici, što također isključuje postojanje njegovog pravnog interesa u odnosu na predmetnu tužbu za utvrđenje.  

 

Tužitelj, predmetnom tužbom ne traži niti utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja kakvog prava ili pravnog odnosa, niti istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave.

 

Deklaratornom tužbom, nije dopušteno tražiti utvrđenje činjenica. Tužba za utvrđenje činjenica nije predviđena niti ZPP-om, niti bilo kakvim drugim propisom. 

 

Pod točkom I. tužbenog zahtjeva, tužitelj traži utvrđenje da odluka kojom mu je otkazan ugovor o radu, nema učinak odluke o razrješenju dužnosti ravnatelja, te da on nije razriješen dužnosti ravnatelja tuženika.

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornim da odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju, nema učinak odluke o razrješenju tužitelja dužnosti ravnatelja, kao i da u konkretnom slučaju, do razrješenja tužitelja dužnosti ravnatelja, nije niti došlo, a jasno je vidljivo i iz same odluke o otkazu da ona nema učinak razrješenja. Sam tužitelj, u podnesku od 29. kolovoza 2017., navodi da ima pravni interes za utvrđenje opisanih činjenica, pa se dakle ovdje ne radi o utvrđenju postojanja prava ili pravnog odnosa ili pak istinitosti odnosno neistinitosti kakve isprave.

 

Pod točkom II. tužbenog zahtjeva, tužitelj traži da se presudom utvrdi da je on i dalje ravnatelj tuženika, koju činjenicu sud nije ovlašten utvrditi presudom, a da je tome tako proizlazi i iz tužbe koju je tužitelj podnio u spomenutoj parnici koja se vodi kod ovoga suda pod br. Pr-253/16,  kojom tužitelj traži kondemnatornu pravnu zaštitu.             

 

Dakle, zaštita koju tužitelj traži u ovoj pravnoj stvari nemoguća je i nedopuštena, ne postoji pravni interes tužitelja u odnosu na postavljene zahtjeve za utvrđenje, pa je sukladno odredbi čl. 288. st. 2. ZPP-a, tužbu tužitelja valjalo odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa.   

 

Prigovor litispendencije, nije osnovan. Odredbom čl. 194. st. 3. ZPP-a, propisano je da dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a u parnici koju je tužitelj pokrenuo protiv tuženika kod ovoga suda, koja se vodi pod br. Pr-253/16, tužitelj traži kondemnatornu pravnu zaštitu, a ne deklaratornu kao u ovoj parnici, pa se ne radi o istom tužbenom zahtjevu. 

 

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a, a odnosi se na trošak tuženika za sastav odgovora na tužbu po tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – dalje OT, u iznosu od 750,00 kn, zastupanje tuženika po punomoćnici na ročištu održanom dana 30. kolovoza 2017. po tbr. 9/1 OT u iznosu od 750,00 kn, te PDV u iznosu od 375,00 kn, a što sve ukupno iznosi 1.875,00 kn, koji trošak je u cijelosti osnovan i u skladu sa OT, pa ga je tuženiku valjalo dosuditi.

 

Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovome postupku temeljem čl. 16. st.1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (N.N. 74/95, 57/96, 137/02, (26/03), 125/11, 112/12, 157/13).

 

Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, riješeno je kao u izreci.

                           

 

U S. B., 16. listopad 2017.

 

                                                                                                                     S u t k i nj a :

 

                                                                                                         Mirjana Šebalj Meglajec v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja dozvoljena je žalba u roku od 8 dana po primitku prijepisa istog. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 istovjetna pisana primjerka pozivom na br. gornji.