- 1 -              Rev 1115/13-2

Broj: Rev 1115/13-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. P. iz Z., zastupanog po punomoćniku Z. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice A. B. P. iz Z., zastupane po punomoćniku B. M., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja i dopuni revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-578/2011-2 od 21. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krku broj P-937/09-62 od 21. listopada 2010., u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e:

I. Revizija tužitelja i dopuna revizije tužitelja odbacuju se kao nedopuštene.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju i dopunu revizije.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. O d b i j a   s e, tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj G. P. iz Z., ..., OIB ..., samovlasnik nekretnine koja se nalazi upisana u zkč.589/1, u zk.ul.br. 1610 k.o. K., u naravi zgrada i dvor površine 819 m2, g.t.1.

2. Tužena A. B. P. iz Z., ..., OIB ...., dužna je priznati samovlasništvo tužitelja na nekretnini navedenoj u točki 1. i izdati valjanu tabularnu ispravu prikladnu za upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda.

3. Nalaže se Općinskom sudu u krku, Zemljišno-knjižni odjel, brisanje zemljišno-knjižnog stanja, odnosno upisa u zk.ul.br. 1610 k.o. K. na vlasničkom listu B, sa tužene, uz istovremeni upis tužitelja G. P. iz Z., ..., OIB ..., kao samovlasnika cjelokupne nekretnine.

4. Tužena je dužna tužitelju naknaditi parnični trošak, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi parnični trošak tuženici u iznosu od 40.282,50 kuna u roku od 15 dana."

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i ukinuti pobijane presude, te vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, pred drugog suca, podredno pobijanu presudu preinačiti u cijelosti. Tužitelj je zatražio trošak sastava revizije. Tužitelj je podnio i dopunu revizije.

U odgovoru na reviziju tuženica je predložila odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu. Tuženica je predložila odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu. Tuženica je zatražila naknadu troška odgovora na reviziju i dopunu revizije.

Revizija je nedopuštena.

U ovoj parnici tužbeni zahtjev se odnosi na utvrđenje prava vlasništva i izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, pa se dakle radi o imovinskom pravnom sporu u kojem se dopuštenost revizije prosuđuje prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu (kao u konkretnom slučaju), mjerodavna je vrijednost predmeta spora koji je tužitelj u tužbi naznačio.

U konkretnom slučaju tužitelj vrijednost predmeta spora nije naznačio u tužbi, a to nije učinio do upuštanja tuženika u raspravljanje (čl. 40. st. 2. i 4. ZPP). Kako je tužitelj to propustio učiniti (na što je ukazao i tuženik list 36 i 37 spisa), vrijednost predmeta spora postupajući u skladu s odredbom čl. 40. st. 4. ZPP mogao je do zaključenja glavne rasprave utvrditi jedino prvostupanjski sud. Prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 40. st. 4. ZPP i rješenjem je na ročištu od 9. siječnja 2008. utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn (list 36 spisa) Prema tome, vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kn. Pritom nije odlučna činjenica što je tužitelj u troškovniku (list 210 spisa) naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 438.959,16 kn. Naime, to je tužitelj prema navedenoj odredbi čl. 40. st. 2. ZPP bio ovlašten naznačiti samo u tužbi, a što je propustio.

Kako u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude (10.000,00 kn) ne prelazi kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn, reviziju tužitelja kao i dopunu revizije tužitelja valjalo je odbaciti kao nedopuštenu. K tomu treba napomenuti, da niti revizija tužitelja, niti dopuna revizije tužitelja nisu podnesene u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP (tzv. izvanredna revizija) jer u reviziji, niti u dopuni revizije nije određeno navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 392.b st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci (st. I.).

Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na reviziju i dopunu revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna – čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

Zagreb, 11. listopada 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.