1              Poslovni broj: Kžzd-51/2017-6

Poslovni broj: Kžzd-51/2017-6

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Spomenke Tonković, kao predsjednice vijeća te Marice Šćepanović i Bruna Kleina, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Darije Miše, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika S. F., zbog kaznenih djela iz članka 158. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj 4 K-388/13 od 13. rujna 2016., u sjednici održanoj 12. listopada 2017., u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Splitu Darje Mrduljaš Pervan i zamjenika branitelja okrivljenika J. C., odvjetnika u S.,

 

 

p r e s u d i o  i     r i j e š i o    j e

 

              I. Prihvaća se djelomično žalba okrivljenika S. F. u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka te se u tom dijelu ukida presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu da o troškovima kaznenog postupka odluči posebnim rješenjem.

 

              II. U ostalom dijelu odbija se žalba okrivljenika kao neosnovana te se u pobijanom, a neukinutom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku okrivljenik S. F. proglašen je krivim zbog tri kaznena djela zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11, dva kaznena djela zadovoljenja pohote pred djetetom mlađim od 15 godina iz članka 160. stavak 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela upoznavanje djece s pornografskim sadržajem iz članka 165. stavak 1. KZ/11 te je za svako od navedenih djela osuđen na kaznu zatvora u trajanju od po šest mjeseci, nakon čega mu je temeljem članka 51. KZ/11 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, u koju mu se uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 19. srpnja 2013. u 8,30 do 16. kolovoza 2013.

 

              Nadalje je odlučeno da se od okrivljenika trajno oduzima mobilni telefon marke Nokia, tip 2330-2 serijskog broja: 358316/03/921529/6 sa "simpa" GSM karticom pozivnog broja: 08591049004988 pozivnog broja … oduzet od istog uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PP K. broj: 0670563 od 19. srpnja 2013.

 

              Nadalje je odlučeno da se okrivljeniku ima vratiti digitalna kamera marke "Toshiba" serijskog broja: Z9021203DI koja je oduzeta uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PP K. broj: 0670985 od 10. rujna 2013. te da se istom ima vratiti i kućište kompjutora marke "Končar" s priključnim kabelom za struju i mišem i DVD s natpisom "obiteljske seksualne afere".

 

              Po članku 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.-8. ZKP/08. Tako je okrivljenik obvezan snositi paušalne troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 800,00 kuna, trošak vještačenja po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju H. M., dr. med. u iznosu od 3.450,00 kuna te trošak njegovog pristupa na ročište u iznosu od 690,00 kuna, trošak vještačenja po stalnom sudskom vještaku G. N. u iznosu od 1.534,85 kuna, trošak pristupa na raspravu svjedokinje S. N. u iznosu od 132,00 kune, trošak pristupa na raspravu svjedokinje B. P. u iznosu od 132,00 kune, trošak pristupa na raspravu svjedokinje A. I. u iznosu od 132,00 kuna, trošak pristupa na raspravu svjedokinje K. L. u iznosu od 132,00 kune, trošak pristupa na raspravu svjedoka-z.z. oštećenika J. V. u iznosu od 132,00 kune, trošak pristupa z.z. oštećene S. A. na ukupno osam ročišta u iznosu od po 122,00 kune, dakle, ukupno 976,00 kuna, trošak pristupa opunomoćenika z.z. oštećene S. A., D. P., odvjetnika u D. na šest ročišta u ukupnom iznosu od 17.500,00 kuna, što sveukupno iznosi 24.950,00 kuna i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: HR1210010051863000160 (poziv na broj odobrenja 6084-3847-38813, opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K-388/15), time što se okrivljenik obvezuje u roku od 15 dana po izvršenom plaćanju sudu dostavi pismeni dokaz o izvršenom plaćanju.

 

              Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik po branitelju G. L., odvjetniku u D. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, odluke o oduzimanju predmeta i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem te da se o sjednici vijeća obavijesti okrivljenik i njegov branitelj.

 

              Zakonska zastupateljica maloljetne A. D., S. N. dostavila je sudu "podnesak kojim prigovara i očituje se na presudu K-388/13 od 13. rujna 2016. godine". Budući da oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima kaznenog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, navedeni podnesak se nije tretirao kao žalba, jer iz sadržaja podneska proizlazi da se osporava pravilnost ocjene dokaza od strane suda prvog stupnja.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Spis je u suglasju sa člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17– dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu.

 

              Temeljem članka 475. stavak 2. i 4. ZKP/08 sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenika branitelja J. C., odvjetnika u S. i zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, Darje Mrduljaš Pervan, a u odsutnosti uredno izviještenog okrivljenika. Zamjenik branitelja ostao je kod navoda i prijedloga žalbe dok je zamjenica Županijskog državnog odvjetnika u Splitu predložila da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

 

              Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.

 

              Okrivljenik se žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 navodeći da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a izloženi razlozi da su nejasni i proturječni. Naime, da sud ni jednom riječju nije obrazložio koje bi to radnje utvrđene izrekom pobijane presude i zbog čega u sebi u objektivnom smislu sadržavale obilježja bića kaznenih djela za koja je okrivljenik proglašen krivim i osuđen te da je propušteno dati analizu proturječnih dokaza, jer da su iskazi oštećenika G. A., L. A. i V. V. proturječni ne samo iskazu A. D., već i međusobno. Potom se u žalbi ukazuje na nekritičko prihvaćanje optužbe, a posebice u odnosu na kazneno djelo na štetu A. D. usprkos činjenici da je A. D. opovrgla da bi se okrivljenik prema njoj "bilo kada na bilo kakav način neprimjereno ponašao". Nadalje se u žalbi ističe da se pobijanom presudom krše načela kaznenog postupka iz članka 9. ZKP/08, da sud nije dao valjane razloge za odbijanje prijedloga obrane za dopunom dokaznog postupka te da je ignorirao iskaze svjedokinja B. P., K. L. i A. I., a da je prihvatio nestručno i tendenciozno vještačenje dr. H. M.

 

              Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer je dao razloge o odlučnim činjenicama te je detaljno obrazložio zbog čega odbija dokazne prijedloge obrane i to na listu 6. i 7. pobijane presude. Pri tomu je sud posebice obrazložio i zbog čega je odbio dokazni prijedlog obrane i opunomoćenika z.z. oštećenice za provođenje psihološkog vještačenja sve djece ispitane u ovom postupku.

 

              Polazeći od iskaza oštećenika G. i L. A. te V. V., koje je iskaze sud prvog stupnja pravilno ocijenio vjerodostojnim, sud je utvrdio da je okrivljenik postupio na način pobliže opisa u izreci pobijane presude te da su se u takvom njegovom ponašanju ostvarila sva bitna obilježja inkriminiranih djela. Osim toga, sud prvog stupnja dao je logične razloge zbog čega ne prihvaća iskaze oštećenice A. D. i njezine majke S. N., a dao je i ocjenu dokaza svjedoka D. J., B. P., A. I. i K. L. pa je neutemeljena žalba okrivljenika i u odnosu na ocjenu ovih dokaza.

 

              Ovaj sud nije prihvatio ni žalbu okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja činjenična utvrđenja dao valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

              Okrivljenik u obrani poriče počinjenje učina navodeći da on voli djecu, ali ne na način kako mu se stavlja na teret. Inače, da je on u više navrata znao čuvati djecu gospođe A. i to njezinog sina G. i kćer L., ali da L. nikada nije pokazivao slike iz mobitela, iako joj je mobitel posudio na njezino inzistiranje. Što se tiče G. da je on jedne prigode hodao po kući gol i imitirao pokrete seksa te da mu je on kazao da se obuće i da to ne radi, a kada mu je kazao nešto u smislu uspoređivanja njihovih spolovila da mu je on odgovorio u smislu "sigurno da je moj veći od tvog". Na traženje S. A. da joj je posudio kameru i da joj je kazao da je moguće da u kameri ima poneka slika njegovog spolovila te da joj je on kazao da to izbriše, a na što mu je ona odgovorila kako njezina djeca o tome znaju više nego što on misli.

 

              Polazeći od rezultata dokaznog postupka, a posebice iskaza mal. oštećenika L. A., G. A. i V. V., kao i nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra dr. H. M., pravilno je sud prvog stupnja odbacio obranu okrivljenika kao neuvjerljivu.

 

              Naime, mal. oštećenici L. A. i G. A. nemaju nikakvog razloga da neosnovano terete okrivljenika, koji je dolazio u njihovu kuću i sa kojim su oni i njihova majka bili u prijateljskim odnosima. Pri tomu je potrebito istaknuti da je sud vrlo logično obrazložio zbog čega prihvaća iskaze imenovanih oštećenika te oštećenice V. V. te zbog čega određena nesuglasja u njihovom kazivanju, a posebice kada se ima u vidu njihova dob, nemaju onaj značaj koji im pridaje obrana. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da pravilnost zaključaka suda prvog stupnja glede vjerodostojnosti iskaza imenovanih oštećenika nije dovedena u pitanje.

 

              Isto tako sud prvog stupnja pravilno je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka neuropsihijatra dr. H. M., koji je u nalazu i mišljenju naveo da je okrivljenik jednostavnije strukturirana i emocionalno nezrela osoba s anksioznim poremećajem ličnost, u okviru kojeg poremećaja mogu postojati egzibicionističke crte ličnosti, koje se u blažem obliku mogu uočiti i kod okrivljenika. U vrijeme počinjenja djela da je okrivljenik bio ubrojiv, a procjenom njegovog duševnog razvoja i seksualnih sklonosti iako ne postoje podaci o ranijim sličnim bludnim radnjama vještak u nalazu i mišljenju obrazlaže zbog čega zaključuje da postoji velika vjerojatnost o seksualnoj sklonosti prema djeci. Stoga, sama činjenica da ovakav nalaz i mišljenje imenovanog vještaka ne idu u prilog obrani nije razlog da se prihvati tvrdnja žalbe da je vještačenje nestručno i tendenciozno.

 

              S obzirom na istaknute okolnosti, sud prvog stupnja je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ispravno zaključio da je okrivljenik postupio na načine pobliže opisane u izreci pobijane presude te da su se u takvom njegovom ponašanju ostvarila sva bitna obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim, iako sud, doista, nije posebice obrazložio kojim dijelom činjeničnog opisa su ostvarena obilježja pojedinih inkriminiranih kaznenih djela, ali time nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost odluke. Što se tiče kaznenih djela počinjenih 2011. godine (članak 160. stavak 1. KZ/11), sud je pravilno primijenio novi Kazneni zakon, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. godine, kao blaži zakon, a u suglasju sa člankom 3. KZ/97 i člankom 3. KZ/11.

 

              Ovaj sud nije prihvatio ni žalbu okrivljenika zbog odluke o kazni, jer je sud prvog stupnja prilikom odabira vrste i mjere kazne pravilno postupio u smislu članka 41. KZ/11.

 

              Naime, sud je okrivljeniku cijenio kao olakotne okolnosti njegovu dosadašnju neosuđivanost, dok mu je kao otegotnu okolnost cijenio ustrajnost, odnosno dugi period u kojem je svojim postupanjem ostvario obilježja kaznenih djela za koja je proglašen krivim. Polazeći od društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela, kao i okrivljenikove ustrajnosti u činjenju tih kaznenih djela, sud prvog stupnja pravilno je prosudio da se u ovom slučaju samo kaznom zatvora može ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

              Dakle, i po ocjeni ovog suda utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci za sva kaznena djela za koja je okrivljenik proglašen krivim, kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci primjerene su sankcije stupnju krivnje okrivljenika, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra i osobi okrivljenika, kao i svim okolnostima počinjenih kaznenih djela. Stoga ovaj sud ocjenjuje da će se jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od deset mjeseci ostvariti posebna i opća svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno da će se u dostatnoj mjeri utjecati na okrivljenika da se više ne pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela, kao i na sve druge da se suzdrže od činjenja kaznenih djela.

 

              Ovaj sud nije prihvatio ni žalbu okrivljenika zbog odluke o oduzimanju mobitela, jer je sud pravilno ocijenio da su se ostvarili uvjeti iz članka 79. KZ/11, iako je pripustio navesti temeljem kojeg članka oduzima mobitel.

 

              Međutim, ovaj sud je prihvatio žalbu okrivljenika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, a posebice u odnosu na dosuđeni trošak pristupa opunomoćenika z.z. oštećenice S. A., D. P., odvjetnika u D., na šest rasprava u ukupnom iznosu od 17.500,00 kuna, jer u tom dijelu sud nije dao razloge kako se došlo do navedenog iznosa. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu okrivljenika u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka te je u tom dijelu rješenjem ukinuo presudu suda prvog stupnja time da će o troškovima sud odlučiti posebnim rješenjem.

 

              Radi navedenog odlučeno je kao u izreci presude i rješenja ovog suda drugog stupnja, u suglasju sa člankom 482. i 483. stavak 1. ZKP/08.

 

U Splitu 12. listopada 2017.