- 1 -              Rev 1774/12-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1774/12-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja P. D. iz R., i 2. tužitelja I. D. iz R., koje zastupa punomoćnik L. T., odvjetnik u R., protiv tuženika Republike Hrvatske, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Crikvenici, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-8/12-2 od 18. travnja 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rabu broj P-3/10-19 od 7. listopada 2011., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Rijeci presudom poslovni broj Gž-8/12-2 od 18. travnja 2012. odbio je žalbu tužitelja i potvrdio presudu Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-3/10-19 od 7. listopada 2011. kojom je suđeno:

 

„I.              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I.              Utvrđuje se da su tužitelji D. P. iz R., i D. I. iz R., vlasnici nekretnina koje se u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rabu označene kao k.č. br. 510 upisane u zk. ul. 1896 k.o. S. D. sa 820 m2 i to u cijelosti, te ostalih kolje odgovaraju katastarskoj k.č.br. 510/12 k.o. S. D. u površini od 14.729 m2 u cijelosti, zatim nekretnine u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rabu označene kao k.č.br. 1106 upisane u zk.ul. 784 k.o. L. u površini od 19.989 m2 i to u 331/19989 suvlasničkog dijela, a koji suvlasnički dio nekretnine odgovara katastarskoj k.č. br. katastarskoj k.č.br. 1106/1 k.o. L. u površini od 331 m2 u cijelosti, te vlasnici nekretnine u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rabu označene kao k.č.br. 1145 upisane u zk.ul. 784 k.o. L. u površini od 50.214 m2 i to u 1465/50214 suvlasničkog dijela, a koji suvlasnički dio odgovara katastarskoj k.č.br. 1145/1 k.o. L. u površini od 1465 m2 u cijelosti, vlasnici nekretnine u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Rabu označene kao k.č. br. 1152 upisane u zk.ul. 784 k.o. L. u površini od 36.003 m2 i to 6976/36003 suvlasničkog dijela a koji suvlasnički dio odgovara katastarskoj k.č.br. 1152/7 k.o. L. u površini od 6976 m2 pa se tužitelji ovlašćuju temeljem ove presude izvršiti upis svoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

II.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja od presuđenja pa do isplate teče po kamatnoj stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja se dobije uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, pod prijetnjom ovrhe."

 

II.              Tužitelji su dužni tuženoj Republici Hrvatskoj naknaditi parnične troškove u iznosu od 2.250,00 kuna u roku od 15 dana dok se s viškom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.852,00 kuna tužena odbija.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da reviziju podnose zbog pitanja o kojem ovisi odluka u ovom sporu i koje je važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predložili su da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbaciti reviziju tužitelja.

 

Revizija je nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. ZPP, a takav je i ovaj slučaj jer vrijednost predmeta spora ne prelazi 200.000,00 kuna (iznosi 10.000,00 kuna), a ne radi se o pobijanoj presudi iz čl. 382. st. 1. točka 2. i 3. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

 

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

 

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

 

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Iz navedenog slijedi da za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP moraju biti kumulativno ispunjeni svi propisani kriteriji, pa je dopuštena samo ona revizija u kojoj su naznačena pravna pitanja koja se tiču primjene točno određenog propisa ili drugog izvora prava, da je pitanje važno za rješenje konkretnog spora zato što se radi o propisu i/ili drugom izvoru prava na kojemu sud temelji obrazloženje pobijane odluke, da je u reviziji naznačen razlog važnosti primjerice naveden u toj odredbi ili koji drugi obrazloženi razlog važnosti, te da se zaista radi o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u vezi s kojim Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

U ovom sporu tužitelji traže da se utvrde vlasnicima nekretnina opisanih i označenih u izreci presude suda prvog stupnja te da se tužitelji ovlaste na temelju presude izvršiti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

 

Tužitelji su revizijom osporili pravno shvaćanje na kojemu se temelji pobijana presuda te su naznačili pitanja:

 

„1.              Kako je u uređenoj pravnoj državi – Republici Hrvatskoj, sa stajališta načela jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana moguće opravdati nespornu pravnu činjenicu da 31 tužiteljev susjed (pravni subjekt) u mjestu S. D. na otoku R. ima pravomoćnu presudu suda Republike Hrvatske po kojim pravomoćnim presudama suda Republike Hrvatske im je priznato pravo vlasništva na temelju posve i potpuno identičnih (dakle preslikanih) činjenica i pravne osnove, a da to identično subjektivno pravo tužiteljima ovaj isti sud ove iste države odbija?

 

2.              Kako je u uređenoj pravnoj državi – Republici Hrvatskoj, moguće sa stajališta dva osnovna načela parničnog postupanja, načela slobodne ocjene dokaza i načela sudačke neovisnosti i samostalnosti, u postupanju opravdati nespornu činjenicu kako je prvostupanjski sud nakon donošenja velikog broja usvajajućih presuda u identičnim stvarima (od kojih je veliki broj pravomoćan) dijametralno suprotno promijenio svoj stav (sud) isključivo i jedino iz razloga što je drugostupanjski sud svojom prvom presudom u ovim pravnim stvarima Gž-2005/2010 donesenoj u identičnoj pravnoj stvari preinačio prvu prvostupanjsku presudu P-338/05, te kakvo značenje „snaga argumentacije“ iste drugostupanjske presude ima u pogledu pravne sigurnosti tužitelja i njegove ravnopravnosti sa osobama koje imaju usvajajuće (pozitivne) presude u identičnim stvarima?

 

3.              Kako je u uređenoj pravnoj državi – Republici Hrvatskoj, moguće sa stajališta načela jedinstvene primjene zakona, opravdati zaključak suda drugog stupnja koji glasi da neovisno o tome što je prvostupanjski sud u drugim predmetima temeljem jednakih činjenica donio usvajajuću presudu, na koju nije uložena žalba, ne obvezuje taj sud na donošenje jednake odluke u ovom predmetu i što isti zaključak odnosno stav drugostupanjskog suda znači u pogledu pravne sigurnosti koja podrazumijeva jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih pravnih subjekata u primjeni prava na njihov pojedinačni slučaj?“

 

Tužitelji su u reviziji dali i odgovore na ta pitanja, naveli su prvostupanjske presude u kojima je zauzeto pravno shvaćanje suprotno onome iz pobijane presude, te obrazložili zbog čega smatraju da pobijane prvostupanjska i drugostupanjska presuda „predstavljaju povredu ustavnog i konvencijskog temeljnog ljudskog prava jednakosti pred zakonom“ te zašto smatra da obrazloženje drugostupanjske presude nije pravilno i zakonito sastavljeno.

 

Revident se međutim, u svojoj reviziji pozivom na odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a nije pozvao ni na jednu konkretnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno shvaćanje zauzeto na odjelnoj sjednici Vrhovnog suda ili bilo koju drugu drugostupanjsku odluku koja bi opravdavala njegova pitanja. Naime, revident u reviziji jedino spominje odluku drugostupanjskog suda Gž-2005/2010 ali u kontekstu da se prvostupanjski sud nije smio pozvati na nju niti drugostupanjski sud donijeti pobijanu odluku u skladu s tom odlukom (dakle, u odluci koju revident spominje zauzeto je identično pravno shvaćanje kao i u pobijanoj odluci).

 

Revident u reviziji spominje i odluku Europskog suda za ljudska prava od 22. lipnja 2000. Coeme i dr. protiv Belgije u kojoj se izražava shvaćanje da „radi utvrđenja može li se određeni sud smatrati nezavisnim u smislu čl. 6. stavak 1. potrebno je uzeti u obzir postojanje zaštite od vanjskih pritisaka te pitanje doima li se sud nezavisnim?“ Budući da se u konkretnom slučaju radi o tome da je prvostupanjski sud prihvatio praksu drugostupanjskog suda izraženu u odluci Gž-2005/2010 a što je potvrđeno pobijanom drugostupanjskom odlukom, to se navedena presuda koja izražava shvaćanje o zaštiti suda od vanjskih pritisaka, ne odnosi na postavljena pitanja ni na konkretni slučaj.

 

Stoga proizlazi da postavljena pitanja nisu važna za razrješenje ovog postupka, odnosno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni pa je na temelju čl. 392.b st. 3. ZPP-a valjalo odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 11. listopada 2017.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Glušić, v.r.