Gž R-587/2017-2

 

 

 

 

 

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Svjetlani Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz V., … zastupane po punomoćniku D. K., odvjetniku iz V., protiv tuženika Hrvatska Lutrija d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 72, OIB 27905228158, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Buterin & Posavec, odvjetnicima iz Zagreba, uz umješača Euroherc Osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice, tuženika i umješača protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-651/2016-38 od 27. travnja 2017., dana 11. listopada 2017.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Žalba tuženika i umješača se odbijaju kao neosnovane, dok se žalba tužiteljice djelomično uvažava, a djelomično odbija, te presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-651/2016-38 od 27. travnja 2017.:

 

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I., te u točki III. za iznos od 11.100,00 kn;

 

b) preinačava u točki II., III. i IV. na način da sudi:

 

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade daljnje neimovinske štete isplati iznos od 2.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno članku 29. ZOO, koja teče od dana 14. listopada 2015. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici, u roku od 15 dana, nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.000,00 kn.

 

III. Odbija se zahtjev umješača za nadoknadom troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 6.000,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 14. listopada 2015. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Nadalje, naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.900,00 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke). Odbijena je tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 13.100,00 kn, te joj je naloženo da naknadi umješaču parnični trošak u iznosu od 3.400,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 27. travnja 2017. do isplate, u roku od 15 dana (točka III. i IV. izreke).

 

Protiv točaka II., III. i IV. navedene presude tužiteljica je podnijela dopuštenu i pravodobnu žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), predlažući da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači.

 

Žalbu je podnio i tuženik, i to protiv točaka I. i II. pobijane presude, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da sud drugog stupnja pobijani dio presude preinači, te tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti.

 

Umješač je podnio dopuštenu i pravodobnu žalbu protiv točaka I., II. i IV. presude, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući sudu prvog stupnja da presudu u pobijanom dijelu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Žalbe tuženika i umješača su neosnovane, dok je žalba tužiteljice djelomično osnovana.

 

Predmet spora među strankama jest ocjena da li je tuženik, kao poslodavac tužiteljice, u obvezi nadoknaditi neimovinsku štetu tužiteljici, a koja joj je nastala uslijed počinjenja kaznenog dijela - razbojništva na radnom mjestu, a posljedično i ocjena visine naknade štete.

 

Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakvih bitnih povreda parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, učinjenih od prvostupanjskog suda.

 

Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, slijedom čega nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Iz stanja spisa kao nesporno je utvrđeno da je tužiteljica djelatnica tuženika, da je dana 09. prosinca 2013. u 20:30 sati, dok je radila u Poslovnici Varaždin na adresi Mali plac 1a, treća maskirana osoba ušla u poslovnicu, te prijeteći nožem od tužiteljice iznudila novčani iznos od 8.300,00 kn. Uslijed štetnog događaja tužiteljica je zadobila ozljede i to akutnu reakciju na stres i Disordinens accomodationis.

 

U ovoj fazi postupka sporno je da li je tuženik, kao poslodavac tužiteljice, u obvezi isplatiti traženu naknadu štete, a posljedično i visina štete.

 

Odredbom čl. 103. st 1. Zakona o radu (“Narodne novine“, broj 149/09, dalje ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

 

Nadalje, odredbom čl. 15. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08, 75/09., dalje ZZR) propisano je da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu, s time da se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

 

Ovaj sud smatra da počinjenje kaznenog djela, razbojništva ne predstavlja izvanrednu i nepredvidivu okolnost, odnosno višu silu, a na koje tuženik unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati, slijedom čega bi isti i bio oslobođen od odgovornosti za nastalu štetu.

 

Naime, izloženost opasnosti napada radnika na radnom mjestu koji radi sa gotovim novcem od strane trećih osoba predstavlja profesionalni rizik, a za koji odgovara poslodavac.

 

Poslodavac je mogao utjecati na sigurnost svojih radnika angažiranjem zaštitarske službe ili na neke druge načine, a što je propustio učiniti.

 

Visinu nastale štete sud je utvrdio provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za neurologiju i psihijatriju dr. N. L. B.. Vještakinja je utvrdila da je tužiteljica na svom radnom mjestu proživjela psihičku traumu, koja je prouzrokovala smanjenje opće životne i radne sposobnosti za 3 – 4%, te će u tom obimu morati ubuduće trajno pojačano ulagati napore u svom životu i radu.

 

Iz vještva proizlazi da je tužiteljica pretrpjela primarni strah vezan uz sam događaj, koji je bio intenzivan, ali kratkog trajanja, i to koliko je trajala pljačka. Sekundarni strah u toku akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalu situaciju je bio oscilirajućeg karaktera, te je jakog intenziteta trajao tri dana, srednjeg intenziteta 5 do 6 dana, a blažeg oko tri tjedna, dok je kasni povremeni strah uračunat u trajne posljedice.

 

Ovaj sud smatra da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), prilikom određivanja visine neimovinske štete, te da pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici treba dosuditi iznos od 8.000,00 kn.

 

Naime, tijekom postupka utvrđeno je da je tužiteljica nakon pljačke pritisnula panik tipku, da je zaključala poslovni prostor, zatim da se je sakrila ispod stola da bi nazvala pretpostavljenoga, da bi potom otišla u prostor gdje se nalazi WC, gdje je čekala policiju. Utvrđeno je da je bila na bolovanju dva mjeseca, koristila je lijek Normabel, a da posljedice osjeća i sada na način da se stalno ogledava, te da ju je poseban strah ići po noći. Tužiteljica je pretrpjela intenzivan primarni strah, te kasnije i sekundarni strah, proživjela je psihičku traumu, koja je prouzrokovala smanjenje opće životne i radne sposobnosti za 3 – 4%, te će u tom obimu morati ubuduće trajno pojačano ulagati napore u svom životu i radu.

 

Stoga, kako je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti sud, te budući da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ovaj sud je tužiteljici dosudio naknadu neimovinske štete u visini od 8.000,00 kn, odnosno odlučio je kao u izreci temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

Odlukom o trošku sud prvog stupnja je pravilno priznao nagradu za pojedine radnje, sve pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a, te na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15).

 

No, kako je ovaj sud preinačio presudu, a uzimajući u obzir uspjeh u postupku kako glede osnova, tako i glede visine, to ovaj sud smatra da je tužiteljica uspjela u postupku u omjeru od 50%, slijedom čega, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, a glede prvostupanjskog postupka, svaka stranka je dužna snositi svoj trošak postupka.

 

Tužiteljica je djelomično uspjela u žalbenom postupku, slijedom čega, uzimajući u obzir kako osnov, tako i visinu uspjeha u žalbenom postupku, ovaj sud smatra da joj pripada pravo na nadoknadu troška u visini od 1.000,00 kn, pa je stoga odlučeno kao u izreci.

 

Budući da umješač nije uspio u žalbenom postupku, to mu, temeljem odredbe čl. 154. ZPP-a, niti ne pripada pravo na nadoknadu troška žalbenog postupka, slijedom čega je odlučeno kao u izreci.

 

U Splitu, dana 11. listopada 2017.

 

 

SUDAC:

 

Svjetlana Vidović, v. r.

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Zlata Brdar