- 1 -              Rev 2554/16-3

 

 

 

 

Broj: Rev 2554/16-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića, predsjednika vijeća, Renate Šantek, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. R. iz D., OIB …, zastupane po punomoćniku N. V., odvjetniku iz R., protiv tuženika B. R. iz Č., OIB …, zastupanog po punomoćniku S. J., odvjetniku iz R., radi predaje u suposjed, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3370/2015-5 od 25. svibnja 2016., kojom je preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2601/14-30 od 17. travnja 2015., u sjednici vijeća održanoj dana 11. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda i rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3370/2015-5 od 25. svibnja 2016. i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2601/14-30 od 17. travnja 2015. i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka nastalih u povodu sastava pravnog lijeka i odgovora na isti odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljici preda u suposjed nekretnine označene kao k.č.br. 2116/12, z.k.ul. 2965 k.o. C. – Č., u naravi gospodarska zgrada, dvorište i livada, površine 657 m2 u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev te je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.043,75 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, ukine drugostupanjsku presudu i potvrdi prvostupanjsku, podredno istu ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija odbaci kao nedopuštena, podredno odbije kao neosnovana i obveže tužiteljicu na naknadu troškova postupka nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema stavku 3. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Predmet spora se odnosi na tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži predaju u suposjed nekretnine k.č. 2116/12 z.k.ul. 2965 k.o. C. – Č. tvrdeći da je izvanknjižni suvlasnik navedene nekretnine budući ista predstavlja imovinu stečenu za vrijeme braka stranaka.

 

Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev primjenjujući odredbu čl. 1. Protokola 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i ocjenjujući kako je legitimno očekivanje tužiteljice koja je ishodila nepravomoćnu presudu protiv istog tuženika za utvrđenje da je u bračnoj stečevini stekla ¼ idealnog dijela nekretnine za koju ista traži predaju u suposjed u konkretnom sporu.

 

Drugostupanjski sud je preinačio i odbio tužbeni zahtjev navodeći kako nepravomoćna presuda ne obvezuje subjekte na koje se odnosi te da tužiteljica nije dokazala osnovne pretpostavke iz odredbe čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima a to su da je ista suvlasnica nekretnine koja se nalazi u suposjedu tuženika.

 

Sadržajno revidentica navodi slijedeće pravno pitanje:

 

"Da li sud u parnici radi predaje u posjed nekretnine treba prekinuti postupak zbog prethodnog pitanja odnosno utvrđenja prava vlasništva sporne nekretnine u drugoj parnici te da li je nepravomoćna presuda kojom je tužiteljica utvrđena suvlasnikom navedene nekretnine dovoljna za prihvaćanje tužbenog zahtjeva na predaju u suposjed. Pri tome se revidentica poziva na odredbe konvencijskog prava naprijed izloženog kao i na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima."

 

O navedenom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike  Hrvatske  je već zauzeo stajalište u odluci broj Rev 2055/10 od 20. ožujka 2012.

 

Prema odredbi čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09) da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda u svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

 

S obzirom da je tužiteljica vodila i vodi parnicu radi utvrđenja prava vlasništva to je jasno da se u konkretnom slučaju radi o prethodnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka o tužbenom zahtjevu na predaju u posjed.

 

Kako sudovi u konkretnom slučaju nisu kao prethodno pitanje rješavali činjenicu da li je revidentica suvlasnica navedene nekretnine koju je stekla kao bračnu stečevinu, to je valjalo ukinuti obje odluke zbog pogrešnog pravnog pristupa te riješiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

 

Podredno se napominje da je pravilno pravno shvaćanje suda drugog stupnja, da samo pravomoćna presuda svojim sadržajem obvezuje subjekte na koje se odnosi te da nepravomoćna presuda nema pravnu snagu. No, upravo zbog toga s obzirom na nepostojanje pravomoćne presude, u postupku kojim se odlučuje o vlasništvu predmetne nekretnine, valjalo je ili riješiti kao prethodno pitanje naveden pravni odnos ili prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja spora i parnice u kojoj se odlučuje o suvlasničkim dijelovima na navedenoj nekretnini. U tom smislu meritorna odluka suda u ovom postupku ovisi o rješenju pravnog pitanja tj. da li je tužiteljica stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine a to je pitanje bilo od prejudicijelnog značenja u ovoj parnici.

 

Zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi nisu utvrdili sve odlučne činjenice, potrebne za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Stoga je valjalo ukinuti nižestupanjske presude i riješiti kao u izreci.

 

Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 11. listopada 2017.