- 1 -              II Kž 369/2017-4

Broj: II Kž 369/2017-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. D., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 21. rujna 2017. broj Kv-I-68/17 (K-8/17) o odbijanju prijedloga za određivanje istražnog zatvora i određivanju primjene mjere opreza, u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. D., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja odbijen je prijedlog državnog odvjetnika za određivanje istražnog zatvora protiv optuženog V. D.. Pod točkom II. izreke rješenja optuženom V. D. je na temelju članka 98. stavka 2. točaka 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) određena primjena mjere opreza obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi zadarskoj, II. Policijskoj postaji Z., svakog ponedjeljka u mjesecu u 10:00 sati i mjere opreza zabrane približavanja oštećenoj H. P., kćeri D. Z., , s prebivalištem u S., na razdaljinu do 30 metara, te je ujedno navedeno da naložene mjere opreza mogu trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti presude. Točkom III. izreke rješenja upozoren je optuženi V. D. da će mjere opreza, u slučaju nepridržavanja, biti zamijenjene istražnim zatvorom, a točkom IV. je odlučeno da će mjere kontrolirati službenici Policijske uprave zadarske, II. Policijske postaje Z., koji su dužni jednom mjesečno dostavljati Županijskom sudu u Zadru izvješće o provedbi naloženih mjera.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, bez izričitog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i da se protiv optuženog V. D. odredi istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se svrha istražnog zatvora protiv optuženog V. D. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. može s uspjehom ostvariti primjenom mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3. i 4. ZKP/08., odnosno obvezom javljanja jednom mjesečno određenoj službenoj osobi u II. Policijskoj postaji Z. te zabranom približavanja oštećenoj H. P. na udaljenost manju od 30 metara.

Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju žalbenim navodima državnog odvjetnika kojima traži preocjenu utvrđenih okolnosti, navodeći da se izrečenim mjerama opreza neće postići svrha zbog koje je istražni zatvor protiv optuženog V. D. bio određen. Prema stavu državnog odvjetnika te mjere nisu učinkovita garancija otklanjanja iteracijske opasnosti na strani optuženika.

Naime, na strani optuženog V. D. doista postoje one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti upućuju na postojanje realne opasnosti da će on boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem novih, istih ili istovrsnih kaznenih djela. Te okolnosti proizlaze iz okolnosti i načina počinjenja kaznenog djela stavljenog mu na teret potvrđenom optužnicom, kao i podatka da je presudom Općinskog suda u Zadru broj K-932/10, koja je pravomoćna 7. prosinca 2013., već bio proglašen krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće te podatka da je nepravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zadru broj Pp 23 J-241/17 od 15. ožujka 2017. proglašen krivim što je 12. ožujka 2017. počinio prekršaj iz članka 20. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 137/09., 14/10. i 60/10.).

Unatoč postojanju opasnosti da će optuženik ponoviti kazneno djelo, i ovaj sud, a protivno navodima u žalbi državnog odvjetnika, smatra da se svrha mjere istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može ostvariti i primijenjenim mjerama opreza i to obvezom javljanja jednom mjesečno određenoj službenoj osobi u II. Policijskoj postaji Z. te zabranom približavanja oštećenoj H. P. na udaljenost manju od 30 metara. Pritom je prvostupanjski sud pravilno vrednovao činjenicu da je optuženik prema izvatku iz kaznene evidencije pravomoćno proglašen krivim za kazneno djelo koje nije niti isto niti istovrsno kaznenom djelu za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku. Ujedno je prvostupanjski sud pravilno cijenio i činjenicu da presuda Prekršajnog suda u Zadru nije pravomoćna, a razmatrao je i količinu i kakvoću (verbalnog) nasilja koje mu se prema činjeničnom opisu u tom postupku stavlja na teret. Uz navedene okolnosti, prvostupanjski sud je uzeo u obzir i činjenicu da optuženik više ne živi u zajedničkom domaćinstvu s oštećenicom, kao i da je zaposlen i s djecom uredno kontaktira.

Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti prigovorom žalitelja da podatak o novoj adresi stanovanja optuženika nije dokumentiran. Naime, iz spisa predmeta je vidljivo da optuženik na novoj adresi uredno prima pismena upućena sa suda i uredno se s iste adrese odaziva na pozive suda, pa se inzistiranje žalitelja na pisanom dokazu o tomu, uz sve ostale utvrđene okolnosti, sada pokazuje nepotrebnim.

Nadalje, iako je točan navod državnog odvjetnika da je ovaj sud ukinuo prethodna dva rješenja prvostupanjskog suda kojima je bila određena primjena mjera opreza, to također nije okolnost koja bi bila od utjecaja na pravilnost pobijane odluke. Naime, žalitelj ispušta iz vida da je ovaj sud prilikom ukidanja prethodnih odluka upućivao prvostupanjski sud na potrebu pravilnog utvrđenja i svestrane ocjene svrhe pojedine mjere opreza te njihovog oblika i količine. Postupajući prema navedenim uputama, prvostupanjski sud je u pobijanoj odluci pravilno utvrdio sve odlučne okolnosti te pravilno zaključio da su navedene mjere opreza u konkretnoj situaciji učinkovite za otklanjanje postojeće iteracijske opasnosti na strani optuženika. Pritom se napominje žalitelju da je odredbom članka 95. stavka 1. ZKP/08. propisana obveza suda da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

Budući da žalba državnog odvjetnika nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 13. listopada 2017.