- 1 -              Rev-x 130/16-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 130/16-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Aleksandra Peruzovića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice D. B. rođ. Č., iz Lj., OIB: ..., II. tužiteljice L. M. rođ. Č. iz Š., OIB: ... i III. tužitelja Š. Č. iz Š., OIB: ..., svi zastupani po punomoćnicima B. Z. i mr. sc. H. S., odvjetnicima u Š., protiv tuženice Opće bolnice Š., Š., OIB: ..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji svih tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1627/12-2 od 15. lipnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-461/05 od 3. studenog 2011. ispravljene rješenjem istoga suda broj P-461/05-41 od 24. siječnja 2012., u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1627/12-2 od 15. lipnja 2015. i presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-461/05 od 3. studenog 2011. ispravljena rješenjem istog suda broj P-461/05-41 od 24. siječnja 2012. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom je presudom potvrđena ispravljena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev da se naloži tuženici da prvotužiteljici, drugotužiteljici i trećetužitelju isplati iznose od po 440.000,00 kn svakome na ime naknade nematerijalne štete zbog smrti bliskih osoba – majke i brata, odnosno supruge i sina te naknadu materijalne štete za nabavku grobnice u iznosu od 15.568,55 kn, i za troškove pogreba u iznosu od 4.288,77 kn (samo trećetužitelju), sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli svi tužitelji zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primijenjene materijalnog prava. Predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja prihvati u cijelosti, podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati nadležnom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev svih tužitelja za naknadu nematerijalne i materijalne štete koju su pretrpjeli uslijed smrti njihove majke odnosno supruge N. Č. i njenog mrtvorođenog djeteta u Općoj bolnici Š., a do kojih posljedica je, prema tvrdnjama tužitelja, došlo zbog nesavjesnog postupanja djelatnika tuženice.

 

Nižestupanjski su sudovi utvrdili:

 

- da je pok. N. Č. zaprimljena kod tuženice 29. prosinca 1994. u stanju realne opasnosti za život, u besvjesnom stanju, s kliničkom slikom moždanog inzulta i u poodmakloj fazi dekompenzirane ciroze jetre;

 

- da je odmah po prijmu smještena na neurološki odjel i da je provedena terapija bila hitna i adekvatna u skladu sa medicinskim standardima uslijed koje se kod bolesnice stanje poboljšalo u naredna tri dana (došla je k svijesti, samostalno je uzimala hranu i komunicirala);

 

- da je naglo pogoršanje njenog stanja nastupilo u noći sa 1. na 2. siječnja 1995.  kada je u ranim jutarnjim satima nađena u stanju šoka, bez tlaka i pulsa, s porođenim muškim djetetom među nogama uz obilno krvarenje,

 

- da je usprkos hitno provedenoj terapiji 5. siječnja 1995. umrla;

 

- da su uzrok smrti pok. N. komplikacije uzrokovane uznapredovalom cirozom jetre u vidu teških promjena zgrušavanja krvi i poremećaja svijesti, a da je porod samo ubrzao nastup smrti, te da je dijete umrlo u maternici prije poroda zbog nedostatka kisika uzrokovanog aspiracijom plodove vode;

 

- da za vrijeme boravka u bolnici nije bilo poznato da je N. Č. u visokoj trudnoći, jer da kod prijama u bolnicu njena klinička slika nije davala nikakve naznake o eventualno mogućoj trudnoći, da se zbog teške dekompenzirane ciroze jetre u trbušnoj šupljini nalazila velika količina tekućine koja je uz veliku debljinu trbušne stjenke zbog pretilosti onemogućavala da se vanjskim pregledom prepozna povećana maternica te da ni od njene obitelji a ni od pacijentice po dolasku svijesti nisu dobiveni podaci o mogućoj trudnoći;

 

- da su u poodmakloj fazi dekompenzirane ciroze jetre trudnoće iznimno rijetke te da je zbog realne opasnosti za život medicinski tretman bio usmjeren isključivo na njezino spašavanje života;

 

- da zbog teškog poremećaja zgrušavanja krvi i teškog metaboličkog poremećaja uzrokovanih dekompenziranom cirozom jetre pok. N. Č. i njeno dijete ne bi preživjeli ni da je trudnoća bila prepoznata i porođaj izvršen u idealnim bolničkim uvjetima, a zbog krvarenja koje se nikavim pripravcima ne može zaustaviti.

 

Na temelju navedenih utvrđenja sudovi su ocijenili da je medicinski tretman liječnika tuženice prema pok. N. Č. bio u skladu sa pravilima struke i propisanim medicinskim standardima, da ne postoji propust tuženice glede neprepoznavanja trudnoće, kao ni uzročna veza neprepoznavanja trudnoće i smrti prednice tužitelja i njenog djeteta, jer da porođaj majke sa iznijetom trudnoćom (između 34 i 38 tjedana) i sa takvom teškom bolesti jetre ima za posljedicu smrt majke i ploda, tj. da nije postojala mogućnosti njihovog preživljavanja. Stoga su sudovi, imajući u vidu 171. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (”Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) odbili tužbeni zahtjev tužitelja utvrdivši da ne postoji odgovornost tuženice za štetu koju su tužitelji pretrpjeli zbog smrti N. Č. i njenog djeteta. Očitujući se na žalbene prigovore o organizacijskom propustu tuženice u vidu neadekvatne stručnosti dežurnog osoblja, drugostupanjski sud dodaje da se ne može prihvatiti žalbena teza tužitelja o odgovornosti tuženice na temelju organizacijske pogreške, jer postojanje uzročne veze između organizacijskog propusta bolnice (dežurstvo specijalizanta na odjelu interne medicine) i nastale štete mora biti utvrđena na razini izvjesnosti.

 

Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova ne može se za sada prihvatiti kao pravilno.

 

Pravilno revidenti u reviziji ističu da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u pogledu ocjene o organizacijskom propustu tuženice u pogledu dežurstva u noći sa 1. na 2. siječnja 1995.

 

Naime, pitanje odgovarajuće organizacije dežurstva u takvoj ustanovi kao što je opća bolnica ne svodi se samo na organizaciju dežurstva liječnika, već i na sve ostale djelatnike (osobito dežurne medicinske sestre) koji su bili zaduženi za nadzor pacijenata u tako teškom stanju, posebno je li sad pok. N. Č. u noći sa 1. na 2. siječnja 1995., kada je u ranim jutarnjim satima nađena u stanju šoka s porođenim djetetom među nogama uz obilno krvarenje, pružena adekvatna pozornost i odgovarajuća pravovremena medicinska skrb, a ako nije, je li takvo postupanje tuženika u uzročnoposljedičnoj vezi s nastupom štetnog događaja. Međutim, o postupanju tih drugih djelatnika tuženice koji su bili dežurni u noći sa 1. na 2. siječnja 1995. na odjelu na kojemu se nalazila pok. N. za sad nema odgovarajućeg utvrđenja u nižestupanjskim odlukama.

 

Budući da nisu ispitane i ocijenjene sve činjenice vezane uz postojanje eventualnih propusta drugih djelatnika tuženice, nije bilo uvjeta za preinačavanje drugostupanjske odluke, već je primjenom čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku sudovi će na nedvojbeni način utvrditi činjenice vezane uz postupanje ostalih dežurnih djelatnika tuženice i donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 11. listopada 2017.