5 Gž-938/17-2

                                                                                                                                     5 Gž-938/17-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

                                                       

                                           R E P U B L I K A  H R V A T S K A

                                             

                                                     R J E Š E N J E

                                                                     

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja T. O. d.d. , OIB:…, zastupan po punomoćnici D. L., protiv tuženika J. L., OIB:…, zastupan po punomoćniku K. P., odvjetniku iz K., radi regresne isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 7. ožujka 2017. godine poslovni broj Povrv-364/12, dana 13. listopada 2017. godine,

 

                                                        r i j e š i o  j e

             

              Uvažava se žalba tužitelja T. O. d.d. te se ukida presuda Općinskog suda u Koprivnici od 7. ožujka 2017. godine poslovni broj Povrv-364/12 i predmet vraća istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave pred drugim sucem/sutkinjom pojedincem.

 

Obrazloženje

 

Uvodnom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice M. O. iz K. br. Ovrv-216/12 od 1.6.2012.g. ukida se u cijelosti a kojim se nalaže tuženiku L. J., OIB:…, da namiri tužitelju T. O. d.d. OIB:… novčanu tražbinu u iznosu od 62.750,00 sa  zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.11.2009.g. do 31.7.2105.g., u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015.g. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, po prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku plati parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

Protiv gornje presude žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se presuda preinači.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

              Sud prvog stupnja svoju odluku obrazlaže time da je tužitelj kao ovrhovoditelj podnio protiv tuženika tamo ovršenika ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini ovršenika radi naplate novčane tražbine u iznosu od 62.750,00 kn, a temeljem kartice regresnog obveznika na dan 29. svibnja 2012. godine, da je nesporno da je javna bilježnica M. O. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave br. Ovrv-216/12 od 1. lipnja 2012. godine kojim je rješenjem naloženo ovršeniku da u roku od 8 dana namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima u iznosu od 1.259,38 kn, da je ovršenik uložio pravovremeni prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice, da iz odredbe čl. 31. Ovršnog zakona («Narodne novine», broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje OZ) proizlazi da je vjerodostojna isprava račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava, te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom, računom se smatra i obračun kamata, iz stavka 2. istog članka proizlazi da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, da smatra da kartica regresnog obveznika J. L. koja je priložena uz prijedlog za ovrhu ne predstavlja vjerodostojnu ispravu jer se ne temelji na poslovnom odnosu između stranaka zbog čega ne može imati svojstvo izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja u smislu odredbe čl. 31. OZ-a, već predstavlja jednostrani i interni akt ovrhovoditelja-tužitelja, da je kartica regresnog obveznika jednostrani interni akt tužitelja, bez pravnog značaja prema trećim osobama, radi čega je sud platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice M. O. iz K. br. Ovrv-216/12 od 1. lipnja 2012. godine ukinuo u cijelosti temeljem čl.452. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), jer da kartica regresnog obveznika od 29. svibnja 2012.g. ne predstavlja vjerodostojnu ispravu i da ne postoje pretpostavke da bi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave mogao opstati, već je tužitelj trebao protiv tuženika podnijeti potpuno novu tužbu i tužbeni zahtjev radi utvrđenja i naplate regresnog potraživanja pa je temeljem čl. 31. st. 1. i 2. OZ-a u svezi čl.452. st. 1. i 2. ZPP-a presuđeno kao u izreci pobijane presude.

              Međutim, s pravom se u žalbi navodi da je sud prvog stupnja, ako nije bilo zakonskih osnova za izdavanje platnog naloga u navedenom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, trebao u smislu odredbe čl. 452. stavka 1. ZPP-a rješenjem ukinuti platni nalog sadržan u navedenom rješenju o ovrsi i zatim, budući da ne bi postojale procesne smetnje koje sprječavaju daljnji tijek postupka, otpočeti raspravljanje o glavnoj stvari.

Ukidanje platnog naloga zbog nepostojanja zakonskih pretpostavaka za njegovo izdavanje nije samo po sebi razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, nego je prvostupanjski sud trebao nastaviti raspravljanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim tužitelj, kao društvo za osiguranje, traži da mu tuženik regresira isplaćeni iznos naknade štete oštećeniku, a koji zahtjev je tužitelj pobliže činjenično obrazložio tijekom prvostupanjskog postupka te priložio i predložio određene dokaze od kojih su mnogi već izvedeni pa i vještačenje zbog čega je u najmanju ruku čudna odluka suda prvog stupnja.

Time je počinjena bitna povreda odreda parničnog postupka iz čl.354.st.1. u svezi čl. čl. 452. stavka 1. ZPP-a na koju se upire u žalbi i koja je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke budući je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa propustio donijeti rješenje o ukidanju navedenog platnog naloga i zatim raspraviti materijalnopravnu osnovanost platnog naloga sadržanog u navedenom rješenju o ovrsi.

Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe čl. 369. st.1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave koja će se zbog naravi procesne povrede održati pred drugim sucem/sutkinjom pojedincem (čl.371. ZPP-a). Odluka o trošku u smislu čl. 166. st. 3. ZPP-a je izostala jer tužitelj nije popisao trošak žalbenog postupka.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud prije svega rješenjem ukinuti izdani platni nalog te će nakon toga raspraviti i utvrditi sve činjenice koje su odlučne za ocjenu osnovanosti tužiteljevog regresnog zahtjeva i zatim donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

 

                                               U Zadru, 13. listopada 2017. godine.

 

                                                                                      S U D A C

 

                                                                                                                             Marin Grbić