- 1 -              II Kž 364/2017-4

Broj: II Kž 364/2017-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi optuženog A. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 21. rujna 2017. broj Kv I-Us-11/17, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 13. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se žalba optuženog A. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/97., na temelju članka 131. stavka 3. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. B. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., te je određeno da isti ima trajati i nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. B. po branitelju, odvjetniku B. M., ne navodeći izričito žalbene osnove zbog kojih ju podnosi, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači da način da se ukine istražni zatvor protiv optuženika, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. B. iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. te potom s pravom isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama. Budući da je za takvu odluku, u svim njezinim segmentima, iznio jasne, valjane i dostatne razloge, bez proturječja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, neosnovane su žalbene tvrdnje optuženika da je pobijanim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koja se sastoji u tome što u obrazloženju rješenja nisu navedeni jasni, dostatni i prihvatljivi razlozi.

Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da one osobite okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. u svrhu otklanjanja opasnosti od bijega, proizlaze iz činjenice da optuženik ima dvojno državljanstvo, naime, uz državljanstvo Republike Hrvatske ima i državljanstvo Federacije Bosne i Hercegovine, pri čemu, premda mu je prijavljeno prebivalište na području Republike Hrvatske, na toj adresi već duže vrijeme ne prebiva nego povremeno boravi na području Republike Slovenije i Republike Austrije. Kada se uz izneseno ima na umu težina kaznenih djela za koja se osnovano sumnjiči u ovom kaznenom postupku, zajedno s visinom kazne zatvora zaprijećene za ta djela, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da kod optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će, boravkom na slobodi, pobjeći te postati nedostižan tijelima kaznenog progona i tako osujetiti dovršetak ovog kaznenog postupka. Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju žalbenim prigovorima optuženika da je u obrazloženju pobijanog rešenja ponovno pogrešno navedeno da se optuženik nije odazivao na pozive suda s adrese koju je naveo prilikom prvog ispitivanja s čim u vezi ističe da je prvi put ispitan i uručena mu je pouka o pravima 10. svibnja 2016. te se prethodno nalazio u zatvoru u Sloveniji zbog čega nije ni mogao znati za predmetni kazneni postupak.

Jednako tako, a u odnosu na opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će optuženik boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela, proizlaze iz činjenice njegove dosadašnje osuđivanosti. Naime, iz podataka u spisu predmeta vidljivo je da je optuženik višekratno osuđivana osoba, između ostalih, i zbog kaznenih djela protiv imovine počinjenih u zločinačkom udruženju, dakle, upravo onih kaznenih djela koja mu se potvrđenom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, što ukazuje da dosadašnje osude nisu ostvarile svoju svrhu i utjecale na optuženika da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i kloni se daljnjeg protupravnog postupanja, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela.

Protivno žalbenim prigovorima, takav zaključak prvostupanjski sud s pravom utemeljuje i na okolnosti da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da su protiv optuženika u tijeku još dva kaznena postupka. Naime, iako ta činjenica sama za sebe nije dostatna za zaključak o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., ista, u korelaciji s činjenicom višekratne kaznene osuđivanosti optuženika, svakako dodatno pojačava iteracijsku opasnost utvrđenu kod optuženika.

Konačno, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju ni opetovanim žalbenim navodima optuženika da je protiv optuženika u tijeku postupak predaje Republici Austriji radi izdržavanja kazne zatvora po ranijoj pravomoćnoj presudi s čim u vezi žalitelj ističe da bi, ako bi se udovoljilo tom zahtjevu, prestala svaka mogućnost ponavljanja kaznenog djela te bi bio dostupan tijelima kaznenog progona u Republici Hrvatskoj. Naime, žalitelju se ponovno napominje da je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 16. veljače 2016. broj Kir-eun-3/16. kojim je odobrena predaja optuženika Republici Austriji radi izdržavanja ostatka kazne, ta predaja odgođena do dovršetka postupaka koji se vode protiv optuženika u Republici Hrvatskoj, tako i ovog kaznenog postupka, te dok ne izdrži kazne na koje će eventualno biti osuđen u tim postupcima, slijedom čega su takvi žalbeni navodi u cijelosti neosnovani.

Budući da ni ostalim žalbenim navodima da je vezano uz njegov zahtjev za izuzeće svih sudaca i tužitelja u ovom kaznenom postupku, uređujući sudac naveo da mora biti isključen iz postupanja slijedom čega je, po mišljenju žalitelja, izvjesno da zbog dodjele predmeta u rad drugom sucu neće imati ni blagovremeno niti pravično suđenje zbog čega će se produljivanje istražnog zatvora pretvoriti u izdržavanje kazne, nemaju utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti je njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 13. listopada 2017.