Baza je ažurirana 02.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev-x 979/14-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice V. G. iz S., zastupane po punomoćnici I. G., odvjetnici u S., protiv tuženika-protutužitelja 1. M. G. iz S., 2. G. G. iz S., OIB: ..., 3. D. F. G. iz Z., OIB: ..., i 4. Ž. G., N. Č., OIB: ..., 2.-4. zastupani po punomoćniku A. M., odvjetniku u S., radi diobe nekretnina, odlučujući o reviziji 2.-4.tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžx-1638/11 od 19. rujna 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću broj P-90/09 od 9. prosinca 2010. u stavku II. izreke, u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,
r i j e š i o j e:
Revizija 2.tuženice-protutužiteljice G. G., 3.tuženice-protutužiteljice D. F. G. i 4.tuženika-protutužitelja Ž. G. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I P r i h v a ć a s e tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tužiteljica je ovlaštena zatražiti materijalnu diobe nekretnine označene kao čest. zem. 2240 k.o. K. S. na način da se izdvoji njen idealni od 1/3 u samostalno vlasništvo i posjed".
II O d b i j a s e protutužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Tuženici-protutužitelji: 1) G. G. ud. Lj., 2) G. Ž. pok. Lj. i 3) F.-G. D. rođ. G. pok. Lj., kao nasljednici svog supruga i oca pok. G. Lj. pok. A. i putem imenovanog kao prednika, spram tužiteljice-protutužene vlasnici su svako osobno i pojedinačno vrhu 1/9 (jedne devetine) idealnog dijela nekretnine označene i upisane kao čest. zem. 2240 k.o. K. S. zv. "...", ukupne površine 838 m3.
2. Pogriješna je uknjižba prava vlasništva nekretnine označene i upisane u katastarskom operatu Područnog ureda S., Ispostava K. S. i kartonu zemljišta Općinskog suda u Kaštel Lukšiću kao čest. zem. 2240 k.o. K. S. zv. "...", ukupne površine 838 m3 na imenu tužiteljice-protutužene G. V. ud. A. za 1/3 (jednu trećinu) idealnog dijela te je tužiteljica-protutužena temeljem ove presude dužna trpiti da tuženici-protutužitelji 2.) G. G. ud. Lj., 3.) G. Ž., pok. Lj. i 4.) F.-G. D. rođ. G. pok. Lj. su ovlašteni zatražiti i postići u zemljišnim knjigama upis uknjižbe prava vlasništva čest. zem. 2240 k.o. K. S. na ime., 1) G. G. ud. Lj., za 1/9 (jednu devetinu) suvlasničkog dijela., 2.) G. Ž. pok. Lj. za 1/9 (jednu devetinu) suvlasničkog dijela., i 3.) F.-G. D. rođ. G. pok. Lj. za 1/9 (jednu devetin) suvlasničkog dijela., uz istodobno brisanje istog prava vlasništva s imena tužiteljice – protutužene za 1/3 (jednu trećinu) dijela., sve to u roku 15 dana i pod prijetnjom prisilne ovrhe."
III N a l a ž e s e tuženicima isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.427,00 (slovima: devettisuća četiristodvadesetsedam) kuna, sve u roku od 15 dana."
Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Odbija se žalba tuženika – protutužitelja pod 2, 3. i 4 potvrđuje se prvostupanjska presuda u dijelu kojim je pod toč. II/1 i II/2 odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja."
Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:
"Uvažava se žalba tuženika-protutužitelja pod 2. 3. i 4. ukida se prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I., te pod toč. III. – u odluci o trošku postupka i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje."
Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli 2., 3. i 4.tuženici-protutužitelji pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148711, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP). Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati reviziju, te preinači drugostupanjsku presudu u cijelosti prihvaćanjem žalbe i dosudom protutužbenog zahtjeva tuženika-protutužitelja pod 2., 3. i 4. u cijelosti uz dosudu ukupnog parničnog troška tim strankama uključujući i trošak žalbe i revizije ili podredno ukinuti nižestupanjske presude u dijelu u odnosu na protutužbeni zahtjev i predmet vratiti na ponovno suđenje drugom vijeću odnosno sucu prvostupanjskog suda.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu protiv drugostupanjske presude podnijeti (izvanrednu) reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da prema st. 3. čl. 382. ZPP stranka mora u reviziji koju podnosi određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na njega odnose, kao i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Dakle, iz citiranih odredbi proizlazi da je moguće pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (i s tim u vezi dopuštenosti revizije), samo onda kad revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.
U reviziji revidenti postavljaju pitanja koja glase:
"1/ Ako je u primjeni Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08 i 96/08), drugostupanjski sud odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu temeljem odredbe članka 368. st. 1. zakona, a u obrazloženju presude nije ocijenio zbog čega nisu postojali žalbeni razlozi pobijanja presude, kao ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti, je li time bitno povrijedio odredbu članka 375. stavak 1. zakona?
2/ Može li nasljednik steći vlasništvo nekretnine nasljeđivanjem sukladno odredbi članka 128. st. (1) Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12), ako ostavitelj i njegov knjižni prednik u zemljišnim knjigama nije upisan kao vlasnik sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13)?
3/ Kada netko (osoba "A") stječe vlasništvo nekretnine nasljeđivanjem sukladno odredbi članka 128. st. (1) Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, je li moguće takvo stjecanje, ako je istu nekretninu stekla druga osoba (osoba "B") temeljem nasljeđivanja treće osobe kao ostavitelja, s tim da je ostavitelj i prednik druge osobe (osobe "B") umro prije ostavitelja i prednika osobe "A"?
4/ Primjenom odredbe članka 225. st. 1. te st. 2. točka 2. i 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 52/71, 47/78 i 56/00), može li rješenjem o nasljeđivanju nasljednik steći vlasništvo određene nekretnine na temelju oporuke, ako ista nekretnina nije bila predmetom oporučnog raspolaganja?
5/ Primjenom odredbe članka 231. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 52/71, 47/78 i 56/00), je li pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže isključivo stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave?"
Što se tiče razloga važnosti naznačenih pitanja revidenti se pozivaju na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske naznačujući broj odluka na koje se pozivaju, te pravno shvaćanje Županijskog suda u Varaždinu, izraženom u odlukama Gž-472/07-2 od 2. svibnja 2007. i Gž-511/09-2 od 29. travnja 2009.
Međutim, ovaj sud je ocijenio da prvo pitanje naznačeno u reviziji ne može se smatrati pravnim pitanjem važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP. To stoga jer naznačenim pitanjem revidenti u biti ističu revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a to svakako nije razlog za dopuštenost revizije podnesene na temelju čl. 382. st. 2. ZPP.
U takvoj situaciji neodlučno je pozivanje revidenta na odluke ovog suda broj Rev 284/81 od 9. lipnja 1981., Rev 498/2008-2 od 27. svibnja 2009., Rev-x 158/2009-2 od 30. lipnja 2009., Rev 659/2007-2 od 30. lipnja 2009., Rev 1207/2007-2 od 31. ožujka 2009., te Rev-x 78/2008-3 od 1. travnja 2009.
Obzirom na sadržaj drugog pitanja naznačenog u reviziji, treba reći da prema čl. 128. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP) nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drugačije određeno, dok prema stavku 2. nasljednik je ovlašten ishoditi upis svog prava vlasništva nekretnine u zemljišnoj knjizi, dok je u odredbi čl. 40. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10 - dalje: ZZK) sadržano pravilo o knjižnom predniku kao materijalnopravnoj pretpostavci zemljišnoknjižnog upisa koju određuje zemljišnoknjižno pravo.
Obje zakonske odredbe su jasne i nije ih potrebno posebno tumačiti, pa stoga nije riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pritom je za istaknuti da revidenti drugim pitanjem, a kako to proizlazi iz sadržaja revizije, u biti izražavaju nezadovoljstvo pobijanom presudom i prigovaraju pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a to nije razlog za dopustivost revizije podnesene na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Stoga pozivanje revidenata na četiri odluke revizijskog suda te dvije sentence Županijskog suda u Varaždinu nije odlučno.
Treće pitanje naznačeno u reviziji je činjenične naravi i ovisi o činjeničnim utvrđenjima i okolnostima svakog konkretnog slučaja. Prema tome, nije riječ o pravnom pitanju koje ima u vidu čl. 382. st. 2. ZPP, slijedom čega ukazivanje na "protivnu dosadašnju sudsku praksu" je neodlučno.
Četvrto i peto pitanje naznačeno u reviziji, također nisu pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Iz obrazloženja revizije proizlazi da četvrtim pitanjem revidenti zapravo osporavaju sadržaj rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-833/98 od 4. listopada 1999. iza pok. N.-A. G., a to svakako nije razlog za dopuštenost revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, dok odgovor na peto pitanje proizlazi iz čl. 231. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71, 47/78 i 56/00), a koja zakonska odredba je jasna i nije ju potrebno posebno tumačiti.
U takvoj situaciji neodlučno je pozivanje revidenta na odluke VSH-a broj Gzz-107/75 od 23. listopada 1975., Gž-123/73 od 18. lipnja 1984. i Gž-2154/60 od 8. prosinca 1960.
Konačno, ovaj sud smatra korisnim uputiti na pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka broj U-III-3859/2012 od 4. studenoga 2014. objavljenoj u Narodnim novinama broj 146/14) u kojem je, u odnosu na podnošenje izvanredne revizije (čl. 382. st. 2. ZPP, navedeno:
„(…) Ustavni sud u tom smislu naglašava kako nije prihvatljivo da se izvanrednom revizijom stranke koriste pokušavajući pred najvišim sudom u zemlji dokazati da su nadležni sudovi u pojedinom konkretnom slučaju pogrešno protumačili ili primijenili pravo, ili povrijedili pravila postupka, ili učinili druge povrede zakona protiv kojih postoje i za koje su namijenjena druga pravna sredstva, ili jednostavno još jednom iskazati svoje nezadovoljstvo pravomoćnim ishodom sudskog postupka, sve pod plaštom brige za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Ponašanje stranaka u parničnim postupcima mora biti odgovorno, uz strogo poštovanje svrhe i smisla zakonom priznatih pravnih sredstava zaštite.“
Slijedom izloženog, revizija 2., 3. i 4.tuženika-protutužitelja ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, pa je valjalo podnesenu reviziju protiv presude drugostupanjskog suda odbaciti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP).
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.