Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26 EU 2024/2679
- 1 - Rev-x 543/16-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1.tužitelja H. V. v. d.o.o., Z., 2.tužitelja H. I. d.o.o., Z., OIB: ..., 3.tužitelja H. C. d.o.o., Z., OIB: ..., i 4.tužitelja H. P. p. d.o.o., Z., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku Ž. S., odvjetniku iz Odvjetničkog društva S. i p. d.o.o., Z., protiv tuženika H. u. z. o. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici G. K. M., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji 3. i 4.tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gžx-233/2014-2 od 6. ožujka 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10712/07-44 od 19. travnja 2012., u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,
r i j e š i o j e:
I. Revizija trećetužitelja H. C. d.o.o. i četvrtotužitelja H. P. p. d.o.o. odbacuje se kao nedopuštena.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Tuženik Hrvatski ured za osiguranje dužan je I-IV tužiteljima H. V. V. d.o.o., H. I. d.o.o., H. C. d.o.o. i H. P. P. d.o.o., solidarno platiti iznos od 870,13 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od 413,33 kn od 16.10.2000. godine pa do 31.12.2007. godine po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 18.860,29 kn, kao i zahtjev za isplatom zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 456,80 kn za razdoblje od 08.05.2002. godine pa do isplate.
III. Nalaže se I-IV tužiteljima H. V. V. d.o.o., H. I. d.o.o., H. C. d.o.o. i H. P. P. d.o.o. nadoknaditi tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn, u roku od 15 dana."
Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Žalba tuženika odbija se kao neosnovana dok se žalbe svih tužitelja djelomično odbijaju, a djelomično prihvaćaju, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10712/07-44 od 19. travnja 2012.g.:
- potvrđuje u cijelosti u točkama I. i III. izreke, te u točki II. izreke u dijelu kojim su tužitelji odbijeni sa zahtjevom za isplatu iznosa od 18.860,29 kn, sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, a preinačuje u ostalom odbijajućem dijelu u toj točki izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku da tužiteljima na toč. I. izreke prvostupanjske presude dosuđeni iznos od 456,80 kn plati zakonsku zateznu kamatu u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, tekućom od 08. svibnja 2002.g. do isplate, u roku 15 dana."
Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nisu uspjeli u postupku reviziju su podnijeli treće i četvrtotužitelj na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu te ju preinačiti u smislu revizijskih navoda na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i naloži tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka revidentima, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Revidenti su popisali trošak revizije.
U odgovoru na reviziju treće i četvrtotužitelja tuženik je predložio istu odbiti kao neosnovanu. Tuženik je zatražio trošak sudske pristojbe na odgovor na reviziju u iznosu od 270,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz stavka 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U tom smislu revidenti su u reviziji naznačili pravna pitanja koja glase:
"1. Da li je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka vjerodostojan način utvrđivanja visine štete željezničkog prijevoznika na ime troškova zastoja i izmakle koristi?
2. Da li je ispravan pravni stav drugostupanjskog suda, kad je potvrdio prvostupanjsku presudu koji se sastoji u tome da se za izračun štete zbog izmakle koristi i troškova zastoja ne mogu koristiti podaci sadržani u Pravilniku o štetama?"
Što se tiče razloga važnosti naznačenih pitanja u smislu st. 3. čl. 382. ZPP revidenti tvrde da je pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi nepodudarno pravnom shvaćanju Županijskog suda u Zagrebu izraženom u rješenju broj Gžn-620/14 od 15. srpnja 2014., Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Čakovcu u presudi broj Gž-3773/2011, te konačno pravnom shvaćanju izraženom u odluci ovog suda broj Rev 1222/08 od 10. travnja 2009.
Imajući na umu sadržaj pitanja naznačenih u reviziji, a koja se u bitnom svode na pitanje na koji način treba tumačiti i primjenjivati tužiteljev Pravilnik o štetama, te pravno shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u pobijanoj odluci "Naime, i po ocjeni ovog suda Pravilnik o štetama interni je akt tužitelja, a obzirom da je na tom Pravilniku i vještak izračunavao štetu, a tuženik je takav izračun osporio, tužitelji su bili dužni dokazati da li im je šteta uslijed zastoja vlaka i izgubljene dobiti stvarno nastala, u čemu se ta šteta sastoji, kao i visinu same štete, pa kako tužitelji niti nakon što je tuženik prigovorio izračunu štete nisu predlagali druge dokaze na okolnost osnove i visine tako nastale štete, prvostupanjski sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja tužitelje pravilno odbio s tim dijelom tužbenog zahtjeva", valja reći da je o pravnim pitanjima naznačenim u reviziji ovaj sud već zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima te da je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda izraženo u pobijanoj presudi podudarno shvaćanju ovog suda u odlukama Rev 1222/08 od 10. travnja 2009. i Rev-x 750/13-2 od 26. veljače 2014.
Prema tome, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Slijedom navedenog, revizija treće i četvrtotužitelja podnesena na temelju čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena, pa je na temelju čl. 392.b st. 3. ZPP odlučeno kao u st. I. izreke.
Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu, jer ta parnična radnja nije bila potrebna – čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.