1

                            Broj: Pž-1820/2017

   

 

 

 

                                                                                                                                               Broj: Pž-1820/17

 

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Renate Popović kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, odlučujući o žalbi okr. G.T., podnesenoj protiv rješenja Prekršajnog suda u Zagrebu od 12. svibnja 2017., broj 36. PpuP-2604/15, u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Djelomično se prihvaća žalba okr. G.T., preinačuje se toč. II. pobijanog prvostupanjskog rješenja na način da se okrivljeniku, na ime naknade troškova prekršajnog postupka koji se odnose na nagradu i nužne izdatke za rad branitelja, ima isplatiti još 1.500,00 (jednutisućupetsto) kuna, a koji trošak će računovodstvo prvostupanjskog suda isplatiti na žiro račun broj HR……………. kod „Raiffeisenbank Austria“ d.d.

 

II. U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. G.T. kao neosnovana.

 

III. Odbija se zahtjev okr. G.T. za naknadu troškova prekršajnog postupka, koji se odnose na nagradu i nužne izdatke za rad punomoćnika odvjetnika G.Š. za sastav žalbe od 22. svibnja 2017.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Prekršajnog suda u Zagrebu od 12. svibnja 2017., broj 36. PpuP-2604/15, u toč. I. određeno je da se okr. G.T., na ime naknade troškova prekršajnog postupka koji se odnose na nagradu i nužne izdatke za rad branitelja, ima isplatiti 625,00 kuna, a koji trošak se, kako je to vidljivo iz obrazloženja pobijanog rješenja, odnosi na sastav pisane obrane, dok je u toč. II. zahtjev okrivljenika u ostalom dijelu odbijen kao neosnovan.

 

Protiv dijela navedenog rješenja u kojem je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška (toč. II. pobijanog rješenja), okr. G.T. je, putem punomoćnika odvjetnika G.Š., pravodobno podnio žalbu s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se dosudi traženi trošak u cjelokupnom iznosu te da mu se dosudi i trošak sastava ove žalbe.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Osnovano žalitelj ističe da mu je trebalo priznati i trošak sastavljanja podnesaka od 22. listopada 2012. (list 2 spisa), od 11. veljače 2013. (list 10 spisa), od 7. svibnja 2013. (list 6 spisa), od 10. rujna 2013. (list 24 spisa) te od 26. studenog 2013. (list 27 spisa), dok nije u pravu kada zahtjeva nakandu troška za sastav podneska od 9. siječnja 2014. (list 39 spisa), kao i za sastav ove žalbe.

 

Naime, nije u pravu prvostupanjski sud kada žalitelja odbija sa zahtjevom za naknadu troškova koji se odnose na sastavljanje prigovora protiv prekršajnog naloga od 22. listopada 2012. i podneska od 11. veljače 2013. s obrazloženjem da je te radnje obavio odvjetnik A.H. kojem je okrivljenik otkazao punomoć tijekom prekršajnog postupka „pa se ima smatrati radnjama za koje odvjetnik nema pravo na naknadu“. Kod takvog zaključivanja prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da je pravo na naknadu troškova postupka isključivo pravo okrivljenih, a ne njihovih branitelja odnosno punomoćnika, te da se, čak i u slučaju da je zahtjev podnesen po punomoćniku, naknada troškova dosuđuje okrivljenicima, a ne punomoćniku, a isplata troškova vrši na račun okrivljenih, osim ako se izričito ne izjasne da pristaju da se isplata izvrši na račun punomoćnika. Osim toga, sukladno odredbi članka 115. stavka 3. Prekršajnog zakona, prava i dužnosti branitelja prestaju kad okrivljenik opozove punomoć i o tome obavijesti sud, a u svakom slučaju s pravomoćnim dovršetkom prekršajnog postupka, iz čega proizlazi da odvjetnik koji je bio branitelj okrivljenika u prekršajnom postupku nije, nakon pravomoćnog dovršetka prekršajnog postupka, bez nove punomoći, ovlašten podnijeti takav zahtjev u ime okrivljenika, a što pak dovodi do zaključka da okrivljenik za tu radnju može opunomoćiti bilo kojeg drugog odvjetnika (koji tada postaje punomoćnik okrivljenika, a ne njegov branitelj), pa, dakle, nije nužno da zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka, u ime okrivljenika podnosi isti odvjetnik koji ga je branio u prekršajnom postupku.

 

Slijedom navedenog, okr. G.T. pripada pravo na naknadu troškova za sastavljanje prigovora protiv prekršajnog naloga 500,00 kuna (Tbr. 5. toč. 3. u vezi Tbr. 4. toč. 1. al. 5 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – u daljnjem tekstu: Tarifa), a za podnesak od 11. veljače 2013., kojim okrivljenik obaviještava sud da ni on ni njegov branitelj neće moći pristupiti na zakazano ročište i koji prema svom sadržaju pripada u „ostale podneske“ Tarife, okrivljeniku pripada 250,00 kuna (Tbr. 1. toč. 6. Tarife).

 

Nadalje, nije u pravu prvostupanjski sud niti kada okrivljenika odbija sa zahtjevom za naknadu troškova za sastav podnesaka od 7. svibnja 2013., od 10. rujna 2013. i od 26. studenog 2013. smatrajući da su „isti bili nepotrebno dostavljeni sudu, odnosno branitelj ih je sam inicirao“. Pogrešno smatra prvostupanjski sud da je činjenica je li neka radnja obavljena na inicijativu suda ili stranaka kriterij za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva za naknadu troškova te radnje. Kako je to vidljivo iz spisa, okrivljenik je podnescima od 7. svibnja 2013, od 10. rujna 2013. te od 26. studenog 2013. obaviještavao sud da njegov branitelj neće moći pristupiti na zakazano ročište te da on ostaje kod svoje pisane obrane, što se nikako ne može ocijeniti kao radnja počinjena zlouporabom prava okrivljenika. Stoga, navedeni podnesci prema svom sadržaju pripadaju u „ostale podneske“ Tarife, slijedom čega za svaki taj podnesak okrivljeniku pripada po 250,00 kuna (Tbr. 1. toč. 6. Tarife).

 

Slijedom navedenog, okrivljeniku, na ime naknade troškova prekršajnog postupka koji se odnose na nagradu i nužne izdatke za rad branitelja, pripada (osim iznosa koji je određen u toč. I. izreke pobijanog rješenja i protiv kojeg žalba nije podnesena) još 1.500,00 kuna.

 

S obzirom da okrivljenik u svom zahtjevu za naknadu troškova prekršajnog postupka (list 41 spisa) nije tražio da mu se na traženi iznos odobri i PDV, ovaj sud nema mogućnosti isti dosuditi. Istina, prvostupanjski sud je okrivljeniku, za radnju sastava pisane obrane, dosudio i pripadajući iznos PDV-a, no s obzirom da je žalba podnesena samo u korist okrivljenika, to se sukladno odredbi članka 202. stavka 4. Prekršajnog zakona, odluka ne smije izmijeniti njemu na štetu, pa ovaj sud nije imao ovlaštenje u tom dijelu izmijeniti pobijano rješenje.

 

Neosnovano okrivljenik potražuje naknadu troškova koji se odnose na podnesak od 9. siječnja 2014., kao i na sastav ove žalbe. Naime, odredbom članka 138. stavkom 1. Prekršajnog zakona izrijekom je propisano da su troškovi prekršajnog postupka izdaci učinjeni u povodu prekršajnog postupka od njegova pokretanja, pa i prije, pa sve do njegova završetka. Po logici stvari, zakonski izraz „do njegova završetka“ znači do pravomoćnog dovršetka prekršajnog postupka. S obzirom da je ovaj prekršajni postupak pravomoćno dovršen 3. prosinca 2013., donošenjem presude Prekršajnog suda u Zagrebu broj 36. PpP-33585/13., a okrivljenik zahtijeva naknadu troška za radnje koje su poduzete nakon pravomoćnog dovršetka prekršajnog postupka, to je jasno i nedvojbeno da navedene radnje ne ulaze u pojam troškova prekršajnog postupka kako je on definiran odredbom članka 138. stavka 1. Prekršajnog zakona pa stoga i trošak tih radnji ne može pasti na teret proračunskih sredstava suda odnosno biti predmetom odlučivanja po članku 140. stavku 2. Prekršajnog zakona.

 

              Slijedom svega navedenog, na temelju članka 211. stavka 2. toč. 2. i 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

             

 

U Zagrebu 11. listopada 2017.

 

 

 

 

 

 

Presuda se dostavlja Prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, punomoćnika i tužitelja.