1              Poslovni broj: Gž-1750/2016

 

 

Poslovni broj: Gž-1750/16

 

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Blaženki Rilov Ćurin, u pravnoj stvari tužiteljice M. T., žene Ž., iz S., ..., koju zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. R. i V. G. K., S., protiv tuženika: 1. L. P., žene P. K., 2. M. P. žene J. J., iz S., 3. P. P. pok. G., 4. A. P. pok. J., 5. P. P. mal. M., 6. K. P. pok. P., 7. B. P. J., 8. I. P. mal. J., 9. M. P. ud. M., 10. J. P. pok. M., 11. D. P. pok. M., 12. M. P. ud. J., 13. P. P. pok. J., 14. M. P. pok. J., 15. I. P. pok. J., 16. M. P. pok. J., 17. S. P. ud. J., 18. I. P. pok. J., 19. L. P. pok. J., 20. J. P. J., 21. I. P. mal. pok. L., 22. M. P. pok. L., 23. C. P. žene B. T., svi zastupani po privremenom zastupniku A. B. S., odvjetnici u S., 26. P. P. pok. J., iz S., H. 78, 27. K. P. ud. P., M. G., 28. A. O. rođ. P. pok. J., iz Ž., M. K. 10, 29. I. P. ud. I., iz S., M. 173, 30. V. T. pok. I., iz S., M. 173, 31. N. M. pok. I., iz S., M. 173, 32. G. K. B. pok. I. iz S., F. V. 5, 33. J. P. pok. J., iz S., P. S. 51, 34. N. J. iz G. M. bb, V., 35. A. J., iz G. M. bb, V., 36. G. P. pok. J., iz M. G. bb, V., 37. M. P. pok. J., iz M. G. bb, 38. J. P. pok. L., iz S., ... i 39. K. P. ud. A., iz S., ..., odlučujući o žalbama tužiteljice i tužene pod 39. protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj P-2938/09 od 4. veljače 2016., dana 13. listopada 2017.,

 

r i j e š i o  j e

 

I. Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-2938/09 od 4. veljače 2016. u dijelu koji se odnosi na tužene pod 14. M. P. pok. J., 16. M. P. pok. J., 27. K. P. ud. P., 28. A. O. rođ. P. pok. J., 33. J. P. pok. J., 34. N. J., 35. A. J., 36. G. P. pok. J. i 39. K. P. ud. A..

 

II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-2938/09 od 4. veljače 2016. u dijelu koji se odnosi na tužene: 1. L. P. ženu P. K., 2. M. P. ženu J., 3. P. P. pok. G., 4. A. P. pok. J., 5. P. P. mal. M., 6. K. P. pok. P., 7. B. P. J., 8. I. P. mal. J., 9. M. P. ud. M., 10. J. P. pok. M., 11. D. P. pok. M., 12. M. P. ud. J., 13. P. P. pok. J., 15. I. P. pok. J., 17. S. P. ud. J., 18. I. P. pok. J., 19. L. P. pok. J., 20. J. P. J., 21. I. P. mal. pok. L., 22. M. P. pok. L., 23. J. P. pok. J., 24. M. P. pok. J., 25. C. P., ženu B. T., 26. P. P. pok. J., 29. I. P. ud. I., 30. V. T. pok. I., 31. N. M. pok. I., 32. G. K. B. pok. I., 37. M. P. pok. J. i 38. J. P. pok. L., pa se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem prvostupanjskog suda broj P-2938/09 od 4. veljače 2016. utvrđeno je presumirano povlačenje tužbe u uvodno označenoj pravnoj stvari.

Protiv tog rješenja žalila se tužiteljica, pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se rješenje prvostupanjskog suda ukine u odnosu na tuženike naspram kojih je donesena djelomična presuda zbog ogluhe i  djelomična presuda na temelju priznanja.

 

I tužena 39. (u odnosu na koju je u ovoj parnici donesena presuda na temelju priznanja) se žalila protiv rješenja o povlačenju tužbe, ne navodeći određeno žalbene razloge, a niti je stavila prijedlog o naravi odluke drugostupanjskog suda kod odlučivanja o podnesenoj žalbi.

 

Žalbe su osnovane.

 

Prvostupanjski sud je rješenjem broj P-2938/09 od 10. prosinca 2015. pozvao tužiteljicu da u roku od 15 dana ispravi i dopuni tužbu, obzirom da ista ne sadrži osobne identifikacijske brojeve (dalje: OIB) stranaka. Ujedno je navedeno da ako tužba bude uređena u ostavljenom roku, da će se smatrati kako je ista podnesena onoga dana kada je prvi put bila podnesena, a ako ne bude vraćena u određenom roku, da će se smatrati da je tužba povučena, a ukoliko bude vraćena bez dopune, ista da će biti odbačena.

 

Kako tužiteljica nije postupila u skladu s nalogom prvostupanjskog suda, doneseno je pobijano rješenje u kojemu je utvrđeno da se tužba smatra povučenom.

 

U žalbi tužiteljice je prigovoreno da je prije donošenja pobijanog rješenja, prvostupanjski sud donio djelomičnu presudu zbog ogluhe u odnosu na tužene 14., 16., 27. i 36., te djelomičnu presudu na temelju priznanja u odnosu na tužene 28., 33. i 39., a tužiteljica da je povukla tužbu u odnosu na tužene 34. i 35.

 

Točni su naprijed izneseni žalbeni navodi tužiteljice, obzirom da je djelomičnom presudom zbog ogluhe i djelomičnom presudom na temelju priznanja broj P-2938/09 od 7. srpnja 2015. prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na tužene 14., 16., 27., 36., 28., 33. i 39. (djelomična presuda zbog ogluhe i djelomična presuda na temelju priznanja), dok je rješenjem broj P-2938/09 od 7. srpnja 2015. utvrđeno povlačenje tužbe u odnosu na tužene pod 34. i 35.

 

Ovaj drugostupanjski sud nije bio u mogućnosti (zbog slabo vidljivog i nečitkog rukopisa kojima su pisana imena tuženika i njihove adrese na dostavnicama priloženim spisu prvostupanjskog suda) utvrditi jesu li svima tuženima u odnosu na koje su donesene djelomična presuda zbog ogluhe i djelomična presuda na temelju priznanja, uredno dostavljene označene odluke. Međutim, ovaj sud smatra da u svakom slučaju, prvostupanjski sud nije mogao donijeti rješenje o presumiranom povlačenju tužbe kako u odnosu na one tužene spram kojih su donesene djelomična presuda zbog ogluhe i djelomična presuda na temelju priznanja, a ove odluke su postale pravomoćne, tako i u odnosu na one tužene spram kojih su donesene označene odluke, a za sada, nije moguće utvrditi jesu li postale pravomoćne. Naime, u odnosu na stranku spram koje je postupak pravomoćno završen, ne postoji mogućnost da sud donese rješenje o presumiranom povlačenju tužbe, a niti u odnosu na stranku spram koje je donesena presuda koja još nije postala pravomoćna, jer takva procesna situacija nije propisana odredbom članka 193. ZPP-a, a niti u nekom drugom članku toga Zakona.

Nadalje, povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena (članak 193. stavak 9. ZPP-a), što u konkretnom slučaju znači da, kada je tužiteljica povukla tužbu u odnosu na tužene 33. i 34. i to je utvrđeno rješenjem prvostupanjskog suda, tužbe u odnosu na te tuženike više ne egzistiraju, pa sud ne može u odnosu na iste, donositi rješenje o presumiranom povlačenju tužbe koje nema.

 

Radi izloženog prihvaćene su kao osnovane žalbe tužiteljice i tužene 39. (u odnosu na ovu potonju je donesena presuda na temelju priznanja, pa ista ima pravni interes za žalbu protiv rješenja kojim je u odnosu na istu utvrđeno presumirano povlačenje tužbe), te je temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, ukinuto rješenje prvostupanjskog suda u dijelu koji se odnosi na tužene 14., 16., 27., 28., 33., 34., 35., 36. i 39., a radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

Nadalje, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada je rješenjem broj P-2938/09 od 10. studenog 2015. vratio tužiteljici tužbu radi ispravka i dopune, obzirom da tužba ne sadrži OIB-e stranaka, uz zapriječene posljedice iz članka 109. u vezi sa člankom 106. ZPP-a.

 

U prvom redu je za navesti, da je tužba tužiteljice zaprimljena kod prvostupanjskog suda 25. srpnja 2006., kada još nije bio ni donesen, a niti je stupio na snagu Zakon o osobnom identifikacijskom broju ("Narodne novine", broj 60/08).

 

Nadalje, obveza unošenja OIB-a uz podatke stranaka, svjedoka i vještaka u parničnom postupku, propisana je Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 25/13, dalje u tekstu: ZID ZPP'13). U tom smislu Zakon o izmjenama i dopunama do tada važećeg Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 113/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst) sadrži nekoliko članaka (članak 10, članak 12, članak 26, članak 44, članak 48 i članak 77), a prema članku 102. stavka 1. i 2. toga Zakona iste se primjenjuju i na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu ZID ZPP'13, a ovaj potonji je stupio na snagu 1. travnja 2013., što znači i u konkretnom slučaju).

 

Međutim, niti jednom odredbom ZID ZPP'13, nije propisana obveza tužitelja da sudu dostavi OIB-e tuženika. U prilog tome govore članci 12. i 26. toga Zakona.

 

Naime, člankom 12. ZID ZPP'13, izmijenjen je stavak 2. članka 106. do tada važećeg Zakona o parničnom postupku, a isti glasi:

 

"Podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Podnesci osobito trebaju sadržavati: oznaku suda, ime, prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, osobni identifikacijski broj stranke koja podnosi podnesak, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnositelja."

 

Nadalje, člankom 26. ZID ZPP'13, je dodan iza članka 184. do tada važećeg Zakona o parničnom postupku članak 184. a koji glasi:

 

"Ako je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog izostanka ili presude zbog ogluhe, a sud ne raspolaže podatkom o osobnom identifikacijskom broju tuženika, sud će pribaviti taj podatak po službenoj dužnosti od Ministarstva financija, Porezne uprave.

Sud će postupiti prema odredbi stavka 1. ovoga članka i kad ne raspolaže podatkom o osobnom identifikacijskom broju fizičke, odnosno pravne osobe, a udovoljeno je uvjetima za donošenje odluke o izricanju novčane kazne toj fizičkoj, odnosno pravnoj osobi.

 

U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka Ministarstvo financija, Porezna uprava dužna je u roku od osam dana, na zahtjev suda, uz dostavu podataka o imenu, prezimenu i datumu rođenja ili broju osobne iskaznice za fizičke osobe, odnosno nazivu i matičnom broju pravne osobe, dati podatak o osobnom identifikacijskom broju."

 

Stoga, ovaj drugostupanjski sud smatra da nije bilo osnove za donošenje rješenja o vraćanju tužbe tužiteljici radi ispravka i dopune u smislu označavanja OIB-a ni ostalih tuženika, jer je njihove OIB-e prvostupanjski sud trebao utvrditi upitom tuženika kada su bili nazočni na ročištu, odnosno upitom Ministarstvu financija, Poreznoj upravi. Zato je donošenjem pobijanog rješenja u odnosu na ostale tuženike (a u odnosu na koje nisu donesene presuda zbog ogluhe i presuda na temelju priznanja te rješenje o povlačenju tužbe), prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi sa člankom 106. i člankom 109. stavak 4. ZPP-a, a to je bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite odluke u konkretnom slučaju.

 

Radi izloženog, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, ukinuto je pobijano rješenje prvostupanjskog suda i u dijelu koji se odnosi na tužene 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 15., 17., 18., 19., 20., 21., 22., 23., 24., 25., 26., 29., 30., 31., 32., 37. i 38. te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na daljnji postupak, a radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Splitu, 13. listopada 2017. godine