- 1 -              Rev 650/13-2

 

 

 

Broj: Rev 650/13-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Š. iz Z., koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., protiv tuženice Š. Š. iz B., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5507/10-2 od 25. rujna 2012., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9351/09 od 9. veljače 2010., u sjednici vijeća održanoj 11. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica temeljem kupoprodajnog ugovora od 12. rujna 1996. stekla vlasništvo nekretnine upisane kao ZK tijelo III u z.k.ul. br. 6716 k.o. G. Z. u naravi kuća i zgrada u Z. sagrađene na kat. čest. 6117/1, na kojoj je uspostavljeno pravo korištenja zemljišta u 446/3585,6 dijela kat. čest. 6117/1, u korist vlasnika kuće i zgrade opisane kao zemljišnoknjižno tijelo III (tri) koje čini sastavni dio predmetne kuće i zgrade, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se temeljem ove presude tužiteljica upiše kao vlasnica navedene nekretnine u cijelosti.

 

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu da provede ovu presudu u zemljišnoj knjizi u zk.ul. 6716 k.o. G. Z..““

 

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9351/09 od 9. veljače 2010., u dijelu pod točkom I. izreke da je tuženica dužna priznati i trpjeti da se temeljem presude tužiteljica upiše kao vlasnik sporne nekretnine u cijelosti, čkbr. 6117/1, u naravi kuća i zgrada iz z.k.ul.br. 6716 k.o. G. Z.

 

II. Preinačuje se ista presuda pod točkom I. izreke i tužiteljica odbija s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tužiteljica temeljem kupoprodajnog ugovora od 12. rujna 1996. stekla vlasništvo nekretnine upisane kao zemljišnoknjižno tijelo III. u z.k.ul.br. 6716 k.o. G. Z., u naravi kuća i zgrada u Z., sagrađene na kat. čest. 6117/1, na kojoj je uspostavljeno pravo korištenja zemljišta u 446/3585/6 dijela kat. čest. 6117/1, u korist vlasnika kuće i zgrade opisane kao zemljišnoknjižno tijelo III. koje čini sastavni dio predmetne kuće i zgrade.“

 

III. Trošak odgovora na žalbu tužiteljici se ne dosuđuje.“

 

Protiv odbijajućeg dijela presude suda drugoga stupnja tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) ističući da reviziju podnosi jer odluka ovisi o rješenju materijalnopravnog odnosno postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a o kojem je revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Predložio je da se drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije dopuštena.

 

Predmet spora je utvrđenje da je tužiteljica temeljem kupoprodajnog ugovora stekla vlasništvo predmetne nekretnine, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se temeljem presude tužiteljica upiše kao vlasnik te nekretnine.

 

Sudovi u postupku koji je prethodio reviziji su utvrdili:

- da tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 12. rujna 1996. stekla od tuženice nekretninu koja se sastoji od kuće, zgrade i zemljišta upisane u zk.ul. 6716 k.o. G. Z., a koja je upisana u zemljišnim knjigama na tuženici u 446/3585,6 dijela, da u tužbi tužiteljica navodi da je tu nekretninu kupila na temelju usmenog kupoprodajnog ugovora od tuženice za iznos 43.000 DEM što proizlazi iz izjave od 12. rujna 1996., da  je tu nekretninu tuženica prethodno stekla od pravne prednice M. M. temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju, da je pravna prednica tuženica M. M. s tužiteljicom sklopila kupoprodajni ugovor 12. rujna 1996. na osnovu kojeg je tužiteljica kupila predmetnu nekretninu, da je tuženica izvršila upis prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama nakon smrti prednice M. M., da je tužiteljica od trenutka kupnje predmetne nekretnine u stalnom i nesmetanom posjedu iste, a da se u zemljišnim knjigama nije upisala kao vlasnik jer kupoprodajni ugovor nije bio podoban za upis vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini,

- da je u zemljišnoj knjizi kao zk. tijelo AIII upisana kuća i zgrada, na kojoj je kao vlasnica (B-86) upisana tuženica, te da je u istom zemljišnoknjižnom ulošku upisano pravo korištenja na tom zemljištu za korist tuženice,

- da je pravna prednica tuženice M. M. sklopila s tuženicom Ugovor o doživotnom uzdržavanju 28. veljače 1996.,

- da je pravna prednica tuženice M. M. prodala tužiteljici nekretninu koja je predmet spora kupoprodajnim ugovorom od 12. rujna 1996.,

- da je tuženica od tužiteljice primila iznos ugovorene kupoprodajne cijene iz čl. 2. Kupoprodajnog ugovora od 12. rujna 1996., što proizlazi iz Izjave od 12. rujna 1996.,

- da je tuženica priznala činjenične navode tužbe, te nije osporila tužbeni zahtjev.

 

Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Međutim, drugostupanjski sud je zaključio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje da je tužiteljica stekla vlasništvo sporne nekretnine temeljem kupoprodajnog ugovora od 12. rujna 1996., s obzirom da se prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo vlasništva stječe zakonom predviđenim upisom stjecatelja u zemljišnoj knjizi. Zbog toga je drugostupanjski sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva utvrđenje da je tužiteljica temeljem kupoprodajnog ugovora od 12. rujna 1996. stekla vlasništva nekretnine upisane kao zemljišnoknjižno tijelo AIII u zk.ul.br. 6716 k.o. G. Z., u naravi kuća i zgrada u Z., sagrađene na kat. čest. 6117/1, na kojoj je ustanovljeno pravo korištenja zemljišta u 446/3585,6 dijela kat. čest. 6117/1, u korist vlasnika kuće i zgrade opisane kao zemljišnoknjižno tijelo AIII koje čini sastavni dio predmetne kuće i zgrade, dok je u preostalom dijelu (kojim je naloženo tuženici da je dužna priznati i trpjeti da se na temelju presude tužiteljica upiše kao vlasnica sporne nekretnine u cijelosti) potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na pitanje odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Zato u slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki nema uvjeta za ispitivanje osnovanosti takve (nedopuštene) izvanredne revizije.

 

U podnesenoj izvanrednoj reviziji tužiteljica postavlja sljedeća pitanja:

 

"1. Može li drugostupanjski sud preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev, iako je prvostupanjska presuda, kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev, donesena na temelju priznanja tuženice da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti i da ne postoji spor među strankama, a ne radi se o nedopuštenim dispozicijama stranke?

2. Da li je kupoprodajni ugovor temelj za stjecanje prava vlasništva ili se kupoprodajnim ugovorom stječe samo pravo na posjed?

3. Da li tužiteljica ima pravo deklaratornom tužbom u smislu odredbe čl. 187. ZPP zahtijevati utvrđenje da je temeljem kupoprodajnog ugovora stekla pravo vlasništva, ako se radi o usmenom kupoprodajnom ugovoru koji je u cijelosti ispunjen?

4. Da li se u parnici za utvrđenje prava vlasništva temeljem pravnog posla (kupoprodajnog ugovora od 12. rujna 1996.) ima primjenjivati Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91) koji je vrijedio u vrijeme zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora kao i njegovog ispunjenja ili Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja sudske odluke?

 

Tužiteljica kao razlog važnosti ukazuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1274/1995 od 20. listopada 1999., Rev-x 33/09 od 7. listopada 2009. i Rev-1516/02-2 od 17. prosinca 2002., tvrdeći da je pobijana odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u navedenim odlukama.

 

Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije podnesene protiv odbijajućeg dijela sadržanog u drugostupanjskoj presudi u ovoj pravnoj stvari vijeće je ocijenilo da revizija tužiteljice nije dopuštena.

 

Naime, postupajući prema odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP ovaj sud ocjenjuje da navedena pitanja, ako bismo ih i mogli smatrati pravnim pitanjima nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni s obzirom na to da je o pitanju stjecanja prava vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla, Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo pravno shvaćanje u presudi poslovni broj Rev 830/12-3 od 18. rujna 2013. u kojoj je naveo:

 

„U konkretnom slučaju radi se o stjecanju prava vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla.

 

Prema odredbi čl. 120. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 – dalje: ZV) vlasništvo na nekretninama se stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

 

Dakle, kod stjecanja prava vlasništva, a time i suvlasništva, na nekretnini potrebno je da osim titulusa – valjanog pravnog osnova, postoji i modus – a to je upravo upis u zemljišnu knjigu. Kupac koji je sklopio valjani ugovor o prodaji nekretnine ne stječe samim time vlasništvo nekretnine ako se nije upisao u zemljišne knjige, pa sve do tog upisa ne može zahtijevati da ga se kao kupca utvrdi vlasnikom ili suvlasnikom nekretnine.“ (Tako i u odlukama revizijskog suda poslovni broj Rev 558/1994-2 od 21. lipnja 1995., Rev-2622/1998-2 od 29. svibnja 2002., Rev-1660/09-2 od 19. svibnja 2011. i dr.).

 

Stoga, s obzirom da je drugostupanjska presuda u pobijanom dijelu utemeljena na stavu koje je podudarno s navedenim shvaćanjem, to naznačena pitanja (kada bi se i moglo uzeti da je navedenim pitanjima tužiteljica postavila određena materijalnopravna pitanja) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.

 

Slijedom navedenog, valjalo je odbaciti reviziju tužiteljice na temelju odredbe čl. 392.b. st. 3. ZPP, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.       

 

Zagreb, 11. listopada 2017.