- 1 -              Revr 459/16-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 459/16-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici M. M. i D. B., odvjetnici u Odvjetničkom uredu M.&B. u Z., protiv tuženika Instituta R. B., Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-148/13-2 od 15. rujna 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7332/10-11 od 10. veljače 2012., u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužitelja se odbacuje kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 26.790,23 kn bruto sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od datuma pobliže navedenih u točki I. izreke presude. U točki II. izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.150,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. veljače 2012. do isplate.

 

Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijena je djelomično žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu bruto plaće zajedno sa zateznim kamatama, osim dosuđenih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te u točki II. izreke. U točki II. izreke drugostupanjske presude preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen dio zahtjeva za isplatu zateznim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći na način da se odbija zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška u cijelosti kao i troška za sastav revizije, odnosno podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije dopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih  u njegovoj primjeni, time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Polazeći od odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo.

 

Tužitelj je reviziji naznačio pitanje:

 

"Pripadaju li tužitelju od naplaćenog iznosa novčanog potraživanja i kamate na dosuđeni bruto iznos plaće pa tako i zatezne kamate na predujam poreza i prireza?"

 

Smatra da o rješenju tog pitanja ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer o tom pitanju postoji različita praksa Županijskog suda u Zagrebu (presuda Gžr-1694/11, Gžr-1914/14, Gž R-1764/14).

 

Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu dodatka na plaću za rad s izvorima opasnosti (radno mjesto višeg tehničara), u skladu s odredbama čl. 48. i 52. Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine", broj 101/02, 81/03, 203/03 i 28/06 – dalje: KU/02), čl. 22. Dodatka IV KU/02 ("Narodne novine", broj 11/08), Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine", boj 2/09) te s Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine", broj 142/10), za razdoblje od studenoga 2007. do zaključno rujna 2010. zajedno sa zateznim kamatama tekućim od prvog dana nakon dospijeća svake pojedine mjesečne obveze za isplatu predmetnog dodatka na plaću.

 

Pobijanom presudom kojom je djelomično preinačena prvostupanjska presuda tužitelju je dosuđen utuženi iznos na ime mjesečnih dodataka na bruto plaću u promatranom razdoblju sa zateznom kamatom, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u bruto plaći u kojem dijelu je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen. Pritom je u drugostupanjskoj odluci izraženo pravno shvaćanje da porez na dohodak i prirez na dohodak, a koji uz neto plaću i doprinos čine dijelove bruto plaće, dospijevaju tek s naplatom, zbog čega da se na te iznose (porez na dohodak i prirez na dohodak) zatezna kamata ne obračunava.

 

Pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da plaća koju poslodavac isplaćuje radniku (što podrazumijeva i dodatak na plaću) obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a uz to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate.

 

Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela.

 

Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze, sve u smislu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela.

 

U situaciji kao što je konkretna, kada dakle obveza tuženika kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužitelju dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužitelj ne može osnovano zahtijevati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja, a kako je to pravilno i ocijenjeno u pobijanoj presudi.

 

Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu je sa shvaćanjem revizijskog suda prema kojem tužitelju ne pripada potraživati zateznu kamatu na dio dosuđene bruto plaće, a koji se odnosi na predujam poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak, i koje je izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-98/16.

 

S obzirom na to da je pobijana presuda u skladu s već izraženim stajalištem ovoga suda, postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti je to stajalište dovedeno u pitanje razlozima navedenim uz postavljeno pitanje.

 

Slijedom navedenog revizija tužitelj nije dopuštena te je istu valjalo odbaciti kao nedopuštenu, a sve na temelju odredbe čl. 392. b st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 11. listopada 2017.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.