- 1 -              Revt 470/15-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revt 470/15-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. L. d.o.o. K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. A., odvjetnik u R., protiv tuženika T. B., OIB: ..., vlasnika obrta T. iz R., kojeg zastupaju punomoćnici M. P. i S. V., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. P. i S. V. u R., radi isplate, utvrđenja i zabrane, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7659/14-8 od 3. lipnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci broj P-930/10-97 od 8. srpnja 2014., u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.457.154,26 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2010. godine do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

 

II. Odbija se tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati iznos od 2.176.712,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 17. svibnja 2010. godine do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 8 postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

 

III. Odbija se eventualni tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da tužitelj ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na slijedećim nekretninama:

 

- opisan kao stan br. 1 u prizemlju, koji se sastoji od hodnika, kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, dvije sobe i kupaonice ukupne površine 65,94 m2, kojemu pripadaju kao sporedni dijelovi: loggia u prizemlju izvan stana površine 6,09 m2 i spremište br. 1. u podrumu zgrade površine 1,87 m2. Sveukupna površina stana s pripatcima iznosi 73,90 m2. Stanu također pripadaju kao sporedni dijelovi u okućnici parkirno mjesto br. 1. površine 11,04 m2 i vrt br. 1. površine 20,86 m2 (na tlocrtu obilježeni šrafurom na kose linije crnom bojom), upisan u podulošku 4 zk.ul. 3514 k.o. D.;

 

 

- opisane kao STAN BR. 2 U PRIZEMLJU, koji se sastoji od hodnika, kuhinje, blagovaonice, dnevnog boravka, dvije sobe i kupaonice ukupne površine 62,99 m2, kojemu pripadaju kao sporedni dijelovi: loggia u prizemlju izvan stana površine 5,27 m2, spremište br. 2 u podrumu zgrade površine 1,89 m2, spremište br. 20 u podrumu zgrade površine 11,18 m2 i spremište br. 21 u podrumu zgrade površine 3,74 m2. Sveukupna površina stana s pripatcima iznosi 85,07 m2. Stanu također pripadaju kao sporedni dijelovi u okućnici parkirno mjesto br. 2 površine 10,33 m2, parkirno mjesto br. 20 površine 10,13 m2, parkirno mjesto br. 21 površine 10,14 m2, vrt br. 2 površine 252,44 m2 i vrt br. 5 površine 21,46 m2, (na tlocrtu obilježeni šrafurom na točkice crnom bojom), upisan u podulošku 5 zk. ul. 3514 k.o. D.;

 

 

- opisane kao STAN BR. 3 U PRIZEMLJU, koji se sastoji od dva hodnika, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, dvije sobe, kupaonice i izbe ukupne površine 70,98 m2, kojemu pripadaju kao sporedni dijelovi: loggia u prizemlju izvan stana površine 5,80 m2 i spremište br. 3 u podrumu zgrade površine 1,89 m2. Sveukupna površina stana s pripatcima iznosi 78,67 m2. Stanu pripadaju također kao sporedni dijelovi u okućnici parkirno mjesto br. 3 površine 10,33 m2 i vrt br. 3 površine 27,99 m2, (na tlocrtu obilježeni šrafurom na križiće crnom bojom), upisan u podulošku 6 zk.ul. 3514 k.o. D.;

 

 

- opisane kao STAN BR. 4 U PRIZEMLJU, koji se sastoji od hodnika, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, dvije sobe i kupaonice ukupne površine 76,69 m2, kojemu pripadaju kao sporedni dijelovi: loggia u prizemlju izvan stana površine 6,35 m2 i spremište br. 4 u podrumu zgrade površine 1,80 m2. Sveukupna površina stana s pripatcima iznosi 84,84 m2. Stanu pripadaju kao sporedni dijelovi u okućnici parkirno mjesto br. 4 površine 10,33 m2 i vrt br. 4 površine 23,78 m2, (na tlocrtu obilježeni šrafurom trava crnom bojom), upisan u podulošku 7. zk.ul. 3514 k.o. D.;

 

 

što je tuženik dužan priznati te izdati tužitelju valjanu ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva u zemljišnim knjigama na gore navedenim nekretninama u roku od 8 dana, koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti."

 

IV. Odbija se tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o građenju sklopljen 1. lipnja 2007. godine između tuženika T. B. iz R., vlasnika obrta T., kao naručitelja i tužitelja, S. L. d.o.o. iz K. raskinut te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

 

2. Trajno se zabranjuje tuženiku naplata temeljem zadužnica tužitelja, ovjerenih po javnom bilježniku D. P. iz R. sa brojem ovjere: Ov-13847/07 i Ov-13849/07 od 18. lipnja 2007. godine".

 

V. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-930/10-97 od 8. srpnja 2014. u točkama II., III. i IV. 2. izreke.

 

II. Djelomično se uvažava tuženikova žalba i preinačuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-930/10-97 od 8. srpnja 2014. u točkama I. i V. izreke i sudi:

 

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 1.457.154,26 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. svibnja 2010. do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena."

 

2. Nalaže se tužitelju u roku od osam dana naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 164.432,70 kn (stošezdesetčetiritisućečetiristotridesetdvije kune i sedamdeset lipa).

 

3. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 584.711,41 kn (petstoosamdesetčetiritisućesedamstojedanaest kuna i četrdesetjedna lipa)."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu, prihvatiti tužbeni zahtjev te tužitelju dosuditi troškove parničnog postupka, te troškove žalbenog i revizijskog postupka.

 

U odgovoru na reviziju (nazvanom: "žalba na prijedlog za reviziju od 4. kolovoza 2015."), koji je tuženik osobno podnio, tuženik je osporio navode revizije i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužbenim zahtjevom tužitelj je od tuženika zahtijevao isplatu iznosa od 3.633.886,76 kuna tvrdeći da mu taj iznos tuženik duguje po osnovi nepredviđenih radova i viškova radova ugovorenih Ugovorom o građenju s odredbom "ključ u ruke", kojeg su stranke sklopile 1. lipnja 2007., radi izgradnje stambene građevine u naselju D.-B., a kojeg su, prema činjeničnim navodima tužitelja, stranke naknadno (1. kolovoza 2007.) sporazumno izmijenile sklopivši Ugovor o uslugama tehničkog savjetovanja i vođenja projekta, kojim su odustale od odredbe "ključ u ruke". Eventualno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao utvrđenje da ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama pobliže navedenim u točki III. izreke prvostupanjske presude, što je tuženik dužan priznati i izdati mu valjanu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi te zahtjev za utvrđenje da je ugovor o građenju sklopljen 1. lipnja 2007. između stranaka raskinut i da ne proizvodi pravne učinke te da se tuženiku zabranjuje naplata temeljem zadužnica tužitelja, ovjerenih po javnom bilježniku D. P. iz R., sa brojem ovjere: Ov-13847/07 i Ov-13849/07 od 18. lipnja 2007.

 

Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i tuženiku naložio tužitelju isplatiti iznos od 1.457.154,26 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 17. svibnja 2010. do isplate (točka I. izreke), a odbio je kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.176.712,50 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 17. svibnja 2010. do isplate (točka II. izreke), te eventualne tužbene zahtjeve tužitelja. Pritom je prvostupanjski sud ocijenio da su stranke sklapanjem Ugovora o uslugama tehničkog savjetovanja i vođenja projekta od 1. kolovoza 2007. odustale od ranije ugovorene odredbe "ključ u ruke" iz Ugovora o građenju pa je tužitelj umjesto ugovorene fiksne cijene za radove na objektu stekao pravo potraživati naknadu na temelju stvarno izvedenih radova, koja prema nalazu i mišljenju iznosi 9.616.040,72 kune, pa, kako je tuženik tužitelju nesporno isplatio iznos od  8.155.886.46 kune prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i tuženiku naložio tužitelju isplatiti daljnji iznos od 1.457.154,26 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, a odbio je kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev u preostalom dijelu.

 

Drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv prvostupanjske presude, odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu (točke II., III., i IV. 2. izreke), ali je djelomično prihvatio žalbu tuženika, preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je od tuženik zahtijevao isplatu iznosa od 1.457.154,26 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 17. svibnja 2010. do isplate, kao i zahtjev tužitelja da mu sud po osnovi troškova parničnog postupka isplati iznos od 164.432,70 kuna), a odbio je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 584.711,41 kunu. Pritom je drugostupanjski sud ocijenio da stranke Ugovorom o uslugama tehničkog savjetovanja i vođenja projekta od 1. kolovoza 2007.  nisu odstupile od odredbe "ključ u ruke", koju su ugovorile Ugovorom o građenju, pa je pozivom na odredbu čl. 630. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 – dalje: ZOO) odbio kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.457.154,26 kuna budući da su radovi na koje se odnosi potraživanje tužitelja bili obuhvaćeni ugovorenom cijenom, a tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je na temelju sporazuma s tuženikom došlo do izmjene opsega ugovorenih radova u smislu odredbe čl. 630. st. 3. ZOO. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen eventualno postavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenje da tužitelj ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama pobliže navedenim u točki III. izreke prvostupanjske presude ocijenivši ih neosnovanim jer je ocijenio da tužitelj od tuženika nema pravo potraživati naknadu nepredviđenih odnosno više izvedenih radova zbog ugovorene cijene radova i činjenice da mu je tuženik ugovorenu cijenu platio. Nadalje, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu i u dijelu kojim je prvostupanjski sud kao neosnovan odbio tužiteljev tužbeni zahtjev da sud tuženiku trajno zabrani naplata na temelju mjenica, kako je to pobliže navedeno u točki IV. 2. izreke prvostupanjske presude jer se na temelju tih ovršnih isprava pred prvostupanjskim sudom vode ovršni postupci pa takve prigovore tužitelj mora iznositi u tim postupcima.

 

Tužitelj u reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude navodi da reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer smatra da se drugostupanjska presuda ne može ispitati budući da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Nadalje, u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj u reviziji iznosi čitav niz činjeničnih navoda i vlastitih zaključaka o utvrđenim odlučnim činjenicama.

 

Suprotno tvrdnji revidenta tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je sud u obrazloženju revizijom pobijane drugostupanjske presude naveo razloge o odlučnim činjenicama. Stoga prema ocjeni ovoga suda pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati zakonitost i pravilnost te presude.

 

Prema tome, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

U odnosu na činjenične navode revidenta iznesene u reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude treba reći da ovaj sud, sukladno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, takve prigovore ne može uzeti u obzir niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti jer reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud smatra da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 630. ZOO ocijenivši tužiteljev tužbeni zahtjev za isplatu neosnovanim. Zato ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

Budući da je ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 11. listopada 2017.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.