Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 1568/13-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice S. S., II-tužitelja Z. S., III-tužitelja G. S. i IV-tužiteljice Lj. S., svi iz Srbije, P., zastupanih po punomoćniku B. R., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K., B. R. i I. M. u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji svih tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4637/2012-2 od 24. siječnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-123/11-11 od 28. lipnja 2012., u sjednici održanoj 12. listopada 2017.,
r i j e š i o j e:
Revizija I-tužiteljice S. S., II-tužitelja Z. S., III-tužitelja G. S. i IV-tužiteljice Lj. S. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim su I-tužiteljica S. S., II-tužitelj Z. S., III-tužitelj G. S. i IV-tužiteljica Lj. S. (u daljnjem tekstu: tužitelji) zahtijevali od tuženice isplatu naknadu štete, svakome po 132.000,00 kn ili ukupno 528.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. prosinca 2010. do isplate, kao i naknadu troškova parničnog postupka (točka I/ izreke). Tužiteljima je naloženo naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 22.440,00 kn (točka II/izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlažu ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Prema članku 382. stavak 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Na temelju stavka 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete prema odredbama Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija („Narodne novine“, broj 117/03), zbog štetnog događaja od ..., kada je ubijen M. S. (suprug, otac i sin tužitelja) odnosno pronađen njegov leš u rijeci D. kod željezničkog mosta.
Polazeći od činjeničnih utvrđenja da je M. S. otišao od kuće oko Božića 1991., da je leš M. S. pronađen ... u rijeci D. kod željezničkog mosta, da su tužitelji o okolnostima njegove smrti saznali nekoliko dana nakon njegove smrti, da nije poznata osoba odgovorna za nasilnu smrt, da je tužba u konkretnom slučaju podnijeta 28. siječnja 2011., sud prvog stupnja je ocijenio da je protekao zastarni rok iz članka 376. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju članka 1163. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), kao i da se ne može primijeniti odredba članka 377. ZOO-a jer kazneni postupak nije dovršen odlukom koja je osuđujuća u odnosu prema odgovornoj osobi.
Sud drugog stupnja smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.
U konkretnom slučaju tužitelji postavljaju pitanja:
„Da li je odredbama Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija propisana objektivna odgovornost Republike Hrvatske za naknadu štete uzrokovane terorističkim aktom?
Na kojoj od parničnih stranaka je teret dokaza u sporu koji se vodi protiv tuženika Republike Hrvatske radi naknade štete temeljene na odredbama Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija (barem u slučajevima kada tijela kaznenog progona nisu poduzela mjere i radnje otkrivanja i procesuiranja počinitelja kaznenih djela)?“
Obrazlažući važnost postavljenog pitanja tužitelji navode da bi valjalo preispitati sudski praksu jer da presude u hrvatskom pravnom sustavu, kao i pobijana presuda, pogrešno tumače odredbe Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija te da je u konkretnom slučaju odgovornost tuženice utemeljena na objektivnom kriteriju.
Međutim, tužbeni zahtjev odbijen je zbog zastare pa pitanja kako su naznačena u reviziji nisu važna za odluku o konkretnom sporu (od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi odluka o sporu) te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa podnesena revizija ne ispunjava postupovnopravne pretpostavke (kumulativno) propisane člankom 382. stavak 2. i 3. ZPP-a o kojima ovisi dopustivost izvanredne revizije.
U skladu s navedenim, na temelju članka 392.b stavak 3. ZPP-a, valjalo je odbaciti reviziju tužitelja i riješiti kao u izreci.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.