- 1 -              Rev 3018/14-3

Broj: Rev 3018/14-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja A. M. iz P., kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Š., protiv tuženika: 1. M. M. iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Š. i 2. E. M. iz P., koju zastupa punomoćnik E. K., odvjetnik u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž - 155/2010-2 od 12. svibnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P - 2730/06 od 23. studenog 2009., u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je u odnosu prema tuženici pod 2. odbijen zahtjev tužitelja na isplatu za razliku od dosuđenih 1.500,00 kuna do traženih 200.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, te kojim je odlučeno o troškovima parničnog postupka.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, posebno ističući pogrešan pravni pristup nižestupanjskih sudova kod odluke o postavljenom zahtjevu tužitelja, uz prijedlog da revizijski sud prihvati reviziju, ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženica pod 2. je odgovorila na reviziju uz prijedlog da se ista odbaci kao nedopuštena.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

-              ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

-              ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te

-              ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona.

Prema st. 2. i 3. citirane odredbe ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u kojem slučaju stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b ZPP-a revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kuna, pa nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a. Isto tako, nije riječ o sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a), dok nisu ispunjene pretpostavke ni odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a (da je drugostupanjska odluka donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ovog Zakona - drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a).

U navedenom nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a, pa je temeljem odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a istu valjalo odbaciti.

S druge strane, kod ocjene dopuštenosti revizije iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, valja reći da tužitelj u reviziji određeno ne naznačuje pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju, niti navodi razloge zbog kojih smatra da bi određeno pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kako revizija ne sadržava određeno navedeno pravno pitanje, kao i razloge u kojima bi određeno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje niti osnovanosti revizije predviđene odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a, čime je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 11. listopada 2017.