- 1 -              Revr 2041/15-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revr 2041/15-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. Z., OIB: ..., iz Č., zastupane po punomoćnici M. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika Klinički bolnički centar O., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3148/2014-2 od 17. veljače 2015., ispravljena rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3148/2014-5 od 17. srpnja 2015., kojom je djelomično potvrđena djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-438/12-34 od 10. prosinca 2013., u sjednici održanoj 12. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 19.408,35 kn na ime manje isplaćenih bruto plaća s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže navedene u izreci presude pod točkom I/. Ujedno je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime zakašnjelih jednokratnih davanja zakonske zatezne kamate, za božićnicu 2009., na iznos 625,00 kn tekuće od 31. prosinca 2009. do 10. veljače 2010. u iznosu 10,07 kn (točka II/ izreke) te je tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa odbijen kao neosnovan (točka III/izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 17.537,50 kn (točka IV/ izreke).

 

Drugostupanjskom presudom žalba tužiteljice odbijena je kao neosnovana, žalba tuženika odbijena je kao djelomično neosnovana i prihvaćena kao djelomično osnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu pod točkom I/ izreke do iznosa od 11.832,89 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže navedene u izreci presude te je potvrđena u točki III/ izreke i u dijelu točke IV/ izreke do iznosa od 6.550,00 kn (točka I/ a) izreke), dok je preinačena u dijelu točke I/ izreke preko iznosa od 11.832,89 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao i u dijelu točke IV/ izreke preko iznosa od 6.550,00 kn te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I/ b) izreke). Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu (točka II/ izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju iz članka 382. stavak 2. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže prihvaćanje revizije i ukidanje pobijane presude.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Prema članku 382. stavak 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na temelju stavka 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U konkretnom slučaju tužiteljica postavlja pitanja:

 

„Da li se u djelatnosti zdravstva sati odrađeni na blagdan ili neradni dan određen Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj imaju evidentirati u radnikovu satnicu, odnosno da li se isti imaju ubrojiti u mjesečni fond sati radnika koji je u te dane radio i time generiraju prekovremene sate iznad fonda radnih sati?

 

Da li je drugostupanjski sud u obrazlaganju svoje odluke dužan obrazložiti zašto smatra da je svaki pojedini odlučni žalbeni razlog stranke neosnovan ili je dovoljno samo paušalno konstatirati-ocijeniti kako nije počinjena nikakva povreda na koju upire žalitelj, bez navođenja razloga za takvo utvrđenje-ocjenu?“

 

U odnosu na prvo postavljeno pitanje revidentica navodi da je ono važno jer da se radi o temeljnom pravu radnika - pravu na plaću te da revizijski sud u pogledu navedenog pitanja nije zauzeo stajalište, a da je isto bitno radi zaštite prava zaposlenih u zdravstvu kao djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku.

 

U odnosu na drugo postavljeno pitanje revidentica navodi da je ono važno za odluku u predmetnom sporu navodeći da je pobijana odluka u potpunosti zanemarila postojanje odlučnih prigovora i žalbenih razloga te da Vrhovni sud Republike Hrvatske u ostvarenju svoje ustavne uloge mora donijeti shvaćanje o minimalnom standardu koje mora zadovoljavati drugostupanjska odluka.

 

Međutim, na ovakav način, ne pozivajući se na određene sudske odluke koje bi bile utemeljene na različitim pravnim shvaćanjima o naznačenim pitanjima, tužiteljica nije izložila razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što je bila dužna prema izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 382. stavak 3. ZPP-a.

 

Tužiteljica uz reviziju prilaže odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3117/2003 od 28. lipnja 2006. („Narodne novine“, broj 89/06) kojom nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom određenih članaka Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 121/03, 44/05 i 48/05). Međutim, u navedenoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske nije izrazio shvaćanje o pitanjima koja revidentica postavlja u reviziji pa se stoga ne može zaključiti da bi ta odluka predstavljala razlog važnosti u smislu osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 2. i 3. ZPP-a).

 

Prema tome, tzv. izvanredna revizija tužiteljice ne ispunjava postupovnopravne pretpostavke (kumulativno) propisane člankom 382. stavak 2. i 3. ZPP-a o kojima ovisi dopustivost izvanredne revizije.

 

U skladu s navedenim, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 2. ZPP-a, reviziju tužiteljice valjalo je odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 12. listopada 2017.