1

Poslovni broj: Gž Ovr-374/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Vidi Štefičić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja M. Ć. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima G. P., odvjetnici iz Z. i F. S., odvjetniku iz Z., protiv ovršenice V. O. H. iz Z., OIB: …, radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja ovrhom na mirovini ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj Ovr-7234/15-3 od 3. veljače 2016., 13. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj Ovr-7234/15-3 od 3. veljače 2016.

Obrazloženje

Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj Ovr-7234/15-3 od 3. veljače 2016. odbijen je prijedlog za ovrhu na mirovini ovršenika od 22. listopada 2015.

Protiv tog rješenja žalbu izjavljuje ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima.

Žalba nije osnovana.

Ovrhovoditelj ne navodi niti obrazlaže koje je to bitne povrede odredaba postupka počinio prvostupanjski sud, a ovaj sud ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi sa čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) koji Zakon se sukladno čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ) primjenjuje i u ovom postupku ne nalazi postojanje bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti.

Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Ovrhovoditelj je radi namirenja novčane tražbine, na temelju ovršne isprave i to presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9975/03 od 10. listopada 2007., a koja je postala pravomoćna i ovršna 18. rujna 2010., predložio ovrhu na mirovini ovršenika koju prima kod zavoda.

Odredbom čl. 196. OZ-a propisano je da se u ovrsi na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima primjenjuju odredbe odjeljka 1. do 3. ove glave, ako odredbama ovoga odjeljka nije drukčije određeno, a st. 1. čl. 197. OZ-a propisano je da se rješenjem o ovrsi na plaći određuje pljenidba određenog dijela plaće i nalaže poslodavcu koji ovršeniku ne isplaćuje plaću na račun kod banke da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati, odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja.

Prema odredbi čl. 203. OZ-a odredbe ovoga odjeljka na odgovarajući se način primjenjuju i na ovrhu na drugim stalnim novčanim primanjima ovršenika.

Budući ovrhovoditelj pri podnošenju prijedloga za ovrhu nije dostavio podatak iz kojeg bi proizlazilo da se ovršeniku mirovina ne isplaćuje na račun kod banke – to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo citirane odredbe čl. 196., čl. 197. st. 1. i čl. 203. OZ-a kada je odbio prijedlog za ovrhu.

Obavijest o vraćanju osnove za plaćanje agencije od 17. srpnja 2015. (list broj 26) ovrhovoditelj je podnio tek uz žalbu – pa neosnovano u žalbi ovrhovoditelj tvrdi da je tu ispravu podnio uz prijedlog za ovrhu, jer to ne proizlazi iz spisa – no međutim i iz te isprave ne proizlazi da ovršenikov dužnik zavod ovrhovoditelju ne isplaćuje mirovinu na račun kod banke – već iz te isprave proizlazi da zahtjev koji je ovrhovoditelj podnio agenciji nije u skladu s Pravilnikom o obliku i sadržaju zahtjeva za izravnu naplatu, te je ovrhovoditelj upozoren da izravnu naplatu putem agencije može predložiti samo ako je ovršna isprava postala ovršna nakon 15. listopada 2012.

Radi navedenog, kako ne postoje žalbeni razlozi, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko pobijano rješenje.

Bjelovar, 13. listopada 2017.