Baza je ažurirana 30.04.2025. 

zaključno sa NN 70/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 2547/14-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2547/14-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. N. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. T., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB:..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi uknjižbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj -462/14-2 od 3. lipnja 2014., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7783/12-11 od 25. listopada 2013., u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj -462/14-2 od 3. lipnja 2014.  i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-7783/12-11 od 25. listopada 2013. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja određen je u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva na zkčbr. 482/1 i 482/4 upisanim u zk. ul. 3820 k.o. T. na ime tužitelja, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice u roku 15 dana (točka I. izreke), dok je tuženici  naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 13.200,00 kuna u roku 15 dana (točka II. izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja, odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev kojim je tražio da sud odredi u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva na zkčbr. 482/1 i 482/4 upisanim u zk. ul. 3820 k.o. T. na ime tužitelja, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kuna i  trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio redovnu reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da reviziju prihvati, preinači drugostupanjsku presudu, prihvati tužbeni zahtjev te tuženici naloži tužitelju naknaditi parnične troškove i trošak sastava revizije u iznosu od 7.500,00 kuna.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da je rješenjem Narodnog odbora Općine T. od 14. srpnja 1960. predniku tužitelja K., zadruzi za gradnju i održavanje stambenog i poslovnog prostora u Z., ..., dano pravo korištenja k.č.br. 3882/1, kao nova k.č.br.3882/4 površine 843,6 čhv, k.č.br. 3882/2 kao nova k.č.br. 3882/4 površine 155,4 čhv (eksproprirane nekretnine) kao i pravo korištenja nacionaliziranog građevinskog zemljišta na bivšoj k.č.br. 3883/1, kao nova k.č.br. 3882/4 površine 219,3 čhv, bivša k.č.br. 3882/4 kao nova k.č.br. 3882/4 površine 162,5 čhv, bivša k.č.br. 3884/2 kao nova k.č.br. 3882/4 površine 114 čhv, bivša kk.č.br. 3893 kao nova k.č.br.3882/4 površine 56,5 čhv, bivša k.č. br. 3894/2 kao nova k.č.br. 3882/4 površine 54,9 čhv i bivšak.č.br. 3895/- kao nova k.č.br. 3882/4 površine 131,3 čhv,

 

- da je Narodni odbor Općine T., koji je donio rješenje od 14. svibnja 1960., kao i dopunsko rješenje od 13. svibnja 1963., kojima je predniku tužitelja Stambena zadruga K. dodijeljeno pravo korištenja predmetnih nekretnina, bio ovlašteno tijelo (organ), koji je u vrijeme donošenja navedenih rješenja upravljao državnom imovinom,

 

- da je rješenjima Narodnog odbora Općine T. od 14. svibnja 1960. i od 13. svibnja 1963. Stambenoj zadruzi K. bilo dozvoljeno da u zemljišnoj knjizi upiše pravo korištenja predmetnih nekretnina,

 

- da je Stambena zadruga K. stupila u posjed spornih nekretnina nakon što je prethodno postupila po rješenjima Narodnog odbora Općine T., odnosno nakon što je isplatila naknadu za dodijeljeno pravo korištenja spornih nekretnina,

 

- da je rješenjem Gradskog zavoda za katastar i geodetske poslove od 11. studenoga 2008. utvrđeno da su predmetne k.č.br. 482/1 površine 1223 m2 i  k.č.br.482/4 površine 35 m2 nastale od dijela k.č.br. 482 k.o. T. i iste odgovaraju dijelu k.č.br. 3882/1 k.o. G. Z., koja je bila predmet eksproprijacije prema rješenju NO Općine T. od 14. srpnja 1960.,

 

- da je ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 28. rujna 1995. Stambena zadruga K. prodala tužitelju k.č.br. 482/1 dvorište površine 522 m2, kuću br. 15 tlocrtne površine 112 m2 i zgradu tlocrtne površine 8,00 m2, u Z., ... i predala mu posjed te nekretnine,

 

- da je ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 1. kolovoza 1996. Stambena zadruga K. prodala tužitelju k.č.br. 482/2 površine 2.444 m2, k.č.br. 482/8 površine 702 m2 i k.č.br. 482/4 površine 35 m2, sve k.o. T. Z., ... i nekretnine mu predala u posjed,

 

- da su predmetne nekretnine - k.č.br. 482/1 i k.č.br. 482/2 u zemljišnim knjigama bile upisane kao društveno vlasništvo bez upisanog prava korištenja u korist Stambene zadruge K., slijedom čega je pravo vlasništva tih nekretnina upisano u korist tuženice Republike Hrvatske,

 

- da je tužitelj, kao predlagatelj, zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama te da je prijedlog odbijen kao neosnovan jer je sud ocijenio da tužitelj nije dokazao izvanknjižni slijed stjecanja prava vlasništva na nekretnini u društvenom vlasništvu, odnosno izvanknjižno vlasništvo.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pozivom na odredbe čl. 363. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 – dalje: ZVDSP) te čl. 364. st. 6. ZVDSP ocijenivši da činjenica da nekadašnje pravo korištenja prednika tužitelja na predmetnim nekretninama nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi nije zapreka stjecanja tog prava, da je tužitelj tijekom postupka dokazao da je njegov prednik (Stambena zadruga K.) na valjani način stekao pravo korištenja predmetnih nekretnina te da upis ima samo deklaratorno značenja i on nije pretpostavka stjecanja jer je vlasništvo prednika tužitelja stečeno na temelju zakona.

 

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Pritom je drugostupanjski sud ocijenio pravilnim zaključak suda prvog stupnja da okolnost da nekadašnje pravo korištenja na predmetnim nekretninama nije bilo upisano u zemljišnim knjigama nije zapreka dokazivanja njegovog stjecanja. Međutim, kako tužitelj nije bio izvanknjižni nositelj prava korištenja predmetnih nekretnina jer to pravo na njega nije bilo preneseno valjanom odlukom nadležnog državnog tijela, što prema ocjeni drugostupanjskog suda tužitelj nije niti tvrdio niti dokazivao drugostupanjski sud je ocijenio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 364. st. 6. ZVDSP jer tužitelj nije tvrdio niti dokazivao da bi pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekao na temelju zakona, te da tužitelj tijekom postupka nije tvrdio da su kupoprodajni ugovori koje je sklopio sa Stambenom zadrugom K. konvalidirali u smislu čl. 18. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 – dalje: Zakon o naknadi).

 

Tužitelj u reviziji ističe da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i da se u ovom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 18. st. 1. Zakona o naknadi jer je tim člankom regulirana konvalidacija pravnih poslova koje su prijašnji vlasnici sklopili protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu, što nije slučaj u ovom postupku jer Stambena zadruga K. nije prijašnji vlasnik niti su kupoprodajni ugovori, koje je ta zadruga sklopila s tužiteljem, protivni propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu. Ističe da je Zakonom o zabrani prijenosa prava raspolaganja i korištenja određenih nekretnina u društvenom vlasništvu na druge korisnike odnosno u vlasništvo fizičkih i pravnih osoba bio zabranjen prijenos prava raspolaganja i korištenja nekretnina koje su postale društveno vlasništvo te da su predmetni kupoprodajni ugovori sklopljeni između tužitelja i Stambene zadruge K. u suglasju s tim zakonom jer je Stambena zadruga K. pravo korištenja predmetnih nekretnina stekla naplatnim davanjem, čime su bile izuzete od zabrane prijenosa prava korištenja na druge korisnike. Zato smatra da je drugostupanjski sud pogrešno zaključio da bi predmetni kupoprodajni ugovori trebali konvalidirati u smislu čl. 18. st. 1. Zakona o naknadi.

 

U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je prednica tužitelja, Stambena zadruga K. naplatnim pravnim poslom, na temelju odluka nadležnog upravnog tijela (od 14. srpnja 1960. i 13. svibnja 1963.) stekla pravo korištenja predmetnih nekretnina, ali svoje pravo korištenja nije nikada upisala u zemljišne knjige. Okolnost da nekadašnje pravo korištenja na predmetnim nekretninama nije upisano u zemljišnim knjigama nije zapreka dokazivanja njegovog stjecanja, kako su to pravilno ocijenili i nižestupanjski sudovi.

 

Tužitelj je sa Stambenom zadrugom K. sklopio ugovore o kupoprodaji predmetnih nekretnina 28. rujna 1995. i 1. kolovoza 1996., isplatio kupoprodajnu cijenu i tvrdi da je od sklapanja kupoprodajnih ugovora u posjedu spornih nekretnina.

 

Budući da su Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 – dalje:  Zakon o preuzimanju ZOVO) brisane odredbe o društvenom vlasništvu, čime je po sili zakona prestalo društveno vlasništvo prednika tužitelja na građevinskom zemljištu, to proizlazi da bi Stambena zadruga K. u vrijeme sklapanja kupoprodajnih ugovora s tužiteljem bila nositelj prava koja proizlaze iz društvenog vlasništva na predmetnim nekretninama.

 

Tužitelj tvrdi da su predmetne nekretnine od donošenja odluka nadležnih upravnih tijela (od 14. srpnja 1960. i 13. svibnja 1963.) bile u posjedu njegova prednika Stambene zadruge K. sve do sklapanja kupoprodajnih ugovora sa tužiteljem te da su od sklapanja ugovora u njegovom posjedu.

 

Osnovano revident navodi da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ocijenivši da bi u ovom postupku trebalo primijeniti odredbu čl. 18. Zakona o naknadi. Naime, odredbom čl. 18. Zakona o naknadi uređeno je pitanje konvalidacije ugovora o prijenosu prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta na osobe izvan kruga osoba na koje se to pravo moglo zakonski prenositi. Prednik tužitelja nije prijašnji vlasnik predmetnih nekretnina, niti njima nije raspolagao protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu.

 

Međutim, prema dokumentaciji koja se nalazi u spisu, za sada bi proizlazilo da je predmet prvog kupoprodajnog ugovora od 28. rujna 1995. sklopljenog između tužitelja i Stambene zadruge K., bilo dijelom izgrađeno zemljište (kčbr. 482/1 – dvorište i zgrada), dok je predmet drugog kupoprodajnog ugovora sklopljenog između istih stranaka  1. kolovoza 1996. bilo neizgrađeno zemljište (kčbr. 482/4 – dvorište) pa se ne bi moglo odvojeno raspravljati i odlučivati o tome tko je vlasnik zgrade. U konkretnom slučaju bi se moglo raditi o tome da sporne nekretnine, odnosno sporne zemljišnoknjižne čestice sada u naravi predstavljaju izgrađeno građevinsko zemljište, a dvorište bi u tom slučaju moglo služiti za redovitu uporabu zgrade.

 

Budući da iz podataka koji prileže u spisu nije vidljivo je li na predmetnim nekretninama, odnosno zk. česticama, došlo do eventualnih promjena koje nisu vidljive iz upisanih prava u zemljišnim knjigama to prema ocjeni ovoga vijeća, barem zasad, nije moguće ocijeniti odgovara li stanje upisano u zemljišnoj knjizi stvarnom stanju u naravi. Kako je u vrijeme sklapanja predmetnih kupoprodajnih ugovora na snazi bio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01 i 79/06 – dalje: ZVDSP), koji je čl. 12. propisivao da kad je zgrada na kojoj postoji pravo vlasništva izgrađena, u skladu sa zakonom, na zemljištu u društvenom vlasništvu, vlasnik zgrade ima pravo vlasništva zemljišta na kojem je zgrada izgrađena i zemljišta što služi za redovitu upotrebu te zgrade (st. 1.) te da se pravo vlasništva na zemljištu iz stavka 1. toga članka može prenositi samo prijenosom prava vlasništva na zgradu (st. 2.) to bi za donošenje zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, vodeći računa o datumima sklapanja predmetnih kupoprodajnih ugovora i proteku vremena od sklapanja predmetnih kupoprodajnih ugovora, do donošenja odluka u ovoj pravnoj stvari (preko 20 godina), prema ocjeni ovoga vijeća bilo potrebno provesti identifikaciju predmetnih zemljišno-knjižnih čestica s vještakom odgovarajuće struke radi utvrđenja što te čestice u naravi predstavljaju,  radi li se o izgrađenom ili neizgrađenom zemljištu, ako se radi o izgrađenom zemljištu kada su zgrade izgrađene, jesu li izgrađene u skladu sa zakonom te koji dio zemljišta služi za redovitu uporabu zgrada.

 

Osim toga, iz zemljišnoknjižnog izvatka priloženog u spis proizlazi da je tužitelj podnio prijedlog za upis prava vlasništva koji je odbijen. Međutim, prema upisanoj plombi proizlazilo bi da je predmet u žalbenom postupku i u spisu nema podataka o tome je li odlučeno povodom žalbe.

 

Zbog navedenog je revizija tužitelja prihvaćena pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu odluku vodeći računa o svim odlučnim činjenicama na koje je ukazano ovim rješenjem.

 

Zagreb, 11. listopada 2017.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu