- 1 -              Rev 1295/15-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1295/15-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja R. S. pok. Š. iz D., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Š. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika I. R.1 sina V. iz D., kojeg zastupa punomoćnica I. R.2, odvjetnica u Z., radi predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-576/15-2 od 11. ožujka 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-301/2011 od 28. studenoga 2014., u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za predaju u posjed dijela nekretnine opisanog u izreci presude suda prvog stupnja.

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), te podredno pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. ZPP, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, podredno, da je ukine te predmet vrati na ponovno suđenje drugom vijeću drugostupanjskog suda.

 

U svom odgovoru na reviziju, tuženik predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

 

Revizija je nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,
2. ako je presuda donesena u sporu koju je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te,
3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

Prilikom odlučivanja o dopuštenosti revizije valja poći od toga da se u ovom slučaju ne radi o pobijanoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, jer suprotno navodima revidenta, drugostupanjska presuda nije donesena pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP, niti odredbe čl. 373.b ZPP. Naime, drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude nije naveo da se radi o presudi donesenoj po čl. 373.a ZPP ili čl. 373.b ZPP, niti to opisno proizlazi iz sadržaja obrazloženja drugostupanjske odluke.

 

Kako se ne radi niti o drugostupanjskoj presudi protiv koje je uvijek dopuštena revizija u radnom sporu (čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP), to je dopustivost redovne revizije ispitana prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, pri čemu je utvrđeno da niti taj kriterij nije ispunjen. To stoga, jer se u konkretnom slučaju radi o nenovčanom zahtjevu, a kako je vrijednost predmeta spora u tužbi naznačen iznos od 10.001,00 kn (čl. 40. st. 2. ZPP), to nije ispunjen niti vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da tuženik njemu i preostalim upisanim zemljišnoknjižnim suvlasnicima preda u posjed nekretnine koje su predmetom spora.

 

Pošavši od utvrđenja da tužitelj nije dokazao suvlasništvo na dijelu nekretnine koji je predmet spora, sudovi nižeg stupnja su pozivom na odredbu iz čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 147/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12) odbili vlasnički zahtjev tužitelja za povrat stvari.

 

U odnosu na navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova, tužitelj postavlja sljedeće pitanje za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

 

Može li sud temeljiti presudu na kontradiktornom iskazu svjedoka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku?

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju i protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije potrebno je da su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:

-       da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi,

-       da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu,

-       da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Kada u reviziji izostane bilo koja od tih pretpostavki, nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje osnovanosti takve revizije u smislu odredbe iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

 

Postavljeno pravno pitanje polazi od premise da su iskazi svjedoka kontradiktorni i kao takvo ne predstavlja pitanje koje bi bilo bitno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je ono važno samo za ovaj parnični postupak, i u svojoj biti se svodi na revizijski prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka učinjene pred nižestupanjskim sudovima (tvrdnja o kontradiktornosti prihvaćenih iskaza svjedoka).

 

Dakle, za zaključiti je, da ovakvo postavljeno pitanje ne predstavlja pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

 

Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbaciti pozivom na odredbu iz čl. 392. st. 1. ZPP, odnosno, podredno, pozivom na odredbu iz čl. 392.b st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 11. listopada 2017.