- 1 -              II Kž 371/2017-4

Broj: II Kž 371/2017-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. Š. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točaka 1. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog T. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 26. rujna 2017. broj Kovm-5/17, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba okrivljenog T. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog T. Š., zbog dva kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. točaka 1. i 4. KZ/11. te protiv okrivljenog I. Š., zbog kaznenog djela neprijavljivanja počinjenja kaznenog djela iz članka 302. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog T. Š. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni T. Š. po branitelju, odvjetniku F. B., „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje "ukine ili preinači".

Žalba nije osnovana.

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, okrivljenik tvrdi da je sud propustio podrobno obrazložiti razloge koje smatra onim osobitim okolnostima koje upućuju na realnu i predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika. Također ističe da pobijano rješenje uopće nije obrazloženo u odnosu na ispunjenje dva od tri kumulativno propisana uvjeta za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. jer da ne sadrži razloge za zaključak da je istražni zatvor potreban radi neometanog odvijanja kaznenog postupka niti u čemu se sastoje osobito teške okolnosti počinjenja kaznenih djela. Time žalitelj upire na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Protivno tim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08., a za svoje je zaključke dao i odgovarajuće obrazloženje, tako da pobijano rješenje sadrži sve elemente propisane odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08., pa stoga nije u pravu žalitelj kada upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Naime, i prema ocjeni ovog suda, postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika prvostupanjski sud pravilno nalazi u okolnostima počinjenja djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, kao i njegovim postupcima nakon toga. Radi se o okolnostima u kojima se očituje okrivljenikova hladnokrvna organiziranost, bezosjećajnost i upornost, pa stoga i visok stupanj njegove kriminalne volje. Opravdano je prvostupanjski sud navedene okolnosti povezao i s rezultatima provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika, iz kojeg proizlazi da je okrivljenik osoba kod koje je dijagnosticirana zlouporaba više psihoaktivnih tvari, kao i duboki i trajni poremećaj ličnosti disocijalnog tipa. Prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra radi se o poremećaju ličnosti koje karakterizira grubo zanemarivanje osjećanja drugih osoba, naglašen manjak odgovornosti i nepoštivanja socijalnih normi, pravila i obaveza te vrlo niska tolerancija frustracije, kao i nizak prag za očitovanje agresije, uključujući nasilje, nepostojanje osjećaja krivnje ili nemogućnosti učenja na iskustvu (poglavito kazni), uz nedostatak empatije.

Imajući na umu značaj i brojnost istaknutih okolnosti, ocjena je i ovog suda da one upućuju na postojanje veće kriminalne količine okrivljenikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika. Pravilnost takvih zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti žaliteljevim isticanjem okrivljenikove ranije neosuđivanosti.

Protivno daljnjim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnoj situaciji i dalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog T. Š. i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 4. ZKP/08.

Naime, okrivljenik je prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv da je počinio dva kaznena djela teškog ubojstva iz članka 111. točaka 1. i 4. KZ/11. za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud također utvrdio da okolnosti počinjenja terećenih djela uvelike premašuju ionako teške okolnosti svojstvene kaznenim djelima teškog ubojstva iz članka 111. točaka 1. i 4. KZ/11. Naime, podignutom optužnicom okrivljeniku se stavlja na teret da je prvotno detaljno razradio plan izvedbe oba ubojstava, pokazujući pritom zavidnu mjeru hladnokrvne organiziranosti, a zatim sa stražnjeg sjedala automobila kojim je upravljala, usmrtio prvo majku pucajući joj u potiljak iz pištolja koji je prethodno otuđio iz očeva kućnog sefa, a nakon toga i oca koji mu je u djedovoj garaži bio okrenut leđima i s kojim je prvo neobvezno razgovarao, također hicem u potiljak iz istog pištolja. Pri tomu su djela za koja je osnovano sumnjiv počinjena prema okrivljeniku bliskim osobama, majki i ocu, iz motiva čija je vrijednost nemjerljiva u odnosu na vrijednost života roditelja. Stoga je opravdano zaključiti da se radi o okolnostima koje već postojeći zakonski opis kaznenog djela, koje je po svojoj prirodi ionako teško, čine znatno težim s obzirom na način počinjenja kaznenih djela, njihove posljedice i druge okolnosti koje, gledajući u cjelini, prelaze uobičajene okvire tih kaznenih djela, što je ovdje slučaj. Stoga je upiranje žalitelja da „činjenica da se radi o ubojstvu roditelja ne čini samo po sebi okolnosti koje su posebno teške, jer to niti sam zakon ne propisuje“ bez ikakvog utjecaja na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o posebno teškim okolnostima kaznenih djela.

Jednako tako, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da je primjena mjere istražnog zatvora neophodna zbog neometanog odvijanja postupka, zbog čega je u konkretnoj situaciji opravdano dati prednost javnom interesu da okrivljenik ostane u istražnom zatvoru pred njegovim osobnim pravom na slobodu. Naime, imajući na umu da se inkriminirani događaj zbio u relativno maloj sredini, kao i okolnost da je o inkriminiranom načinu postupanja okrivljenika javnost u više navrata izvještavana putem medija, očito je da se radi o takvom postupanju okrivljenika koje izaziva posebnu moralnu osudu i koje je iznimno osjetljivo za javnost, tako da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da bi puštanje na slobodu osobe za koju postoji osnovana sumnja da je počinila takva kaznena djela imalo za posljedicu stvaranje osjećaja uznemirenosti javnosti, kako u sredini u kojoj okrivljenik živi, tako i šire, što bi u konačnici dovelo do umanjenja ugleda i povjerenja u kazneno pravosuđe.

Budući da žalba okrivljenog T. Š. nije osnovana, a nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 13. listopada 2017.