5 Gž Ovr-461/17-2

                                                                                                                                          5 Gž Ovr-461/17-2

 

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

 

                                                    R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja O. d. L. i p. d.o.o. iz Z., OIB: …, protiv ovršenika T. J. iz Z., zastupan po punomoćniku I. V., odvjetniku iz Z., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. lipnja 2016. godine poslovni broj Ovr-4201/16, dana 12. listopada 2017. godine,                          

 

                              r i j e š i o   j e                                         

 

Uvažava se žalba ovršenika T. J. te se ukida rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. lipnja 2016. godine poslovni broj Ovr-4201/16 i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

 

                                                                  Obrazloženje

 

          Rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave, ovdje prvog dijela pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 16. veljače 2000. godine poslovni broj Ovrv-2865/00, koji je po svojoj pravnoj naravi pravomoćni i ovršni platni nalog koji predstavlja valjanu ovršnu ispravu, jer sadrži nalog za ispunjenje novčane tražbine, te odredbe čl. 32. točka 1. Ovršnog zakona («Narodne novine», broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje - OZ), određena je ovrha radi naplate iznosa od 10.729,77 kuna i troškova ovrhe, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, pljenidbom novčanih sredstava po svim računima ovršenika putem Financijske agencije.

              Protiv gornjeg rješenja žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka te pogrešne primjene materijalnog (ovršnog) prava, s prijedlogom da se rješenje ukine.

U odgovoru na žalbu je, u bitnome, predloženo odbijanje žalbe.

Žalba je osnovana.

Naime, u ovom ovršnom postupku koji se još uvijek vodi protiv ovršenika Privredne banke d.d. iz Zagreba na temelju rješenja o ovrsi od 16. veljače 2000. godine poslovni broj Ovrv-2865/2000 prijedlogom za ovrhu od 4. veljače 2015. godine novi ovrhovoditelj O. D. L. i p. d.o.o. iz Z., na koga je raniji ovršenik Izjavom o prijenosu potraživanja od 22. listopada 2014. godine ovjerena po javnom bilježniku mr. sc. J. R. u Zagrebu 23. listopada 2014. godine pod brojem OV-8343/14 valjano prenio predmetno novčano potraživanje, sadržajno predlaže baš u tom postupku objektivnu, ali i subjektivnu preinaku u smislu citirane materijalnopravne odredbe. 

Međutim, u konkretnom slučaju ovakvo predlaganje i donošenje tog rješenja o ovrsi unutar ovršnog postupka koji još uvijek teče protiv ovršenika Privredne banke d.d. iz Zagreba treba ocjenjivati kroz odredbe tada važećeg Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08, - dalje OZ/96) koji Zakon nema izravne odredbe koja bi dopuštala promjenu ovrhovoditelja tijekom trajanja ovršnog postupka pa se supsidijarno na temelju čl.19.st1. OZ/96 primjenjuje opća odredba čl. 192. st. 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) po kojoj je promjena na aktivnoj strani dozvoljena samo uz suglasnost pasivne strane koju mogućnost ovršenik odlučno osporava.

Time je počinjena relativno bitna povreda procesnog zakona iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, ranije čl. 19. st. 1. OZ/96, na koju se upire u žalbi i koja je bila od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

Tek je Zakonom o izmjenama i dopunama sada važećeg Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 93/14) u čl. 18. izmijenjen čl. 32. na način da je dodan st. 3. koji propisuje: „ako tijekom ovršnog postupka dođe do promjene vjerovnika, novi vjerovnik nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prvobitnog ovrhovoditelja, ako javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je nakon pokretanja ovršnog postupka tražbina na njega prenesena ili da je na njega na drugi način prešla,“ no prema odredbi čl. 82. novele nema mogućnosti retroaktivne primjene prije u postupcima koji su pokrenuti prije njezinog stupanja na snagu.

Iz izloženog slijedi da je tek stupanjem na snagu novele OZ/14 propisana mogućnost da novi ovrhovoditelj na kojeg je prenijeta tražbina u tijeku ovršnog postupka nastavlja ovršni postupak kao ovrhovoditelj umjesto prijašnjeg ovrhovoditelja, za razliku od odredbe čl. 29. st. 1. OZ/96 koji je propisivao mogućnost određivanja ovrhe na prijedlog osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik ako je do prijenosa tražbine došlo prije pokretanja ovršnog postupka.

Dakle, u ovom predmetu trebalo je o navedenom prijedlogu za ovrhu i o donošenju novog rješenja o ovrsi u odnosu na novog ovrhovoditelja odlučiti po odredbama OZ-a, a nakon što se prethodno donese odluka o dovršetku postupka odnosu na ovršenika Privrednu banku d.d. iz Zagreba koji je izgubio aktivnu ovršnu legitimaciju obustavom postupka pozivom na odredbu čl. 67. st. 2. ranije važećeg OZ/96.

Glede prigovora litispendencije treba kazati da su u ovršnom postupku, kao posebnom postupku, primarni izvor procesnog prava odredbe OZ-a, kao posebnog propisa koji ne uređuje neposredno sva pitanja ovršnog procesnog prava nego svojim izričitim odredbama regulira samo one institute koji su specifični za ovršno procesno pravo, dakle, modificira opće procesne institute parničnog postupka prilagođavajući ih prirodi ovršnog postupka pa je zbog toga u čl. 21. st. 1. OZ-a propisano opće pravilo o supsidijarnoj primjeni parničnog procesnog prava koje se primjenjuje na odgovarajući način ako OZ-a nije drugačije odredio. Zbog cilja vođenja ovršnog postupka, tj. prisilnog ostvarenja ovrhovoditeljeve tražbine i da OZ-a ne sadrži odredbu o litispendenciji donošenjem rješenja o ovrsi na drugom predmetu ili sredstvu ovrhe radi namirenja iste tražbine ovrhovoditeljice sud nije počinio povredu odredbe o litispendenciji iz čl. 194. st. 3. ZPP-a i povredu iz čl.354.st.2. točka 9. ZPP-a time što bi se već vodio postupak pod brojem Ovr-2077/99, jer OZ-a načelno dopušta ovrhovoditelju izbor predmeta i sredstava ovrhe, što ne znači da o tome sud prvog stupnja ne mora voditi računa prilikom konačnog namirenja ovrhovoditeljice.

Slijedom navedenog obrazloženja valjalo temeljem čl. 380. točka 3. ZPP-a u svezi     čl. 21. st. 1. OZ-a uvažiti i ukinuti prvostupanjsko rješenje o ovrsi.

U nastavku postupka sud prvog stupnja će postupiti kako je to naprijed navedeno, a što se tiče istaknutih žalbenih prigovora koji idu za time da bi dug prestao nagodbom i da bi nastupila zastara kazati je da o tim zakonskim žalbenim razlozima iz točke 9. i 11. čl. 50. st.1. OZ-a odlučuje prvostupanjski sud, u smislu čl. 52. st. 3. i 4. OZ-a.

Odluka o trošku žalbenog postupka u smislu čl. 166. st. 1. u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a je izostala jer stranke nisu popisale trošak.

 

             

                                               U  Zadru, 12. listopada 2017. godine.

 

  S U D A C

 

                                                                                                                                              Marin Grbić